Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4188/25 (M.Č.)

Odluka donesena 14. 05. 2026.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Krivični postupak
  • Pravično suđenje - nepristrasan sud
  • Nadležana sudska vlast u kontekstu člana 5. EK
  • Sudsko preispitivanje zakonitosti lišenja ili hapšenja
  • Habeas corpus – postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4188/25

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 05. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-4188/25, rješavajući apelaciju M. Č., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Angelika Nußberger, potpredsjednica

Helen Keller, sudija

Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudija

Larisa Velić, sudijana sjednici održanoj 14. maja 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio M. Č.

Utvrđuje se povreda člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 4. te člana 6. stav 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na rješenja Osnovnog suda u Doboju br. 85 0 K 129731 25 Kv od 5. septembra 2025. godine i 85 0 K 129731 25 Kps 2 od 2. septembra 2025. godine, kao i povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na Rješenje Okružnog suda u Doboju broj 85 0 K 129731 25 Kž od 1. novembra 2025. godine i Rješenje Osnovnog suda u Doboju broj 85 0 K 129731 25 Kv 2 od 27. oktobra 2025. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. M. Č. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Irena Puzić-Obradović, advokat iz Doboja, podnio je 12. septembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) br. 85 0 K 129731 25 Kv od 5. septembra 2025. godine i 85 0 K 129731 25 Kps 2 od 2. septembra 2025. godine.

2. Apelant je 10. novembra 2025. godine dopunio apelaciju i osporio Rješenje Okružnog suda u Doboju broj 85 0 K 129731 25 Kž od 1. novembra 2025. godine i Rješenje Osnovnog suda broj 85 0 K 129731 25 Kv 2 od 27. oktobra 2025. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda, Okružnog suda te Okružnog javnog tužilaštva u Doboju (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju i dopunu apelacije. Osnovni sud i Tužilaštvo su dostavili odgovore na apelaciju i dopunu apelacije. Ustavni sud je primljene odgovore proslijedio apelantovoj punomoćnici radi izjašnjenja, koje je dostavljeno 9. oktobra i 3. decembra 2025. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

Uvodne napomene

5. Optužnicom Tužilaštva broj TI5 0 KTD 0040098 25 od 22. avgusta 2025. godine apelant je optužen zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo iskorišćavanja djece za pornografiju iz člana 175. stav 2. Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ). Rješenjem Osnovnog suda – sudije za prethodno saslušanje D. M. broj 85 0 K 129731 25 Kps od 26. avgusta 2025. godine potvrđena je optužnica.

Osporena rješenja – određivanje pritvora

6. Rješenjem Osnovnog suda – sudije za prethodno saslušanje D. M. broj 85 0 K 129731 25 Kps 2 od 2. septembra 2025. godine apelantu je određen pritvor u trajanju od najduže jednu godinu i šest mjeseci počevši od dana i časa lišenja slobode, uz obaveznu dvomjesečnu kontrolu. Pritvor je određen zbog postojanja osnova iz člana 197. stav 1. tačka v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS).

7. Osnovni sud je na osnovu relevantnih dokaza utvrdio postojanje osnovane sumnje da je apelant u periodu od 1. januara 2020. do 19. juna 2024. godine s interneta pribavljao i čuvao sadržaje dječje pornografije, koje je u više navrata uvozio i pribavljao za sebe, koristeći profile na društvenoj mreži Facebook, na način detaljno opisan u potvrđenoj optužnici. Sud je naveo da je apelant u toku istrage priznao izvršenje krivičnog djela, uz navode da je radnje koje mu se stavljaju na teret vršio u alkoholisanom stanju. Slijedom toga, sud je zaključio da priloženi dokazi u potpunosti potvrđuju osnovanu sumnju da je apelant počinio krivično djelo iskorišćavanja djece za pornografiju, na mjestu i na način opisan u potvrđenoj optužnici, čime je ispunjen opšti uslov za određivanje pritvora.

8. Nadalje, Osnovni sud je utvrdio da postoje i naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi apelant boravkom na slobodi mogao ponoviti krivično djelo, čime je ispunjen posebni uslov za određivanje pritvora iz člana 197. stav (1) tačka v) ZKPRS. U prilog tome, navedeno je da se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći i kazna zatvora od tri godine, čime je ispunjen objektivni uslov za određivanje pritvora po ovom osnovu. Navedeno je da iz kaznene evidencije PU Doboj proizlazi da je apelant ranije osuđivan, i to presudom Osnovnog suda, koja je pravosnažna 14. novembra 2020. godine, zbog istog krivičnog djela, na uslovnu osudu s utvrđenom kaznom zatvora od jedne godine i rokom provjeravanja od dvije godine. Osim toga, apelant je osuđen i drugom presudom Osnovnog suda, koja je pravosnažna 24. oktobra 2024. godine, zbog krivičnog djela izbjegavanja davanja izdržavanja, na novčanu kaznu u iznosu od 2.000,00 KM. Zatim je Osnovni sud naveo:

Dakle, radi se o licu sklonom vršenju krivičnih djela, ali i specijalnom povratniku u vršenju krivičnog djela iskorištavanje djece za pornografiju iz člana 175. stav 2. KZ-a, koji je predmetno krivično djelo izvršio u vremenu provjeravanja iz prethodne osude za isto krivično djelo (rok provjeravanja po presudi broj 85 0K 068344 18 K je do 14. novembra 2020. godine, a predmetno djelo je izvršeno u vremenskom periodu od 1. januara 2020. godine do 19. juna 2024. godine). Ovo, zajedno sa činjenicom da je i pored te ranije osude nastavio sa vršenjem istog krivičnog djela i da je pri tome pokazao izrazitu upornost jer je nastavio da u vremenskom periodu dužem od četiri godine pribavlja i dijeli fotografije i video zapise dječije pornografije, osnovano ukazuje da postoje naročite okolnosti da bi apelant boravkom na slobodi nastavio da čini ovakva i slična krivična djela za koja se može izreći i kazna zatvora od tri godine ili teža kazna. Sud je naveo da iz navedenih razloga nije prihvatio apelantove prigovore da je određivanje pritvora besmisleno, ističući da je apelant, i pored ranije osude, nakon kraće pauze samo nastavio sa vršenjem istog krivičnog djela.

9. Konačno, sud je razmotrio mogućnost da apelantu umjesto pritvora odredi mjere zabrane, ali je zaključio da zbog iteracijske opasnosti, koja se ne može otkloniti mjerama zabrane propisanim čl. 184. i 185. ZKPRS, u konkretnom slučaju nema mjesta za određivanje blažih mjera.

10. Apelantova braniteljica je izjavila žalbu protiv prvostepenog rješenja navodeći da „sudija za prethodno saslušanje, koji je potvrdio optužnicu, nije funkcionalno nadležan za određivanje pritvora“. Takođe, ukazala je i na dijelove rješenja u kojim je prekršena apelantova pretpostavka nevinosti.

11. Rješenjem broj 85 0 K 129731 25 Kv od 5. septembra 2025. godine vanraspravno vijeće Osnovnog suda je odbilo žalbu apelantove braniteljice i potvrdilo prvostepeno rješenje.

12. Vijeće je u obrazloženju rješenja navelo da, između ostalog, „odbrana smatra da sudija za prethodno saslušanje, koji je potvrdio predmetnu optužnicu, nije funkcionalno nadležan za određivanje pritvora u konkretnom slučaju, s obzirom da je takvu odluku moglo donijeti samo krivično vijeće“.

13. Vijeće je ocijenilo da je sudija za prethodno saslušanje pravilno utvrdio da postoji osnovana sumnja da je apelant počinio krivično iskorišćavanja djece za pornografiju. Zatim je navelo da je sudija za prethodno saslušanje pravilno utvrdio da je za određivanje pritvora po osnovu iz člana 197. stav 1. tačka v) ZKP-a ispunjen objektivni uslov koji se odnosi na visinu propisane kazne. Zatim, ponovilo je da je iz uvida u Presudu Osnovnog suda broj 85 0 K 068344 18 K proizlazi da je apelant proglašen krivim zbog istog krivičnog djela, te da je i Presudom Osnovnog suda broj 85 0 K 118083 23 K proglašen krivim zbog krivičnog djela izbjegavanja davanja izdržavanja. S obzirom na to, zaključeno je da se radi o licu sklonom vršenju krivičnih djela, ali i specijalnom povratniku u vršenju krivičnog djela iskorišćavanja djece za pornografiju, koji je predmetno krivično djelo izvršio u vremenu provjeravanja iz prethodne osude za isto krivično djelo. Istaknuto je da je rok provjeravanja po Presudi Osnovnog suda broj 85 0 K 068344 18 K trajao do 14. novembra 2020. godine, a predmetno djelo je izvršeno u periodu od 1. januara 2020. do 19. juna 2024. godine. Dakle, kako je vijeće istaklo, apelant je i „pored te ranije osude nastavio sa vršenjem istog krivičnog djela i pri tome pokazao izrazitu upornost jer je nastavio da u vremenskom periodu dužem od četiri godine pribavlja i dijeli fotografije i video zapise dječije pornografije“. Te naročite okolnosti, i prema ocjeni vijeća, opravdavaju bojazan da bi apelant boravkom na slobodi mogao ponoviti predmetna krivična djela.

14. Vijeće je navelo da iz analize priloga spisa ovog predmeta proizlazi da je pravilno utvrđena ispunjenost opštih i posebnih zakonskih uslova za određivanje mjere pritvora apelantu i da su u pobijanom rješenju dati dovoljni razlozi za takvu odluku. U tom smislu vijeće je navelo da je sudija za prethodno saslušanje odlučio o tužiočevom prijedlogu i odredio pritvor pošto je apelanta saslušao na okolnosti razloga zbog kojih se pritvor predlaže i u vezi s kojim se apelant, u prisustvu svog branioca, izjasnio, time postupajući u skladu sa članom 196. stav 2. ZKP-a.

15. U skladu sa članom 5. stav 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i članom 187. ZKP-a vijeće je razmotrilo mogućnost primjene blažih mjera obezbjeđenja apelantovog prisustva i nesmetanog vođenja krivičnog postupka, ali je zaključilo da zbog ranije navedenih razloga u konkretnom slučaju niti jedna druga blaža mjera ne bi bila svrsishodna.

Osporena rješenja – produženje/kontrola pritvora

16. Odlučujući po službenoj dužnosti o opravdanosti daljnjeg zadržavanja apelanta u pritvoru, Osnovni sud je Rješenjem broj 85 0 K 129731 Kv 2 od 27. oktobra 2025. godine utvrdio da i dalje postoje razlozi za pritvor, u kojem se apelant nalazi od 2. septembra 2025. godine.

17. Vijeće je ocijenilo da razlozi za određivanje odnosno produženje pritvora apelantu, navedeni u rješenju sudije za prethodni postupak od 2. septembra 2025. godine, i dalje postoje u neizmijenjenom obliku, te da iz opisanih dokaza proizlazi osnovana sumnja da je apelant počinio krivično djelo iskorišćavanja djece za pornografiju. Nadalje, vijeće je navelo da je za određivanje pritvora po ovom osnovu ispunjen i objektivni uslov s obzirom na to da se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora od tri godine. Zatim, vijeće je zaključilo da postoje naročite okolnosti koje ukazuju na opasnost od ponavljanja krivičnog djela. One proizlaze iz činjenice da je vještačenjem apelantovog mobilnog telefona, kada je urađena akvizicija podataka, uključujući i fotografije i video materijal za period od 1. januara 2020. do 19. juna 2024. godine, utvrđeno postojanje veće količine eksplicitnog multimedijalnog sadržaja dječje pornografije, pronađenog u 11 foldera. To je dokumentovano izvještajem o vještačenju i priloženim multimedijalnim fajlovima, te je u skladu s foto-dokumentacijom sačinjenom prilikom oduzimanja predmeta od apelanta.

18. Zatim je ukazano da iz kaznene evidencije proizlazi da je apelant ranije osuđivan za istovrsno krivično djelo na uslovnu kaznu zatvora od jedne godine s rokom provjere od dvije godine, te za krivično djelo izbjegavanja davanja izdržavanja na novčanu kaznu od 2.000,00 KM.

Vijeće je dalje navelo:

Imajući u vidu da se radi o licu sklonom vršenju krivičnih djela ali i specijalnom povratniku u vršenju krivičnog djela iskorištavanja djece za pornografiju […] koje predmetno krivično djelo je izvršio u toku vremena provjeravanja vezano za presudu za isto krivično (rok provjeravanja po presudi 85 0 K 068344 18 K je do 14. 11.2020. godine a predmetno djelo je izvršeno u vremenskom periodu od 01.01.2020. godine do 19.06.2024. godine). S obzirom da je i pored ranije osude nastavio sa vršenjem istog krivičnog djela i da je pri tome pokazao izrazitu upornost jer je nastavio da u vremenskom periodu dužem od 4 godine pribavlja i dijeli fotografije i video zapise dječije pornografije jesu okolnosti koje ukazuju da bi optuženi boravkom na slobodi nastavio da vrši ovakva i slična krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora od 3 godine teža kazna.

19. Apelantova braniteljica je protiv prvostepenog rješenja izjavila žalbu u kojoj je, između ostalog, navela da je došlo do povrede presumpcije nevinosti.

20. Rješenjem Okružnog suda broj 85 0 K 129731 25 Kž od 3. novembra 2025. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja.

21. Okružni sud je ocijenio da žalbeni navodi kojima se osporava postojanje pritvorskog razloga iz člana 197. stav 1. tačka v) ZKP-a nisu osnovani. U prilog tome Okružni sud je prihvatio zaključak prvostepenog suda da postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan od ponavljanja krivičnog djela. Pri tome je Okružni sud naveo da je apelant: [...] i pored te ranije osude nastavio sa vršenjem istog krivičnog djela i pri tome pokazao izrazitu upornost jer je nastavio da u vremenskom periodu dužem od četiri godine pribavlja i dijeli fotografije i video zapise dječije pornografije.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

22. Apelant ukazuje na povredu prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 5. stav 1. tačka c) i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije. Apelant navodi da mu je rješenjem od 2. septembra 2025. godine određen pritvor protiv kojeg je 4. septembra 2025. godine izjavio žalbu zbog povrede presumpcije nevinosti, nenadležnosti sudije i nepostojanja pritvorskih uslova.

23. Apelant smatra da sudija za prethodno saslušanje nije bio funkcionalno nadležan za određivanje pritvora jer je prethodno potvrdio optužnicu pozivajući se na postojanje osnovane sumnje. Zatim je, oslanjajući se na iste razloge, taj sudija odlučio i o pritvoru, čime je povrijeđena presumpcija nevinosti, te apelantovo pravo na nepristrasnog sudiju i pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

24. Nadalje, apelant ukazuje da mu je povrijeđen princip presumpcije nevinosti jer se tretirao kao kriv prije pravosnažne odluke suda. U tom pogledu je naveo da je Osnovni sud u rješenju od 2. septembra 2025. godine, na strani 4, pasus 1, red 7–21, konstatovao: „Dakle radi se o licu sklonom činjenju krivičnih djela, ali i specijalnom povratniku u vršenju krivičnog djela [...], koji je predmetno krivično djelo izvršio u vremenu provjeravanja iz prethodne osude za isto krivično djelo [...]. Ovo, zajedno sa činjenicom da je i pored ranije osude nastavio sa vršenjem istog krivičnog djela i da je pri tome pokazao izrazitu upornost jer je nastavio da u vremenskom periodu dužem od 4 godine pribavlja i dijeli fotografije i video zapise dječije pornografije, [...], samo nastavio sa vršenjem istog krivičnog djela.“ Takvim konstatacijama sud je izašao van standarda propisanih razloga za određivanje pritvora i faktički unaprijed prejudicirao da je apelant počinilac krivičnog djela iako postupak još uvijek traje i apelantova krivica nije utvrđena pravosnažnom presudom. Apelant ističe da je vijeće Osnovnog suda u rješenju od 5. septembra 2025. godine odbilo apelantovu žalbu bez ikakvog obrazloženja u pogledu navoda o povredi presumpcije nevinosti i prava na nepristrasnog sudiju. Takođe, apelant smatra da rješenje o određivanju pritvora nije dovoljno obrazloženo u smislu osnovanosti pritvorskih razloga, te razloga zbog kojih se mjerama zabrane ne bi postigla ista svrha koja se postiže pritvorom.

25. Apelant je u dopuni apelacije naveo da je nakon podnošenja apelacije Osnovni sud donio novo rješenje o opravdanosti pritvora od 27. oktobra 2025. godine kojim je utvrdio da i dalje postoje razlozi za zadržavanje apelanta u pritvoru po osnovu iz člana 197. stav 1. tačka v) ZKP-a. Pri tome je sud u obrazloženju ovog rješenja prekršio presumpciju nevinosti ponovnim konstatacijama na str. 3, pasus 2 i 3 navedenog rješenja. Apelant ističe da je na taj način, sud iznio konstatacije koje impliciraju njegovu krivicu prije presude, čime je povrijeđena presumpcija nevinosti, iako optužnica ne tereti apelanta za dijeljenje fotografija i video zapisa dječje pornografije.

b) Odgovori na apelaciju

26. Tužilaštvo je ocijenilo neosnovanim apelantove navode o povredi presumpcije nevinosti jer su osporene konstatacije date isključivo radi obrazlaganja iteracijske opasnosti, a ne u svrhu utvrđivanja krivične odgovornosti. Ocijenjeni su neosnovanim i navodi o nenadležnosti sudije za prethodno saslušanje za određivanje pritvora jer je članom 199. stav 1. ZKPRS predviđeno da pritvor određuje rješenjem sud na obrazloženi prijedlog tužioca.

27. Osnovni sud je naveo da se apelacijom ponavljaju navodi iz ranije izjavljene žalbe, o kojima je već odlučeno rješenjem od 5. septembra 2025. godine, zbog čega se ti razlozi neće ponavljati. Pored toga, sud je istakao da je sudija za prethodno saslušanje, nakon podizanja optužnice, ovlašćen za određivanje pritvora. Sud je dalje ocijenio da nije povrijeđena presumpcija nevinosti budući da je u ovoj fazi postupka postojanje osnovane sumnje opšti uslov za pritvor, a utvrđeno postojanje osnovane sumnje, zajedno s ranijom apelantovom osuđivanošću, predstavlja relevantan osnov za zaključak o postojanju iteracijske opasnosti.

28. Okružni sud je naveo da odluke Osnovnog suda od 3. i 5. septembra 2025. godine nisu bile predmet razmatranja pred tim sudom, te da stoga nije u mogućnosti da se izjasni o aktima prvostepenog suda. Istakao je da je rješenje od 3. novembra 2025. godine doneseno u drugom postupku protiv istog apelanta, te da je van okvira osporavanja u podnesenoj apelaciji, zbog čega ne postoje okolnosti koje bi zahtijevale davanje izjašnjenja u smislu člana 16. stav (1) tačka b) Pravila Ustavnog suda.

29. U izjašnjenju na odgovore apelant je istakao da u rješenjima o pritvoru nisu obrazložene naročite okolnosti niti iteracijska opasnost, već da je prvostepeni sud prejudicirao apelantovu krivicu prije donošenja presude. Drugostepeni sud je propustio otkloniti ovu povredu i nije se izjasnio ni o jednom žalbenom navodu. Zatim, apelant je naveo da je dopunom od 10. novembra 2025. godine ukazao na kontinuiranu i aktuelnu povredu ustavnih prava koja traje i dalje, što predstavlja novu činjenicu koja nije mogla biti obuhvaćena prvobitnom apelacijom, te u cijelosti ostaje pri svim ranijim navodima.

V.Relevantni propisi

30. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17, 66/18 i 15/21) u relevantnom dijelu glasi:

Pretpostavka nevinosti i načelo in dubio pro reo

Član 3. stav (1) (1) Svako se smatra nevinim za krivično djelo dok se pravosnažnom presudom ne utvrdi njegova krivica.

Značenje izraza

Osnovni pojmovi

Član 20. tač. g) i d)

Osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno, pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:

g) sudija za prethodni postupak je sudija koji u toku istrage postupa u slučajevima kada je to propisano ovim zakonom,

d) sudija za prethodno saslušanje je sudija koji nakon podizanja optužnice postupa u slučajevima kada je to propisano ovim zakonom i koji ima ovlašćenja sudije za prethodni postupak,

Sastav suda

Član 24. stav (4) (4) Sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno saslušanje, predsjednik suda i predsjednik vijeća odlučuju u slučajevima predviđenim u ovom zakonu.

Opšte odredbe

Član 196. stav (2) (2) Pritvor određuje ili produžuje rješenjem sud na prijedlog tužioca, a nakon što sud prethodno sasluša osumnjičenog, odnosno optuženog, na okolnosti razloga zbog kojih se pritvor predlaže, osim u slučaju iz člana 197. stav 1. tačka a).

Razlozi za pritvor

Član 197. stav (1) tačka v) (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo, pritvor se protiv tog lica može odrediti:

v) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna i Nadležnost za određivanje pritvora

Član 199. (1) Pritvor određuje rješenjem sud na obrazloženi prijedlog tužioca. (2) Rješenje o pritvoru sadrži: ime i prezime lica koje se lišava slobode, krivično djelo za koje se okrivljuje, zakonski osnov za pritvor, obrazloženje, pouku o pravu na žalbu, službeni pečat i potpis sudije koji određuje pritvor. (3) Rješenje o pritvoru predaje se licu na koje se odnosi u času pritvaranja. U spisima se mora naznačiti čas predaje rješenja. (4) Protiv rješenja o pritvoru pritvoreno lice može se žaliti vijeću iz člana 24. stav 5. ovog zakona u roku od 24 časa od časa prijema rješenja. Ako se pritvoreno lice prvi put ispituje po isteku ovog roka, može izjaviti žalbu prilikom tog ispitivanja. Žalba sa prepisom zapisnika o ispitivanju, ako je pritvoreno lice ispitano i dokazima na kojima se zasniva rješenje o pritvoru kao i rješenje o pritvoru dostavljaju se odmah vijeću. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja. (5) U slučaju iz stava 4. ovog člana, vijeće koje odlučuje o žalbi dužno je da donese odluku u roku od 48 časova.

Pritvor nakon potvrđivanja optužnice

Član 202. stav (1) i stav (2) tačka b) (1) Pritvor se može odrediti, produžiti ili ukinuti i nakon potvrđivanja optužnice. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje. (2) Nakon potvrđivanja optužnice i prije izricanja prvostepene presude, pritvor može trajati najduže:

b) godinu dana i šest mjeseci u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora do deset godina,

VI.Dopustivost i meritum

31. Ustavni sud utvrđuje da apelacija s dopunom ispunjava uslove propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uslove dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

32. Apelant osporava navedena rješenja tvrdeći da su mu povrijeđena prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Evropske konvencije.

1. Pravo na ličnu slobodu i bezbjednost

33. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

d) Pravo na ličnu slobodu i bezbjednost.

34. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Svako ima pravo na slobodu i bezbjednost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa postupkom propisanim zakonom:

c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja lica u svrhu njegovog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinilo krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;

3. Svako ko je uhapšen ili pritvoren u skladu s odredbama iz stava 1 tačka

c) ovog člana izvodi se bez odlaganja pred sudiju ili drugo službeno lice ovlašćeno zakonom da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uslovljeno jemstvima da će se lice pojaviti na suđenju.

4. Svako ko je lišen slobode hapšenjem ili pritvaranjem ima pravo da pokrene postupak u kome će sud brzo odlučiti o zakonitosti njegovog pritvaranja i naložiti puštanje na slobodu ako je pritvaranje bilo nezakonito.

35. Iz sadržaja apelacionih navoda proizlazi da apelant smatra da je u okolnostima njegovog slučaja prekršeno više aspekata prava na ličnu slobodu i bezbjednost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije. Međutim, Ustavni sud smatra cjelishodnim prvo razmotriti apelantove navode da vijeće prilikom odlučivanja o njegovoj žalbi na rješenje o određivanju pritvora nije odgovorilo na navode da u konkretnom slučaju sudija koji je odlučivao o određivanju pritvora nije bio funkcionalno nadležan za odlučivanje. Naime, ovakav pristup je nužan budući da je ispitivanje ostalih navoda o kršenju ovog prava bespredmetno ukoliko Ustavni sud nađe povredu apelantovog prava koje se tiče procesnih propusta u smislu donošenje odluke od nefunkcionalnog sudije (vidi, mutatis mutandis, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-719/18 od 19. februara 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba, stav 30).

U odnosu na pravo iz člana 5. stav 4. Evropske konvencije

36. Ustavni sud primjećuje da apelant navodi da je odluku o njegovom pritvoru donio funkcionalno nenadležni sudija, a da žalbeno vijeće na te navode nije odgovorilo. Imajući u vidu da apelant ove navode dovodi u vezu s ne/odlučivanjem vijeća, Ustavni sud će ih ispitati u skladu s garancijama člana 5. stav 4. Evropske konvencije.

37. Ustavni sud ukazuje da je član 5. stav 4. odredba habeas corpus Evropske konvencije. Tom odredbom se pritvorenim licima obezbjeđuje pravo da aktivno zatraže sudsko preispitivanje njihovog pritvaranja (vidi Evropski sud, Mooren protiv Njemačke [VV], presuda od 9. jula 2009. godine, predstavka broj 11364/03, tačka 106). Nadalje, Ustavni sud podsjeća da član 5. stav 4. Evropske konvencije ne nameće obavezu sudovima da pri ispitivanju žalbe na odluku o pritvoru odgovore na svaki argument naveden u žalbi. Međutim, garancije citiranog člana biće lišene svoje suštine ukoliko sud, oslanjajući se na domaći zakon i praksu, može tretirati kao irelevantne ili zanemariti konkretne činjenice na koje je u žalbi ukazano, a koje su takve da mogu dovesti u sumnju postojanje uslova koji su suštinski za „zakonitost“ u smislu Konvencije u pogledu lišavanja slobode (vidi Evropski sud, Vadym Melnyk protiv Ukrajine, presuda od 15. septembra 2022. godine, predstavke br. 62209/17 50933/18, tačka 122). Član 5. stav 4. Evropske konvencije daje licu lišenom slobode ili pritvorenom licu pravo da pokrene postupak za preispitivanje od strane suda proceduralnih i materijalnih uslova koji su bitni za „zakonitost“, u smislu člana 5. stav 1, njegovog lišenja slobode (vidi Evropski sud, Khlaifia i drugi protiv Italije [VV], presuda od 15. decembra 2016. godine, predstavka broj 16483/12, tačka 128). Pojam „zakonitosti“ prema stavu 4. člana 5. ima isto značenje kao i u stavu 1, tako da pritvoreno lice ima pravo na preispitivanje „zakonitosti“ svog pritvora u svjetlu ne samo zahtjeva domaćeg prava već i Evropske konvencije, opštih principa utjelovljenih u njoj i cilja ograničenja dozvoljenih članom 5. stav 1. Član 5. stav 4. Evropske konvencije ne garantuje pravo na sudsku reviziju takvog obima da ovlašćuje sud, u svim aspektima slučaja, uključujući i pitanja čiste svrsishodnosti, da zamijeni sopstvenom diskrecionom ovlasti onu organa koji donosi odluku. Međutim, preispitivanje treba da bude dovoljno široko da obuhvati one uslove koji su bitni za „zakonito“ pritvaranje lica u skladu sa članom 5. stav 1. Evropske konvencije. Prema tome, „sud“ koji vrši preispitivanje ne smije imati samo savjetodavne funkcije, već mora imati nadležnost da „odluči“ o „zakonitosti“ pritvora i da naloži puštanje na slobodu ako je pritvor nezakonit (idem.).

38. Primjenjujući navedene standarde na konkretni predmet, Ustavni sud zapaža da nije sporno da je apelant imao mogućnost da uloži žalbu koju je i iskoristio. Štaviše, u toj žalbi je izričito naveo da je rješenje kojim mu je nakon potvrđivanja optužnice određen pritvor donio funkcionalno nenadležan sudija, odnosno sudija za prethodno saslušanje. Međutim, iz osporenog drugostepenog rješenja proizlazi da vijeće nije razmotrilo apelantove žalbene navode koji se odnose na funkcionalnu nadležnost sudije koji je donio prvostepeno rješenje iako ih je u uvodu rješenja jasno navelo (vidi tačku 12. ove odluke). Ustavni sud ponavlja da je kompatibilnost pritvora sa članom 5. stav 1. Evropske konvencije uslovljena ispunjenjem tri uslova, među kojim je i da „svrha pritvora mora biti da se određeno lice dovede pred 'nadležnu zakonitu vlast'“. S obzirom na to da je apelant izričito osporio upravo tu nadležnost, a da je vijeće takav prigovor potpuno zanemarilo, žalbeni postupak je sproveden samo formalno. Ustavni sud smatra da je na taj način vijeće koje je odlučivalo o žalbi učinilo iluzornim pravni lijek koji je apelant izjavio. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 4. Evropske konvencije.

39. Budući da je utvrdio da je povrijeđeno apelantovo pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 4. Evropske konvencije, Ustavni sud neće ispitivati ostale aspekte člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.

2. Pretpostavka nevinosti

40. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

41. Član 6. stav 2. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

2. Svako ko je optužen za krivično djelo smatra se nevinim sve dok se ne dokaže krivim u skladu sa zakonom.

42. Apelant je ukazao i na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 2. Evropske konvencije jer je Osnovni sud u prvostepenim rješenjima prilikom obrazlaganja postojanja iteracijske opasnosti iznio konstatacije koje impliciraju njegovu krivicu prije presude. Istakao je da su vijeće Osnovnog suda i Okružni sud propustili da isprave te „greške“ u žalbenom postupku.

43. Ustavni sud podsjeća da se, za razliku od člana 6. stav 1. Evropske konvencije, povreda pretpostavke nevinosti iz člana 6. stav 2. Evropske konvencije ne ocjenjuje na osnovu postupka u cjelini, već kao zaseban procesni nedostatak. Do kršenja pretpostavke nevinosti doći će ako sudska odluka u vezi s optuženim licem odražava mišljenje o krivici prije nego što se dokaže njegova krivica u skladu sa zakonom. Dovoljno je, čak i u odsustvu bilo kakvog formalnog nalaza, da postoji neko obrazloženje koje sugeriše da sud smatra optuženog krivim (Evropski sud, Gutsanovi protiv Bugarske, presuda od 15. oktobra 2013. godine, predstavka broj 34529/10, tač. 202–203). Štaviše, nedostatak namjere da se prekrši pravo na pretpostavku nevinosti ne može isključiti kršenje člana 6. stav 2. Evropske konvencije (Evropski sud, Avaz Zeynalov protiv Azerbejdžana, presuda od 22. aprila 2021. godine, predstavke br. 37816/12 i 25260/14, tačka 69). Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud u predmetu Matijašević protiv Srbije istakao da će se smatrati da postoji povreda prava na presumpciju nevinosti ako sudska odluka ili bilo kakva izjava javnog službenika u odnosu na lice osumnjičeno da je počinilo krivično djelo odražava uvjerenje da je krivo prije nego što je njegova krivica dokazana na način predviđen zakonom. U nedostatku formalnog utvrđenja dovoljno je i obrazloženje koje sugeriše da sud ili javni službenik smatra optuženog krivim. Preuranjeno očitovanje suda o krivici neizbježno predstavlja povredu presumpcije nevinosti (vidi Evropski sud, Matijašević protiv Srbije, presuda od 19. septembra 2006. godine, predstavka broj 23037/04, tačka 45).

44. Dovodeći navedene principe u vezu s apelacionim navodima, Ustavni sud je izvršio sadržajnu analizu obrazloženja osporenih rješenja, s posebnim osvrtom na dio obrazloženja u kojem su sadržani sporni navodi (vidi tač. 8, 12, 16. i 19. ove odluke). Ustavni sud zapaža da su sporne činjenice iznesene u okviru procjene da li postoje naročite okolnosti koje upućuju na opravdanu bojazan da bi apelant, u slučaju da bude pušten na slobodu, mogao ponoviti krivično djelo za koje je optužen. Nadalje, analizirajući sadržaj osporenih rješenja, Ustavni sud primjećuje da obrazloženja rješenja Osnovnog suda i Okružnog suda, na koja je apelant ukazao u apelaciji, zaista ukazuju kao da je već pravosnažno utvrđeno da je apelant počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret. U tom kontekstu Ustavni sud zapaža da redovni sud nigdje u tom dijelu osporenih rješenja, pa tako ni u spornim rečenicama, nije naveo bilo kakvu tvrdnju u vezi s apelantom, koja se odnosi na „osnovanu sumnju“, što je upravo vidljivo iz obrazloženja redovnog suda. Štaviše, redovni sud je za apelanta naveo da je „specijalni povratnik“ u izvršenju krivičnog djela iskorišćavanja djece za pornografiju. Takođe, Ustavni sud zapaža da je apelant u žalbama ukazivao na kršenje pretpostavke nevinosti (vidi tač. 9. i 19. ove odluke) te da drugostepena vijeća nisu ispravila te greške iz prvostepenog postupka. Slijedom toga, Ustavni sud zaključuje da je osnovana apelantova tvrdnja da je sud unaprijed zaključio da je on kriv za krivično djelo za koje je optužen, zbog čega mu je prekršen princip pretpostavke nevinosti iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 2. Evropske konvencije.

45. Konačno, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 197. ZKP-a propisano da se pritvor može odrediti ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo i ako je ispunjen bilo koji od posebnih uslova propisanih tim članom. Nadalje, da iz odredbi člana 199. stav (2) ZKP-a proizlazi da rješenje o pritvoru sadrži, između ostalog, i zakonski osnov za pritvor. Takođe, iz odredbi člana 202. stav (1) ZKP-a proizlazi da se kontrola opravdanosti pritvora vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Dovođenjem u vezu navedenih odredbi proizlazi da je redovni sud obavezan da u slučaju određivanja pritvora nakon potvrđivanja optužnice, protekom svaka dva mjeseca donosi nova rješenja o pritvoru. U tim rješenjima sud je obavezan da, nezavisno od postojanja inicijalnog rješenja, razmotri postojanje opšteg i posebnih uslova za pritvor. U konkretnom slučaju Ustavni sud ima u vidu činjenicu da je rješenjem od 2. septembra 2025. godine apelantu određen pritvor u trajanju od godinu i šest mjeseci, ali i činjenicu da je u tom rješenju određeno da će se pritvor kontrolisati svaka dva mjeseca. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u daljnjem toku postupka ispoštovao obavezu iz člana 202. ZKP-a i donio novo Rješenje broj 85 0 K 129731 Kv 2 od 27. oktobra 2025. godine kojim je izvršio kontrolu postojanja razloga za apelantov pritvor. Pri tome, Ustavni sud smatra da je u daljnjem toku postupka i prije donošenja ove odluke Ustavnog suda Osnovni sud trebao da donese nova rješenja o apelantovom pritvoru ili eventualno o njegovom puštanju iz pritvora. O tim okolnostima Ustavni sud nije obaviješten. Ustavni sud podsjeća i da je u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio stav da je u situaciji kada utvrdi da je lišavanje slobode apelanta po osporenoj odluci redovnog suda rezultiralo povredom prava na ličnu slobodu i bezbjednost, ali da je u trenutku donošenja odluke osporeno rješenje isteklo, dovoljno da utvrdi povredu člana 5. Evropske konvencije i ukaže na propuste učinjene u postupku određivanja i produženja mjere pritvora (vidi, između ostalih, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4531/15 od 8. decembra 2015. godine, tač. 68. i 69. s daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba).

46. Iz navedenih razloga Ustavni sud je u ovom predmetu donio deklaratornu odluku. Međutim, imajući u vidu utvrđeno kršenje apelantovih prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 4. Evropske konvencije, te člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 2. Evropske konvencije, Ustavni sud napominje da su Osnovni sud i Okružni sud obavezni da, ukoliko se apelant u vrijeme prijema ove odluke i dalje bude nalazio u pritvoru, odmah preduzmu radnje kojima će spriječiti daljnje kršenje apelantovihprava.

VII.Zaključak

47. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 4. Evropske konvencije kada je u okolnostima konkretnog slučajavijeće propustilo da ispita apelantove žalbene navode koji su od suštinskog značaja i mogli su dovesti u sumnju postojanje uslova za „zakonitost“ apelantovog lišavanja slobode.

48. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđen princip presumpcije nevinosti iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 2. Evropske konvencije u situaciji kada je redovni sud u osporenim rješenjima, koja apelant dovodi u kontekst obrazloženja posebnog pritvorskog razloga, prejudicirao apelantovu krivicu.

49. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

50. U skladu sa članom 43. stav (1) Pravila Ustavnog suda, sudija Larisa Velić je dala izjavu o neslaganju.

51. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4188/25 (M.Č.) | Sudska praksa | Aktio