Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4363/24 (J. L.)
Odluka donesena 22. 01. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4363/24
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
22. 01. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine, u predmetu broj AP-4363/24, rješavajući zahtjev
Jasmine Lelović za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Jasmine Lelović za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Jasmina Lelović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, kojeg zastupa Adnan Novo, advokat iz Sarajeva, podnijela je 1. novembra 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 704244 20 Rsž od 31. jula 2024. godine. Apelantica je 3. septembra 2025. godine podnijela zahtjev za određivanje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio izvršenje rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 1139726 24 I od 25. augusta 2025. godine, do donošenja odluke Ustavnog suda po apelaciji.
2. Presudom Općinskog suda broj 65 0 Rs 704244 18 Rs od 6. jula 2020. godine, odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev za isplatu otpremnine, a usvojen protivtužbeni zahtjev tuženog „KRAŠ trgovina“ d.o.o. Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: tuženi) i obavezana apelantica da tuženom isplati precizirani novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka. Presudom Kantonalnog suda 65 0 Rs 704244 Rsž od 31. jula 2024. godine preinačena je prvostepena presuda u pogledu početka toka zakonske zatezne kamate, dok je u preostalom dijelu odbijena apelantičina žalba i potvrđena prvostepena presuda. Zaključeno je da ne postoji pravni osnov za apelantičino potraživanje isplate otpremnine, a da je apelantica dužna tuženom vratiti precizirani iznos koji je ranije primila po osnovu koji je prestao.
3. Apelantica navodi da joj je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelantica vidi u proizvoljnoj primjeni materijalnog prava i nerazumno dugom trajanju postupka. Apelantica smatra da Ustavni sud treba donijeti privremenu mjeru kojom bi zabranio izvršenje rješenja o izvršenju. Kao razlog za donošenje privremene mjere apelantica navodi da prima minimalnu penziju od 599,28 KM i da ima ratu kredita od 165,80 KM, pa bi izvršenjem rješenja o izvršenju bila ugrožena njena životna egzistencija.U prilogu zahtjeva apelantica je dostavila ček od penzije i medicinsku dokumentaciju. Dalje navodi da su joj zbog bolesti potrebne iznimna finansijska sredstva, te se poziva na odluku Ustavnog suda broj AP-3381/14.
4. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
5. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
6. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnoga vođenja postupka.
7. Ustavni sud prvenstveno naglašava da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge potkrijepljene dokazima iz kojih bi Ustavnih sud zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. U tom kontekstu, Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“ što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri broj AP-5066/22 od 28. januara 2023. godine, tačka 11, dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava.
8. Apelantica ističe da bi izvršenjem rješenja o izvršenju bila ugrožena njena životna egzistencija. U vezi s ovim dijelom apelacionih navoda Ustavni sud prije svega napominje da su članom 138. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine propisana ograničenja izvršenja i da je tom odredbom između ostalog propisano da se izvršenje na penziji „može se provesti do iznosa od jedne polovine“. Stoga okolnosti vezane za visinu apelantičine penzije i njenih finansijskih obaveza treba cijeniti redovni sud prilikom određivanja izvršenja. Međutim, iz rješenja koje je apelantica dostavila ne može se utvrditi da sud o tome nije vodio računa budući da je u njemu samo konstatirano da sud „određuje predloženo izvršenje“. S druge strane, Ustavni sud zapaža da se medicinska dokumentacija koju je apelantica dostavila odnosi period 2008. , 2014. i 2017. godine godine. S obzirom na navedeno, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije navela relevantni razloge i niti je dostavila relevantne dokaze koji bi ukazivali da je potrebno donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenje postupka kako to propisuje člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
9. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere smatra neosnovanim, zbog čega je odlučeno je kao u izreci ove odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesene apelacije.
11. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman