Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3125/21 (V. J.)
Odluka donesena 22. 01. 2026.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pristup sudu
- Nadležnost suda
- Upravni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3125/21
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 01. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3125/21, rješavajući apelaciju Veljka Janjanina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica
Helen Keller, sudija
Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudija
Larisa Velić, sudijana sjednici održanoj 22. januara 2026. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Veljka Janjanina.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pristup sudu.
Ukida se Rješenje Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 U 029654 21 U od 6. avgusta 2021. godine.
Predmet se vraća Okružnom sudu u Banjoj Luci koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Veljko Janjanin (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupa Dejan Šinik, advokat iz Banje Luke, podnio je 1. septembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 029654 21 U od 6. avgusta 2021. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Lovačkog udruženja „Prosara“ Gradiška (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je da dostave odgovor na apelaciju.
3. Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju, koje je Ustavni sud dostavio apelantu radi eventualnog izjašnjenja. Apelant se u ostavljenom roku nije izjasnio na dostavljene odgovore.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
Uvodne napomene
5. Odlukom tuženog od 25. maja 2021. godine apelant je isključen iz članstva tuženog. Tuženi je u obrazloženju naveo apelantove radnje kojima šteti ugledu udruženja (nepoštovanje odluka upravnog odbora, samovolja u postupanju, širenje raznih neistina itd., sve bliže opisano u obrazloženju odluke). Tuženi je istakao da je navedenim radnjama apelant učinio najteži disciplinski prestup propisan relevantnim odredbama Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti članova tuženog.
6. Rješenjem tuženog od 18. juna 2021. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđena odluka tuženog od 25. maja 2021. godine.
Postupak u kojem je donesena osporena odluka
7. Apelant je 7. jula 2021. godine podnio tužbu Okružnom sudu kojom je tražio da se ponište odluke tuženog od 25. maja i 18. juna 2021. godine.
8. Rješenjem Okružnog suda broj 11 0 U 029654 21 U od 6. avgusta 2021. godine apelantova tužba je odbačena. Okružni sud je u obrazloženju istakao da iz odredbi člana 2. stav 1. i člana 4. stav 1. tačka e) Zakona o lovstvu proizlazi da je lovačko udruženje dobrovoljno udruženje građana koji se povezuju na dobrovoljnom osnovu radi unapređenja i ostvarenja zajedničkog cilja. U vezi s tim, Okružni sud je naveo da odluke koje se donose u okviru lovačkog udruženja nisu upravni akti jer taj postupak nije upravni postupak, odnosno organ koji ga vodi nije upravni organ u smislu odredbi člana 4. Zakona o opštem upravnom postupku. Shodno navedenom, Okružni sud je istakao da pobijana odluka nema karakter upravnog akta jer nije donesena u postupku vršenja javnih ovlašćenja i tom odlukom nije odlučeno o apelantovim pravima i obavezama u nekoj upravnoj stvari. Stoga je Okružni sud, u skladu s odredbom člana 22. stav 1. tačka 2. Zakona o upravnim sporovima, donio odluku kao u izreci tog rješenja.
IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije
9. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant je istakao da je tužba upućena Okružnom sudu na odlučivanje kao stvarno i mjesno nadležnom sudu na osnovu čl. 27. i 28. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) i člana 31. stav 1. tačka g) Zakon o sudovima RS, tj. kao sudu koji sudi u predmetima zaštite Ustavom zagarantovanih prava i sloboda, u kojima nije izričito predviđena druga sudska zaštita. Apelant je istakao da je tužbu podnio zbog izbacivanja iz lovačkog udruženja u postupku koji je u suprotnosti s aktima tuženog. Naime, kako je obrazložio, kršenjem prava propisanih internim dokumentima apelantu su prekršena i osnovna ljudska prava i slobode, odnosno pravo na udruživanje, a samim tim i pravo koje lice uživa kao član udruženja, pa je tražena sudska zaštita. Apelant je naglasio da je Okružni sud odbacio njegovu tužbu bez upućivanja predmeta na postupanje nadležnom sudu, oduzimajući mu pravo na pristup sudu. Apelant smatra da je Okružni sud u konkretnom slučaju postupio suprotno odluci Ustavnog suda u predmetu broj AP-5938/18.
b) Odgovori na apelaciju
10. Okružni sud je istakao da u svemu ostaje pri osporenom rješenju te da nije došlo do kršenja prava na koja se apelant pozvao u apelaciji.
11. Tuženi je istakao da odlučivanje o predmetnoj stvari ne spada u nadležnost upravnog suda te da eventualno može biti u nadležnosti parničnog suda. Tuženi je istakao da je Ustavni sud u sličnoj situaciji zauzeo stav i donio odluku da su sudovi redovne nadležnosti obavezni da postupaju u takvim predmetima, „ali se takav stav ne može zauzeti i bio bi potpuno suprotan odredbama Zakona o upravnim sporovima kada bi se primijenio na odluku Okružnog suda u upravnom sporu“. Tuženi je istakao kako je članstvo u udruženju pravo građanskopravne prirode i eventualna zaštita bi mogla biti moguća „pred sudom redovne nadležnosti, dakle u parničnom postupku“. Tuženi je naglasio da apelant tužbu nije podnio parničnom sudu, koji je u vrijeme kada je apelant pokrenuo upravni spor već postupao po takvim predmetima, u skladu sa „zauzetim stavom“ Ustavnog suda.
V.Relevantni propisi
12. Zakon o udruženjima i fondacijama Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 52/01 i 42/05)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 2.
Udruženje je u smislu ovog zakona, svaki oblik dobrovoljnog povezivanja više fizičkih ili pravnih lica radi unapređenja ili ostvarivanja nekog zajedničkog ili opšteg interesa ili cilja, u skladu sa Ustavom i zakonom, a čija osnovna svrha nije sticanje dobiti.
Fondacija je pravno lice koje nema svoje članstvo, koja se osniva radi upravljanja određenom imovinom u javnom ili zajedničkom interesu.
Udruženja i fondacije ostvaruju carinske, poreske i druge olakšice za svoj rad u skladu sa zakonom.
13. Zakon o lovstvu („Službeni glasnik RS“ br. 60/09 i 50/13)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 4. tačka e)
Pojmovi i definicije koje se koriste u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:
e) lovačko udruženje je dobrovoljno udruženje građana udruženih radi organizovanog bavljenja lovačkom djelatnošću, očuvanja i zaštite životne sredine, njegovanja lovačke etike i običaja i drugih sportsko-rekreacionih aktivnosti,:
14. Zakon o upravnim sporovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 109/05 i 63/11) u relevantnom dijelu glasi:
Član 7.
Upravni spor može se voditi samo protiv konačnog upravnog akta. Upravni akt, u smislu ovog zakona, jeste akt kojim nadležni organ iz člana 4. ovog zakona rješava o izvjesnom pravu ili obavezi, odnosno neposrednom ličnom interesu fizičkih i pravnih lica ili drugih stranaka u kakvoj upravnoj stvari.
Član 22. stav 1. tačka 2.
Nadležni sud će u svakom stadijumu postupka rješenjem odbaciti tužbu ako utvrdi:
2)da akt koji se tužbom osporava nije upravni akt ;
Član 48.
Sud će primijeniti odredbe Zakona o parničnom postupku za pitanja koja nisu regulisana ovim zakonom
15. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 – odluka USRS, 45/09 – odluka USRS, 49/09, 61/13 i 109/21 – odluka
USRS)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 16.
Sud do pravosnažnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi da li rješavanje spora spada u sudsku nadležnost.
Kada sud u toku postupka, do pravosnažnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud nego neki drugi organ, oglasit će se nenadležnim, ukinuće provedene radnje u postupku i odbacit će tužbu.
Kad sud u toku postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Republici Srpskoj, po službenoj dužnosti oglasiće se nenadležnim, ukinuće sprovedene radnje u postupku i odbaciće tužbu.
Član 17.
Sud do pravosnažnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi na svoju stvarnu nadležnost.
Član 20. Po pravosnažnosti rješenja kojim se oglasio nenadležnim, sud će bez odlaganja, a najdocnije u roku od tri dana, ustupiti predmet nadležnom sudu.
Sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom nastaviće postupak kao da je kod njega bio pokrenut. Parnične radnje nenadležnog suda, kao što su uviđaj, vještačenje, saslušavanje svjedoka i drugo, nisu bez važnosti zato što ih je preduzeo nenadležan sud.
VI.Dopustivost i meritum
16. Ustavni sud smatra da se tvrdnje tuženog kojima se ukazuje da apelant nije pokrenuo parnični postupak, tj. koje se odnose na neiscrpljivanje pravnih lijekova odnose na osnovanost apelantovog prigovora u vezi s uskraćenim pristupom sudu te će ih stoga ispitati u skladu s tim.
17. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uslove dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana, u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
18. Apelant ukazuje da mu je u postupku povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) i i) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 13. Evropske konvencije.a)Pravo na pravično suđenje
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
20. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
21. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da osporena odluka nije u skladu s odlukom Ustavnog suda u predmetu broj AP-5938/18 u kojem se raspravljalo pitanje prava na pristup sudu isključenom članu lovačkog društva, koji je zaštitu svojih prava (poništenje akata udruženja o isključenju iz članstva) tražio kod redovnih sudova. Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u tom predmetu odbacili tužbu smatrajući da apelant ne uživa sudsku zaštitu, tj. da se u spornoj pravnoj stvari ne može voditi ni parnični postupak niti upravni spor. Naime, Ustavni sud je u predmetu broj AP-5938/18, slijedeći standarde iz presude Evropskog suda Lovrić protiv Hrvatske, zaključio da je u okolnostima tog slučaja došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u segmentu prava na pristup sudu (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-5938/18 od 24. septembra 2020. godine, tačka 38, dostupna na www.ustavnisud.ba). U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u presudi Lovrić protiv Hrvatske Evropski sud, između ostalog, naveo „da u takvim predmetima obim sudske revizije može biti ograničen, čak i u značajnoj mjeri, kako bi se poštovala organizaciona autonomija udruženja. Međutim, u tom je predmetu podnosiocu zahtjeva, koji je pobijao svoje isključenje iz udruženja zbog toga što je prekršio njen statut, u potpunosti uskraćen pristup sudu. Teško je raspoznati da li je to bio rezultat nepreciznog ili nepotpunog zakonskog propisa, njegovog tumačenja od domaćih sudova ili oboje. Važno je to da je podnosilac zahtjeva trebao imati pristup sudu, ali je lišen tog pristupa. Stoga je došlo do povrede člana 6. stav 1. Konvencije“ (vidi Lovrić protiv Hrvatske, presuda od 4. aprila 2017. godine, predstavka broj 38458/15, tač. 73. i 74).
22. Ustavni sud smatra da se apelant opravdano pozvao na relevantnu praksu Ustavnog suda jer mu je osporenim rješenjem uskraćeno pravo na sudsku zaštitu. Međutim, Ustavni sud zapaža da tuženi, koji je takođe stranka u postupku pred Ustavnim sudom, u odgovoru na apelaciju brani osporenu odluku ističući da je apelant morao pokrenuti parnični postupak prije nego što se obratio Ustavnom sudu jer u konkretnoj pravnoj stvari postupaju parnični sudovi u skladu sa „zauzetim stavom“ Ustavnog suda (vidi tačku 10. ove odluke).
23. U vezi s tim, Ustavni sud naglašava da u Odluci broj AP-5938/18 nije zauzet stav koji se postupak treba voditi u spornoj pravnoj stvari, nego da se u takvim slučajevima mora omogućiti pristup sudu. Naime, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u odlukama osporenim apelacijom u predmetu broj AP-5938/18 zaključili da rješavanje o konkretnoj pravnoj stvari ne spada u sudsku nadležnost, tj. da se u konkretnom slučaju ne može voditi ni parnični postupak niti upravni spor (vidi, op. cit., AP-5938/18, tač. 7–13). Ustavni sud je u tom predmetu analizirao šta proizlazi iz relevantnih zakonskih odredbi na koje su se pozvali redovni sudovi (idem., tačka 31). Naime, Ustavni sud smatra da nije potrebno ponovo analizirati relevantne zakonske odredbe, već se poziva na taj dio obrazloženja u Odluci broj AP-5938/18. Potrebno je naglasiti da analiziranim zakonima nije eksplicitno propisano da član lovačkog udruženja u spornoj pravnoj stvari ima pravo na sudsku zaštitu u parničnom postupku ili upravnom sporu. Međutim, Ustavni sud napominje da je u predmetu broj AP-
5938/18 naglašen ranije navedeni stav Evropskog suda iz predmeta Lovrić protiv Hrvatske , prema kojem se pojedinac u spornoj pravnoj stvari ne može lišiti pristupa sudu „bez obzira na to da li je to rezultat nepreciznog ili nepotpunog zakonskog propisa, proizvoljnog tumačenja domaćih sudova ili oboje“. Dakle, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju mora omogućiti sudska zaštita, a na redovnim sudovima je da analizom relevantnih zakona sami ocijene da li tu zaštitu treba omogućiti u parničnom postupku ili upravnom sporu. Redovni sudovi trebaju svojom praksom da uspostave pravnu sigurnost kako bi pojedinci u konkretnoj pravnoj stvari znali u kojoj vrsti postupka treba da traže zaštitu. U suprotnom bi se teret primjene takvih nejasnih zakonskih odredbi prebacio na stranke koje pokreću postupke.
24. Pored toga, Ustavni sud zapaža da tuženi u odgovoru na apelaciju iz 2023. godine na dva mjesta navodi da rješavanje konkretne pravne stvari „eventualno“ može biti u nadležnosti parničnog suda. Dakle, iz odgovora na apelaciju iz 2023. godine proizlazi da tuženi smatra da je „eventualno“ moguća zaštita konkretnih prava u parničnom postupku. Samo navođenje da parnični sud „eventualno“ može biti nadležan ne ispunjava standard pravne sigurnosti već potvrđuje da u vrijeme pokretanja spora (2021. godine) nije postojala jasna sudska praksa. Prema tome, Ustavni sud smatra da se iz navedenog ne može sa sigurnošću zaključiti da je apelant zaista mogao 2021. godine da obezbijedi zaštitu svojih prava u parničnom postupku. Takođe, ni Okružni sud u odgovoru na apelaciju nije istakao da je u konkretnoj pravnoj stvari stvarno nadležan parnični sud. Ustavni sud ponovo podsjeća da su redovni sudovi u odlukama osporenim apelacijom u predmetu broj AP-5938/18 zaključili da se u konkretnom slučaju ne može voditi ni parnični postupak niti upravni spor. Dakle, apelant je u tom predmetu pokrenuo i parnični postupak radi zaštite svojih prava, ali je njegova tužba odbačena. Ustavni sud mora imati u vidu i da je odluka u predmetu broj AP-5938/18 donesena 24. septembra 2020. godine, a da je apelant pokrenuo osporeni upravni spor 7. jula 2021. godine, tj. nakon nepunih deset mjeseci. Naime, od donošenja navedene odluke Ustavnog suda do pokretanja osporenog upravnog spora prošao je relativno kratak period da bi Ustavni sud mogao samo na osnovu navoda tuženog konstatovati da su redovni sudovi svojom praksom uspostavili pravnu sigurnost da bi pojedinci znali u kojoj vrsti postupka treba da traže zaštitu, tj. da je zaštita obezbijeđena u parničnom postupku. Stoga, Ustavni sud smatra neosnovanim prigovor tuženog da je isključivo apelantov propust što nije imao pristup sudu. Naime, Ustavni sud smatra da u nedostatku relevantne sudske prakse u konkretnoj pravnoj stvari apelant nije mogao biti siguran kojem sudu treba da podnese tužbu.
25. Takođe, s obzirom na stav u Odluci broj AP-5938/18 da se u konkretnom slučaju mora omogućiti sudska zaštita, kao i da je od donošenja te odluke prošao relativno kratak period (da bi redovni sudovi svojom praksom uspostavili pravnu sigurnost vezano za vrstu postupka koji treba pokrenuti), Okružni sud je mogao predmet dostaviti sudu za koji smatra da je nadležan, shodno odredbama člana 48. Zakona o upravnim sporovima i člana 20. ZPP-a te tako apelantu omogućiti pristup sudu.
26. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da bi u okolnostima konkretnog slučaja bio pretjeran teret očekivati od apelanta da pokrene parnični postupak prije nego podnese apelaciju Ustavnom sudu u trenutku kada ništa nije ukazivalo da je djelotvoran pravni lijek, u teoriji i u praksi, bio dostupan. S druge strane, Okružni sud je u okolnostima konkretnog slučaja imao mogućnost da predmet dostavi parničnom sudu (ukoliko smatra da je on stvarno nadležan), na koji način bi apelantu omogućio pristup sudu.
27. Stoga, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja, slijedeći svoju praksu i praksu Evropskog suda, zaključuje da je osporenim rješenjem prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u segmentu prava na pristup sudu.
b) Ostali prigovori
28. S obzirom na zaključak o kršenju prava na pravično suđenje u segmentu prava na pristup sudu, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati i navode o kršenju prava iz člana 13. Evropske konvencije.
VII.Zaključak
29. Ustavni sud, slijedeći svoju praksu i praksu Evropskog suda, zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije u segmentu prava na pristup sudu jer se Okružni sud proglasio nenadležnim za postupanje u postupku u kojem je apelant tražio poništenje odluka tuženog o isključenju iz članstva udruženja, pri čemu predmet nije dostavio drugom nadležnom sudu iako je imao tu zakonsku mogućnost.
30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman