Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2729/25 („Games Service“ d.o.o. Banjaluka i drugi)
Odluka donesena 19. 02. 2026.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2729/25
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 02. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-2729/25, rješavajući apelacije koje su podnijeli „Games Service“ d.o.o. Banjaluka i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
„Games Service“ d.o.o. Banjaluka protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 046169 25 Uvp od 9. aprila 2025. godine;
„Romanijaputevi“ a.d. Sokolac protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 0 P 082952 25 Gvlž od 6. maja 2025. godine;
R. R. protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 14 0 P 007486 25 Gvlž od 21. jula 2025. godine;
Radovan Uzelac protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 082161 25 Gvlž 2 od 10. oktobra 2025. godine i
Senahid Garić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 02 0 U 002024 25 Uvp od 17. oktobra 2025. godinezbog toga što su ratione materiae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2729/25
1. „Games Service“ d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), koji zastupa Predrag Herbez, advokat iz Banjaluke, podnio je 13. juna 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 046169 25 Uvp od 9. aprila 2025. godine.
2. U postupku u kojem je donesena osporena presuda Suda BiH odbačen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog rješenjem tužene (Bosna i Hercegovina, Uprava za indirektno oporezivanje) od 10. februara 2020. godine. Sud BiH je u obrazloženju osporene odluke ukazao da nisu ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka propisani članom 238. stav 1. Zakona o upravnom postupku BiH, o čemu je dao detaljno obrazloženje.
2. AP-3369/25
3. „Romanijaputevi“ a.d. Sokolac (u daljnjem tekstu: apelant), koji zastupa Dušan M. Damjanović, advokat iz Sokoca, podnio je 16. jula 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 0 P 082952 25 Gvlž od 6. maja 2025. godine.
4. U postupku u kojem je doneseno osporeno rješenje Okružnog suda u Istočnom Sarajevu odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog presudom Osnovnog suda u Sokocu od 5. aprila 2023. godine. Okružni sud u Istočnom Sarajevu je u obrazloženju osporene odluke ukazao da nisu ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka propisani članom 255. stav 1. tačka 9. Zakona o parničnom postupku RS, o čemu je dao detaljno obrazloženje.
3. AP-4944/25
5. R. R. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja podnio je 11. novembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 14 0 P 007486 25 Gvlž od 21. jula 2025. godine. Takođe, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „privremeno obustavio izvršenje rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Trebinju“ do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.
6. U postupku u kojem je doneseno osporeno rješenje Okružnog suda u Istočnom Sarajevu odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog presudom Okružnog suda u Trebinju od 22. maja 2020. godine. Okružni sud u Istočnom Sarajevu je u obrazloženju osporene odluke ukazao da nisu ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka propisani članom
255. Zakona o parničnom postupku RS, o čemu je dao detaljno obrazloženje.
4. AP-5109/25
7. Radovan Uzelac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Edisa Mahić Alagić, advokat iz Sanskog Mosta, podnio je 26. novembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 082161 25 Gvlž 2 od 10. oktobra 2025. godine.
8. U postupku u kojem je doneseno osporeno rješenje Okružnog suda u Prijedoru odbačen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Osnovnog suda u Prijedoru od 29. juna 2007. godine. Okružni sud u Prijedoru je u obrazloženju osporene odluke ukazao da je apelantov prijedlog neblagovremen u smislu člana 257. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku RS, o čemu je dao detaljno obrazloženje.
5. AP-5182/25
9. Senahid Garić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Odžaka podnio je 1. decembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 02 0 U 002024 25 Uvp od 17. oktobra 2025. godine.
10. U postupku u kojem je donesena osporena presuda Vrhovnog suda odbačena je apelantova tužba kojom je tražio ponavljanje postupka okončanog presudom Kantonalnog suda u Odžaku od 11. decembra 2024. godine. Vrhovni sud je u obrazloženju osporene odluke ukazao da nisu ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka propisani članom 47. stav 1. tačka 1. Zakona o upravnim sporovima FBiH, o čemu je dao detaljno obrazloženje.
11. S obzirom na to da sve navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2729/25.
12. Svi apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Takođe, apelanti u predmetima br. AP-3369/25 i AP-5182/25 ukazuju na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
14. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
15. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
16. Ustavni sud ukazuje da se navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluke donesene u postupcima u kojima se odlučivalo o prijedlozima za ponavljanje pravosnažno okončanih postupaka. Ustavni sud je, rješavajući brojne takve apelacije, konzistentno ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju „građanska prava i obaveze“, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe, nego samo o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, Odluku Ustavnog suda broj AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, odluka dostupna na www.ustavnisud.ba). Samo kada se u takvom postupku, s obzirom na okolnosti svakog konkretnog slučaja, radi o utvrđivanju apelantovih „građanskih prava i obaveza“, može se utvrditi da su takve apelacije dopustive.
17. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se u okolnostima konkretnih slučajeva u postupcima po prijedlozima apelanata za ponavljanje postupaka nije odlučivalo o njihovim „građanskim pravima i obavezama“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti o pravu na imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već samo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupaka. Stoga, takvi postupci ne ulaze u obim prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti pokreću pitanje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga su apelacije u konkretnom slučaju ratione materiae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine.
18. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da su i navodi o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije kao akcesornog prava u vezi s pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, koje su istakli pojedini apelanti (vidi tačku 12. Odluke), takođe ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
19. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
20. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovim predmetima, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere u predmetu broj AP-4944/25.
21. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman