Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1798/25 (E. B.)
Odluka donesena 22. 01. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1798/25
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
22. 01. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine, u predmetu broj AP-1798/25, rješavajući zahtjev
Edine Bugarić za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Edine Bugarić za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Edina Bugarić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Amin Hasović, advokat iz Sarajeva, podnijela je 22. aprila 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 83 0 P 028565 24 Rev od 4. februara 2025. godine, Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 83 0 P 028565 24 Gž 3 od 27. maja 2024. godine i Presude Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 83 0 P 028565 23 P 4 od 28. decembra 2023. godine. Apelantica je također podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje na njenim nekretninama do donošenja odluke o apelaciji.
2. Apelantica je podnijela tužbu protiv AD „Žitopromet-Drina“ p.o. Zvornik u stečaju i S. Z. (u daljnjem tekstu: tuženi ili tražitelji izvršenja) radi proglašenja izvršenja nedopuštenim. Osporenim presudama redovnih sudova odbijen je apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila da sud utvrdi da je ona vlasnica nekretnina k. č. br. 2/225 i 2/148 i da nije dopušteno izvršenje na tim nekretninama, kao i da se utvrdi da nije dopušteno izvršenje na nekretninama k. č. broj 2/152 radi namirenja potraživanja tuženih. Sudovi su utvrdili da je apelanticin prednik (otac) imao svojstvo izvršenika u postupku koji su protiv njega pokrenuli tuženi, te da je izvršenje prvobitno određeno na k. č. br. 2/225 i 2/148 a nakon toga i na k. č. broj 2/152. Sudovi su obrazložili da je apelantica pravo vlasništva na nekretninama k. č. br. 2/225 i 2/148 stekla nakon upisa zabilježbe izvršenja na tim nekretninama, dok su u momentu upisa zabilježbe izvršenja na k. č. broj 2/152 te nekretnine bile upisane na apelanticinog prednika. Pored toga, utvrđeno je da su nekretnine k. č. br. 2/225 i 2/148 bile predmet prodaje i da su rješenjem od 1. decembra 2015. godine dosuđene najpovoljnijem kupcu, dok su nekretnine k. č. broj 2/152 rješenjem od 29. aprila 2022. godine također dosuđene najpovoljnijem kupcu.
3. Apelantica smatra da je osporenim odlukama prekršeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Kršenje navedenih prava apelantica vidi u proizvoljnoj primjeni prava te ukazuje na kršenje principa nepristrasnosti. Smatra da su sudovi zanemarili činjenicu da je u vrijeme promjene predmeta izvršenja bila zakoniti i zakonito upisani vlasnik predmetnih nekretnina, odnosno da je izvršenje nezakonito provedeno na nekretninama u njenom vlasništvu, iako nije bila dužnik. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelantica navodi da predmetne nekretnine predstavljaju njenu jedinu imovinu, te da postoji „realna i neposredna opasnost da će one biti otuđene ili uništene u izvršnom postupku“, odnosno da bi za nju nastupila nepopravljiva šteta ako Ustavni sud ne naloži obustavu izvršenja.
4. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
5. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
6. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijetiu interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
7. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
8. Apelantica kao razlog za donošenje privremene mjere ističe da, ukoliko se ne obustavi izvršenje na spornim nekretninama, postoji „realna i neposredna opasnost“ od otuđenja ili uništenja njene jedine imovine, čime bi za nju nastupile štetne posljedice. U vezi s tim, Ustavni sud prvo ukazuje da iz osporenih odluka proizlazi da su predmetne nekretnine prodate najpovoljnijim kupcima 2015. i 2022. godine, odnosno da je izvršenje na spornim nekretninama već provedeno. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da razlozi koje je apelantica navela kao osnov za donošenje privremene mjere ne predstavljaju razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je u datim okolnostima trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
9. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman