Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5279/25 (S.T.)
Odluka donesena 19. 02. 2026.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Izvršni postupak
- Izvršenje
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Proporcionalnost
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5279/25
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 02. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-5279/25, rješavajući apelaciju S. T., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio S. T. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 42 1 I 013820 25 Gž 3 od 7. oktobra 2025. godine u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio S. T. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 42 1 I 013820 25 Gž 3 od 7. oktobra 2025. godine u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. S. T. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Maglaja, kojeg zastupa Eldin Bašić, advokat iz Maglaja, podnio je 8. decembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 42 1 I 013820 25 Gž 3 od 7. oktobra 2025. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „odložio postupak izvršenja“ do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.
2. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda u Zavidovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud) od 8. novembra 2018. godine određeno je izvršenje na osnovu pravomoćne i izvršne presude Općinskog suda od 13. novembra 2017. godine radi naplate novčanog potraživanja tražitelja izvršenja (H. D., M. D. i K. S.), izvršenjem na apelantovim pokretnim stvarima.
3. Rješenjem Općinskog suda o promjeni predmeta i sredstva izvršenja od 10. jula 2025. godine odlučeno je da će se pravomoćno i izvršno rješenje o izvršenju od 8. novembra 2018. godine izvršiti pljenidbom apelantovih novčanih sredstava i da će se tako nastaviti postupak izvršenja.
4. Rješenjem Općinskog suda od 5. augusta 2025. godine odbijen je kao neosnovan apelantov prigovor izjavljen protiv rješenja tog suda od 10. jula 2025. godine.
5. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda od 7. oktobra 2025. godine apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Općinskog suda od 5. augusta 2025. godine je odbijena.
6. Kantonalni sud je u obrazloženju osporene odluke naveo da je u konkretnom slučaju došlo samo do promjene predmeta i sredstva izvršenja budući da je rješenje o izvršenju ranije već bilo pravomoćno. Stoga je sud istakao da zbog pravomoćnosti rješenja o izvršenju prigovor ili žalba protiv rješenja o promjeni predmeta ili sredstva izvršenja se svodi samo na promijenjeno sredstvo ili predmet izvršenja, a da se nikako ne mogu pobijati visina i vrsta potraživanja utvrđeni rješenjem o izvršenju. Kantonalni sud je istakao da je neosnovana žalbena tvrdnja da je prvostepeno rješenje nepravilno jer u izreci nije sadržano utvrđenje da se obustavlja izvršenje određeno prvobitnim rješenjem o izvršenju i da se ukidaju sve do tada provedene izvršne radnje. Naime, sud je obrazložio da se donošenjem rješenja o promjeni predmeta ili sredstva izvršenja pretpostavlja da je postupak izvršenja na ranijem predmetu ili sredstvu izvršenja obustavljen jer u isto vrijeme ne mogu egzistirati oba postupka, već onaj određen kao posljednji. Sud je zaključio da promjena predmeta ili sredstva izvršenja podrazumijeva da su do tada preduzete pravne radnje neučinkovite i stoga van snage jer nisu ishodile očekivani rezultat.
7. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, ponavlja navode koje je iznosio i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatra da su redovni sudovi pri donošenju osporene odluke pogrešno primijenili Zakon o izvršnom postupku. Naime, apelant smatra da je rješenjem o promjeni predmeta ili sredstva izvršenja u izreci rješenja trebalo biti naznačeno da se obustavlja izvršenje na pokretnim stvarima i da ukine pravne radnje u tom dijelu. Također, apelant osporava visinu potraživanja smatrajući da je tražitelj izvršenja trebao predmetni dug potraživati i od drugih tuženih iz parničnog postupka na osnovu kojeg je i pokrenut izvršni postupak.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda.
9. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
10. Član 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom; (4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.a)U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje
11. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika, te se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno osoba protiv koje se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
12. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem Kantonalnog suda se odlučivalo o žalbi koju je podnio apelant kao izvršenik u izvršnom postupku protiv rješenja kojim je odbijen prigovor protiv rješenja o promjeni predmeta ili sredstva izvršenja, a sve u izvršnom postupku pokrenutom na osnovu izvršne isprave. Ustavni sud ukazuje da u tom postupku nisu utvrđivana apelantova „nova građanska prava ili obaveze“, već da su ona utvrđena izvršnom ispravom na osnovu koje je i pokrenut izvršni postupak. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju apelant ne uživa zaštitu i jamstva iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, pa je apelacija u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.b)U odnosu na navode o povredi prava na imovinu
13. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbejdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21, i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
14. U vezi s navodima o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju nesporno radi o miješanju u apelantovo pravo na imovinu koje je propisano „zakonom“ i koje služi zakonitom cilju u javnom interesu, a to je provođenje postupka prinudnog namirenja potraživanja na osnovu izvršne isprave u situaciji kad izvršenik dobrovoljno ne ispuni utvrđenu obavezu. Pri tom, Ustavni sud ne zapaža bilo kakve razloge zbog kojih bi navedena odluka predstavljala neproporcionalno miješanje u apelantovo pravo na imovinu, odnosno predstavljala prevelik teret. Također, Ustavni sud podsjeća da postoji nesumnjiva obaveza izvršenja obaveza utvrđenih izvršnom ispravom, te da se samo paušalnim pozivanjem na pravo na imovinu takva obaveza ne može izbjeći. Stoga, Ustavni sud smatra da ništa ne ukazuje da je osporenom odlukom na apelanta stavljen neproporcionalno težak teret. Stoga su i ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
17. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman