Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3115/24 (S. N. B.)
Odluka donesena 22. 01. 2026.
- Nema povrede
- Član 3. Protokola 1 uz EK (Pravo na slobodne izbore)
- Izbori
- Nenadležnost za odlučivanje
- Član 3. P broj 1 uz EK – Pravo na slobodne izbore - općenito/opseg zaštite
- Neovlašteno lice
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Upravni spor
- Član I/2. Ustava BiH
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Izborni zakon Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine uvrštavanjem, iza člana 18.9 u glavi 18., sljedeća dva člana koja glase:
- Odluka o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Uputstvo o dodjeli i prestanku mandata (prečišćeni tekst)
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-3115/24
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 01. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine, u predmetu broj AP-
3115/24, rješavajući apelaciju Snježane Novaković Bursać, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. a), d) i h) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Snježane Novaković Bursać podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 048242 24 Iž od 19. juna 2024. godine zbog toga što je apelaciju podnijelo neovlašćeno lice.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Snježane Novaković Bursać podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 048560 24 Iž od 11. jula 2024. godine u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i član 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Snježane Novaković Bursać podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 048560 24 Iž od 11. jula 2024. godine u odnosu na navode o povredi člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Snježane Novaković Bursać podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 048560 24 Iž od 11. jula 2024. godine i Odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine broj 05-
1-07-1-4815/22 od 15. jula 2024. godine u odnosu na navode o povredi člana 7.9 Dokumenta druge sjednice Konferencije o ljudskoj dimenziji Konferencije o bezbjednosti i saradnji u Evropi zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Snježane Novaković Bursać podnesena protiv Odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine broj 05-1-07-1-4815/22 od 15. jula 2024. godine u odnosu na navode o povredi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Snježana Novaković Bursać (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banje Luke podnijela je 19. jula 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 3 Iž 048560 24 Iž od 11. jula 2024. godine, S1 3 Iž 048242 24 Iž od 19. juna 2024. godine i S1 3 Iž 044789 24 Iž 2 od 18. aprila 2024. godine, te odluka Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIK) br. 05-01-07-1-4815/22 od 30. maja 2024. godine, 05-1-
07-1-998-1/24 od 4. jula 2024. godine i 05-1-07-1-4815/22 od 15. jula 2024. godine. Apelantkinja je podnijela i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud do okončanja postupka o ovoj apelaciji obustavio izvršenje odluka osporenih konkretnom apelacijom. Apelantkinja je 4. septembra 2024. godine, zastupana po Branku Petriću, advokatu iz Dervente, dostavila Ustavnom sudu dopunu apelacije u odnosu na osporenu Odluku CIK-a broj 05-1-07-1-4815/22 od 15. jula 2024. godine.
Uvodne napomene
2. Komisija za izbor i imenovanje Narodne skupštine Republike Srpske podnijela je CIK-u Izvještaj o izboru delegata iz Republike Srpske u Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Dom naroda). U navedenom izvještaju je konstatovano da je kandidatska lista Partije demokratskog progresa – PDP (u daljnjem tekstu: PDP) osvojila 11 glasova. Takođe je konstatovano da je jedan glasački listić nevažeći (u daljnjem tekstu: sporni listić).
3. Odlukom CIK-a od 5. decembra 2022. godine utvrđeni su rezultati posrednih izbora za Dom naroda, utvrđeno je da je sporni listić važeći te da je kandidatska lista PDP-a osvojila 12 glasova. Takođe je utvrđeno da 12 glasova ima i kandidatska lista Ranke Perić Romić (u daljnjem tekstu: R. P. R.), na čijoj listi se kao kandidat nalazila apelantkinja. Žalbe protiv navedene odluke CIK-a podnijeli su Savez nezavisnih socijaldemokrata – SNSD (u daljnjem tekstu: SNSD), R. P. R. i apelantkinja. Međutim, apelantkinja je nakon toga povukla žalbu, pa je rješenjem Suda BiH utvrđen njen odustanak od žalbe. S druge strane, Sud BiH je rješenjima od 13. decembra 2022. godine usvojio žalbe SNSD-a i R. P. R., te je poništio odluku CIK-a od 5. decembra 2022. godine i predmet vratio na ponovno odlučivanje.
4. Odlukom CIK-a od 22. decembra 2022. godine ponovo su utvrđeni rezultati posrednih izbora u Domu naroda, prema kojima je kandidatska lista PDP-a ponovo osvojila 12 glasova. Sud BiH je rješenjima od 30. decembra 2022. godine ponovo usvojio žalbe SNSD-a i R. P. R., te je poništio odluku CIK-a od 22. decembra 2022. godine i predmet vratio na ponovno odlučivanje. Takođe, rješenjem Suda BiH od 4. januara 2023. godine odbijen je zahtjev PDP-a za učešće u sudskom postupku po žalbi SNSD-a protiv odluke CIK-a od 22. decembra 2022. godine.
5. Odlukom CIK-a od 5. januara 2023. godine utvrđeni su rezultati posrednih izbora u Domu naroda, prema kojima je PDP osvojio 11 glasova. Rješenjem Suda BiH od 11. januara 2023. godine odbijena je žalba PDP-a podnesena protiv navedene odluke CIK-a.
6. Nakon što je odluka o utvrđivanju spornih rezultata postala pravosnažna, odlukom CIK-a od 1. januara 2023. godine potvrđeni su rezultati posrednih izbora i dodijeljeni mandati za Dom naroda delegatima iz Republike Srpske, među kojima i apelantkinji.
7. Postupajući po apelacijama PDP-a, Ustavni sud je donio Odluku broj AP-81/23 od 21. marta 2024. godine kojom je djelimično usvojio navedene apelacije, utvrdio povredu člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), ukinuo rješenja Suda BiH od 4. i 11. januara 2023. godine (vidi tač. 4. i 5. ove odluke) te predmet vratio Sudu BiH da u hitnom postupku donese novu odluku (odluka dostupna na www.ustavnisud.ba).
Ponovni postupak u kojem su donesene osporene odluke Suda BiH od 19. juna 2024. godine
8. Nakon što je Ustavni sud vratio predmet na ponovno odlučivanje, Sud BiH je donio Rješenje broj S1 3 Iž 044789 24 Iž 2 od 18. aprila 2024. godine kojim je uvažio žalbu PDP-a, te poništio odluku CIK-a od 5. januara 2023. godine i predmet vratio CIK-u na ponovno odlučivanje.
9. Odlukom CIK-a broj 05-01-07-1-4815/22 od 30. maja 2024. godine utvrđeni su rezultati posrednih izbora za Dom naroda iz Republike Srpske, te je, između ostalih rezultata, utvrđeno da su kandidatske liste predlagača R. P. R. i PDP-a osvojile po 12 glasova.
10. SNSD je protiv navedene odluke CIK-a izjavio žalbu, koja je odbijena osporenim Rješenjem Suda BiH broj S1 3 Iž 048242 24 Iž od 19. juna 2024. godine.
Postupak u kojem je doneseno osporeno rješenje Suda BiH od 11. jula 2024. godine
11. Odlukom CIK-a broj 05-1-07-1-998-1/24 od 4. jula 2024. godine utvrđeni su rezultati za dodjelu mandata putem žrijebanja za jednog delegata u Dom naroda iz Narodne skupštine Republike Srpske, te je mandat dodijeljen kandidatskoj listi PDP-a, odnosno njihovom kandidatu N. V.
12. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 Iž 048560 24 Iž od 11. jula 2024. godine odbijena je apelantkinjina žalba podnesena protiv odluke CIK-a. Sud BiH je u obrazloženju istakao da iz stanja spisa proizlazi da je osporenoj odluci CIK-a od 4. jula 2024. godine prethodila pravosnažna odluka CIK-a od 30. maja 2024. godine o utvrđivanju rezultata posrednih izbora u Domu naroda. Naime, navedena odluka je bila predmet preispitivanja pred Sudom BiH povodom žalbi SNSD-a i R. P. R., pa su te žalbe odbijene rješenjima Suda BiH od 19. juna 2024. godine kao neosnovane. Imajući u vidu navedeno, Sud BiH je istakao da se stoga u tom žalbenom postupku može preispitivati samo pravilnost i zakonitost sprovedene procedure žrijebanja. Sud BiH je istakao da je postupak žrijebanja, koji je prethodio donošenju odluke koja je predmet žalbe, sproveden u skladu s odredbama člana 9.5, člana 9.8 stav 1. i članom 9.12g stav 3. Izbornog zakona BiH, te Uputstvom o dodjeli i prestanku mandata (Poglavlje II – Postupak žrijebanja). Naime, kako je obrazloženo, CIK je, cijeneći činjenicu da je Odluka o utvrđivanju rezultata posrednih izbora u Domu naroda iz Republike Srpske od 30. maja 2024. godine postala pravosnažna, utvrdio da dvije kandidatske liste imaju identičan broj glasova – svaka lista po 12 glasova. Sud BiH je istakao da je postupak sprovođenja žrijebanja obavljen u skladu s relevantnim propisima, na način da je CIK poslao obavijest o sprovođenju postupka žrijebanja svim zainteresovanim stranama. Postupku javnog žrijebanja prisustvovala su sva zainteresovana lica u skladu sa članom 6. Uputstva o dodjeli i prestanku mandata i na taj postupak prisutni nisu imali primjedbi. Nakon žrijebanja utvrđeno je da je mandat osvojila kandidatska lista PDP-a, pa je u skladu s tim CIK donio osporenu odluku.
13. Sud BiH je istakao da su neosnovani žalbeni navodi o manjkavosti pobijane odluke, odnosno da nije obrazloženo utvrđeno činjenično stanje zasnovano na izvedenim dokazima. Sud BiH je istakao da hronološko navođenje radnji koje su bile sprovedene, suprotno žalbenim navodima, predstavlja utvrđeno činjenično stanje na osnovu kojeg je donesena pobijana odluka. Sud BiH je istakao da je neosnovan i žalbeni prijedlog da se ponište sve donesene odluke nakon donošenja Odluke Ustavnog suda BiH broj AP-81/23 od 21. marta 2024. godine. Naime, kao posljedicu Odluke Ustavnog suda broj AP-81/23, Sud BiH je donio odluku od 18. aprila 2024. godine kojom je predmet vratio na ponovni postupak, u kojem je donesena pravosnažna odluka CIK-a o utvrđivanju spornih rezultata posrednih izbora. Sud BiH je naglasio da u postupku koji je prethodio donošenju odluke Suda BiH od 18. aprila 2024. godine apelantkinja nije zahtijevala dodjelu statusa stranke, pa nedostavljanje navedenog rješenja ne predstavlja povredu procesnih odredbi. Izostanak dostavljanja tog rješenja, prema stavu Suda BiH, nije povrijedio ni apelantkinjina prava da učestvuje u postupku i izjašnjava se na utvrđene činjenice i okolnosti. Sud BiH je naglasio da se apelantkinja, da bi stekla svojstvo zainteresovanog lica u prethodnim postupcima, morala obratiti CIK-u i tražiti status stranke u postupku po žalbi, što nije učinila. Sud BiH je naglasio da je, pored toga što nema osnova da se ponište sve donesene odluke nakon Odluke Ustavnog suda BiH broj AP-81/23 od 21. marta 2024. godine, taj apelantkinjin zahtjev neosnovan i zato što bi to podrazumijevalo ponovno raspravljanje o pravosnažnim odlukama.
14. Nakon pravosnažnog okončanja postupka po apelantkinjinoj žalbi, CIK je donio osporenu Odluku broj 05-1-07-1-4815/22 od 15. jula 2024. godine kojom je izmijenjena odluka od 16. januara 2023. godine (vidi tačku 6. ove odluke) tako što je umjesto apelantkinje kao delegata kojem se dodjeljuje mandat naveden N. V.
15. Apelantkinja se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, prava na slobodne izbore iz člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i član I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Pored navedenog, apelantkinja se pozvala i na povredu člana 7.9 Dokumenta druge sjednice Konferencije o ljudskoj dimenziji Konferencije o bezbjednosti i saradnji u Evropi, Kopenhagen 1990 (u daljnjem tekstu: Kopenhaški dokument). Apelantkinja u najvećem dijelu apelacije ukazuje na nepravilnosti postupka koji je okončan rješenjem Suda BiH od 19. juna 2024. godine. U vezi s tim, apelantkinja naglašava da joj nije dostavljeno rješenje od 18. aprila 2024. godine (vidi tačku 8. ove odluke), te da joj u tom postupku, u suštini, nije omogućeno da adekvatno štiti svoja prava i interese, što je suprotno stavovima Ustavnog suda zauzetim u Odluci broj AP-
81/23.
16. U odnosu na osporenu odluku Suda BiH od 11. jula 2024. godine apelantkinja je istakla da nije naveden pravni osnov za donošenje odluke, niti su navedeni relevantni materijalni propisi, osim što je ukazano na član 81. stav (1) Zakona o upravnim sporovima BiH koji govori o nadležnosti Apelacionog odjeljenja da donese odluku o žalbi. Apelantkinja smatra da je obrazloženje rješenja od 11. jula 2024. godine kontradiktorno. Istakla je da se Sud BiH ograničio da cijeni „samo pravilnost i zakonitost provedene procedure žrijebanja“ i tako ostavio po strani „otvorena relevantna pitanja“. Ovo pogotovo jer Sud BiH nije, kako navodi, raspravljao o tome da li je CIK imao „pravno uporište da mijenja odluku Narodne skupštine Republike Srpske, koja je provela izbore za delegate i o tome donijela neosporene akte“. Apelantkinja je istakla da je Sud BiH u rješenju od 11. jula 2024. godine potpuno „previdio činjenicu da ona nije učestvovala u postupku pred Sudom BiH“ u postupku utvrđivanja spornih rezultata, u kojem se odlučivalo o njenom „već stečenom pravu“, suprotno stavu Ustavnog suda zauzetom u Odluci broj AP-81/23. Apelantkinja je istakla da se Sud BiH nije ni očitovao na sve njene žalbene navode, a naročito ne u odnosu na one koji se tiču apelantkinjine tvrdnje da je CIK trebalo da donese odluku o rezultatima žrijebanja, pa tek nakon njene pravosnažnosti odluku o dodjeli mandata. Apelantkinja smatra da je, ocjenjujući samo proceduru žrijebanja, Sud BiH propustio da raspravi pitanje da li je CIK na taj način preuzeo ustavom zagarantovanu nadležnost Narodne skupštine Republike Srpske, koja po Ustavu Bosne i Hercegovine i zakonu vrši izbor delegata za Dom naroda iz Republike Srpske.
17. U odnosu na osporenu odluku CIK-a od 17. jula 2024. godine u apelaciji, kao i u dopuni apelacije, apelantkinja je istakla da joj se njom faktički oduzima mandat, čime CIK ne samo da krši odredbe Izbornog zakona BiH već i Kopenhaški dokument koji je sastavni dio Aneksa III Dejtonskog mirovnog sporazuma. Apelantkinja je, u suštini, ukazala da niti jedna mogućnost za prestanak mandata, koja je propisana članom 1.10 Izbornog zakona BiH, u konkretnom slučaju nije ispunjena, pa da se postupanjem CIK-a krši Izborni zakon BiH. Takođe je ukazala da je osporena odluka CIK-a nezakonita jer se ne može „tek tako voljom CIK-a izmijeniti ranija pravosnažna odluka kojom su potvrđeni rezultati“ i kojom je apelantkinji dodijeljen mandat. Naime, Izbornim zakonom BiH nije predviđena navedena situacija, pa su se trebale „eventualno primijeniti odredbe Zakona o upravnom postupku“, u skladu s kojima se takođe nije „tek tako mogao izmijeniti pravosnažni akt“.
18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tač. a), d) i h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda.
19. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:b)Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
20. Član 18. stav (3) tač. a), d) i h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje
d) apelaciju je podnijelo neovlašćeno lice;
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu da opravdaju tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Relevantni propisi
21. Izborni zakon BiH („Službeni glasnik BiH“ br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 48/11 – odluka USBiH, 63/11 – odluka USBiH, 15/12 – rješenje USBiH, 11/13 – rješenje USBiH, 18/13, 7/14, 31/16, 1/17 – odluka USBiH, 54/17 – rješenje USBiH, 41/20, 38/22, 51/22, 67/22, 24/24 i 24/24 – ispravka)
Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 2.9 tačka 11)
Centralna izborna komisija BiH je nezavisan organ koji podnosi izvještaj neposredno Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine i čija ovlaštenja iz nje proizilaze. Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine:
11. utvrđuje i potvrđuje rezultate svih neposrednih i posrednih izbora obuhvaćenih ovim zakonom, ovjerava da su ti izbori sprovedeni u skladu sa ovim zakonom i objavljuje rezultate svih neposrednih i posrednih izbora obuhvaćenih ovim zakonom;
Član 5.29 stav (1)
Centralna izborna komisija BiH utvrđuje rezultate svih neposrednih i posrednih izbora obuhvaćenih ovim zakonom istekom roka za podnošenje prigovora, žalbe i/ili po okončanju ponovnog kontrolnog brojanja, odnosno nakon pravosnažnosti odluka.
Član 5.32 Nakon završetka ponovljenog brojanja glasačkih listića i istekom roka za podnošenje žalbe, odnosno nakon pravosnažnosti odluka, Centralna izborna komisija BiH potvrđuje izborne rezultate za organe na svakom pojedinom nivou vlasti, u pravilu u roku od 30 dana od dana održavanja izbora. Izuzetno, iz razloga propisanih propisima iz stava (3) ovog člana, potvrđivanje rezultata može se odgoditi i do 15 dana.
Odluka Centralne izborne komisije BiH o potvrđivanju izbornih rezultata je konačna, obavezujuća i protiv nje nije moguće izjaviti žalbu.
Centralna izborna komisija BiH donosi propise o potvrđivanju izbornih rezultata.
Član 9.5
U svakoj izbornoj jedinici mandati se raspodjeljuju na sljedeći način: za svaku političku stranku i koaliciju, ukupan broj važećih glasova koje je politička stranka ili koalicija osvojila dijeli se sa 1, 3, 5, 7, 9, 11, i tako redom, sve dok je to potrebno za tu raspodjelu mandata. Brojevi koji se dobiju ovom serijom dijeljenja su „količnici“. Broj glasova za nezavisnog kandidata je količnik tog kandidata. Količnici se redaju od najvećeg do najmanjeg. Mandati se dijele po redu, počev od najvećeg količnika, dok se ne raspodijele svi mandati izborne jedinice za određeni organ.
Politička stranka, koalicija, lista nezavisnih kandidata i nezavisni kandidat ne može učestvovati u raspodjeli mandata ako ne osvoji više od 3% od ukupnog broja važećih glasačkih listića u izbornoj jedinici.
Član 9.12g
Izborni materijal i rezultati glasanja iz čl. 9.12d i 9.12f ovog zakona dostavljaju se Centralnoj izbornoj komisiji BiH na potvrđivanje u skladu s članom 2.9 ovog zakona i konačnu raspodjelu mandata u skladu s članom 9.5 ovog zakona.
Mandati se raspodjeljuju jedan po jedan po listama, u skladu s članom 9.5 ovog zakona. Osvojeni mandati dodjeljuju se prema njihovom redoslijedu na listi. Ako prilikom raspodjele u skladu s članom 9.5 ovog zakona budu dobiveni identični količnici, mandat se dodjeljuje žrijebanjem.
22. Uputstvo o dodjeli i prestanku mandata – prečišćeni tekst („Službeni glasnik BiH“ broj 31/24) u relevantnom dijelu glasi:
POGLAVLJE II. POSTUPAK ŽRIJEBANJA
Član 3. (Žrijebanje - član 9.8, 9.12 stav (3), 9.7, 11.7, 13.5, 13.14 stav (10) i stav (15), 19. 6, 9.12 stav (3), 9.15 stav (2), Poglavlje 10 - potpoglavlje B i Poglavlje 11A Izbornog zakona BiH)
Žrijebanje se provodi ako je prilikom raspodjele mandata rezultat isti zbog identičnih količnika, kao i kod popune predstavničkih tijela, gdje je obavezna raspodjela mandata svih neposrednih i posrednih izbora iz konstitutivnih naroda i iz reda ostalih.
a) Postupak okončan osporenim rješenjem Suda BiH od 19. juna 2024. godine
23. Ustavni sud zapaža da apelantkinja u apelaciji, između ostalog, osporava i Rješenje Suda BiH broj S1 3 Iž 048242 24 Iž od 19. juna 2024. godine. Međutim iz navedenog rješenja nesporno proizlazi da se tom odlukom odlučivalo samo o žalbi SNSD-a podnesenoj protiv osporene odluke CIK-a od 30. maja 2024. godine. Naime, iz navedenog rješenja proizlazi da apelantkinja ne samo da nije izjavila žalbu protiv spornog rješenja CIK-a nego nije bila ni stranka u postupku po žalbi pred Sudom BiH. Takođe, Ustavni sud zapaža da iz osporenog rješenja Suda BiH od 11. jula 2024. godine proizlazi da apelantkinja u postupku koji je okončan rješenjem od 19. juna 2024. godine nije ni tražila status stranke (vidi tačku 13. ove odluke). Dakle, u konkretnom slučaju konačnom odlukom, koju osporava apelantkinja, odlučivalo se isključivo o žalbi SNSD-a. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelantkinja nije ovlašćena da u svoje ime apelacijom osporava rješenje Suda BiH od 19. juna 2024. godine, koje predstavlja konačnu odluku u konkretnom slučaju (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-4375/21 od 23. februara 2022. godine, dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), pa je apelacija u tom dijelu nedopuštena jer ju je podnijelo neovlašćeno lice.
b) Postupak okončan osporenim rješenjem Suda BiH od 11. jula 2024. godine U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje i prava na djelotvoran pravni lijek
24. U pogledu navoda o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud podsjeća na ustaljenu praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj se politička prava ne smatraju građanskim pravima. Evropski sud je takav stav zauzeo u predmetu Pierre-Bloch protiv Francuske (vidi Evropski sud, Pierre-Bloch protiv Francuske , presuda od 21. oktobra 1997. godine, predstavka broj 24194/94, tačka 50). Ustavni sud primjećuje da je Evropski sud i u kasnijoj praksi ostao dosljedan tom stavu da sporovi u vezi s pravima i obavezama koje izviru iz pasivnog biračkog prava u pravilu ne spadaju u okvire ni građanskog niti krivičnog aspekta člana 6. Evropske konvencije (vidi, između ostalih, Paksas protiv Litvanije, presuda od 6. januara 2011. godine, predstavka broj 34932/04, tač. 64–69, i Karimov protiv Azerbejdžana, presuda od 25. septembra 2014. godine, predstavka broj 12535/06, tač. 53–55). Ustavni sud takođe ukazuje da je u svojoj dosadašnjoj praksi zauzeo sličan stav (vidi, između ostalih, Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-4195/16 od 23. novembra 2016. godine i AP-39/19 od 10. septembra 2019. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Budući da se u konkretnom slučaju radi o sporu koji je van okvira člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u ovom slučaju ne pruža širi obim zaštite, ti apelacioni navodi su ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
25. Imajući u vidu ovakav zaključak, Ustavni sud ukazuje da su i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi s pravom na pravično suđenje takođe ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
U odnosu na Kopenhaški dokument
26. U odnosu na apelacione navode o povredi člana 7.9 Kopenhaškog dokumenta, Ustavni sud ističe da spomenuti dokument nije naveden u Ustavu Bosne i Hercegovine ni u Aneksu I Ustava Bosne i Hercegovine kao dodatni sporazum o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini. Naime, kao i što sama apelantkinja ističe, taj dokument se navodi u Aneksu III Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH – Sporazum o izborima. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine nije nadležan da ispituje da li su osporenim odlukama povrijeđena apelantkinjina prava koja nisu regulisana Ustavom Bosne i Hercegovine (Aneks IV) ili dokumentima navedenim u Aneksu I Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka Ustavnog suda broj AP-2656/07 od 11. novembra 2009. godine, tač. 13. i 14, dostupna na www.ustavnisud.ba).
U odnosu na navode o povredi prava na slobodne izbore i člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine
27. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema sopstvenoj praksi i praksi Evropskog suda, apelant mora navesti povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbejdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21, i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
28. U odnosu na navode o povredi prava na slobodne izbore, a imajući u vidu da su osporene odluke nesporno donesene u postupku izbora u „zakonodavni organ“, Ustavni sud smatra da se odredba člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju odnosi na konkretni postupak (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP-81/23, tačka 35). Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud ustanovio da član 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju podrazumijeva i pojedinačna prava, koja čine pravo da se glasa („aktivni“ aspekat) i pravo da se bude kandidat na izborima („pasivni“ aspekat) (vidi Evropski sud, Paunović i Milivojević protiv Srbije, presuda od 24. maja 2016. godine, predstavka broj 41683/06, tačka 58. s daljnjim referencama). Ustavni sud dalje podsjeća da je Evropski sud ukazao da bi pravo lica na kandidovanje na izborima, koje je zagarantovano članom 3. Protokola broj 1 i inherentno konceptu istinski demokratskog društva, bilo samo iluzorno ako bi lice moglo biti proizvoljno lišeno tog prava. Shodno tome, iako je tačno da države imaju veliku slobodu u odlučivanju kada apstraktno utvrđuju uslove izbora, princip da prava moraju biti djelotvorna zahtijeva da postupak ispunjavanja uslova sadrži dovoljno zaštitnih mjera za sprečavanje proizvoljnih i/ili nezakonitih odluka. Iako je prvobitno naveden u vezi s uslovima o ispunjavanju uslova za kandidovanje, princip koji zahtijeva sprečavanje proizvoljnosti je podjednako relevantan i u drugim situacijama u kojima je djelotvornost pojedinačnih izbornih prava dovedena u pitanje (vidi Evropski sud, Namat Aliyev protiv Azerbejdžana, presuda od 8. aprila 2010. godine, predstavka broj 18705/06, tačka 72), uključujući i način revizije ishoda izbora i poništavanje izbornih rezultata (vidi Evropski sud, Kovach protiv Ukrajine, presuda od 7. februara 2008. godine, predstavka broj 39424/02, tačka 55. i dalje). Evropski sud je naglasio da je važno da organi nadležni za sprovođenje izbora funkcionišu na transparentan način i da zadrže nepristrasnost i nezavisnost od političke manipulacije (vidi Evropski sud, Gruzijska laburistička partija protiv Gruzije, presuda od 8. jula 2008. godine, predstavka broj 9103/04, tačka 101). Takođe je istakao da postupci koje ti organi vode treba da budu praćeni minimalnim mjerama zaštite od proizvoljnosti i da njihove odluke budu dovoljno obrazložene (idem, mutatis mutandis, presuda Namat Aliyev, tač. 81–90, i presuda Kovach, tač. 59–60).
29. Imajući u vidu navedene standarde, kao i činjenice konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da su u obrazloženju osporenih odluka dati relevantni razlozi za odlučenje, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Ustavni sud zapaža da apelantkinja u najvećem dijelu svoje apelacije, pa tako i u odnosu na sporni postupak žrijebanja, ukazuje na navodne nepravilnosti u postupku utvrđivanja rezultata za Dom naroda iz Republike Srpske, koji je pravosnažno okončan i koji je odvojen od postupka dodjele mandata žrijebanjem. Ustavni sud zapaža da je na to apelantkinji ukazao i Sud BiH u osporenom rješenju (vidi tačku 12. ove odluke). Naime, u prethodno pravosnažno okončanom postupku utvrđeno je da kandidatska lista R. P. R., na čijoj listi je bila apelantkinja, i kandidatska lista PDP-a imaju identičan broj glasova. Imajući u vidu navedenu činjenicu, Ustavni sud zapaža da je CIK, u skladu sa zakonom, sproveo postupak žrijebanja. Rezultati dodjele mandata putem žrijebanja bili su predmet postupka u kojem je doneseno konačno rješenje Suda BiH od 11. jula 2024. godine, koje je osporeno apelacijom. U odnosu na osporene odluke donesene u postupku žrijebanja, Ustavni sud zapaža da su CIK i Sud BiH jasno naveli na osnovu kojih zakonskih odredbi je sproveden postupak žrijebanja i kako je sproveden, tako da su paušalni apelantkinjini navodi da se Sud BiH u osporenom rješenju nije pozvao na relevantne zakonske odredbe. Takođe, Ustavni sud smatra da je neosnovano i apelantkinjino pozivanje na Odluku Ustavnog suda broj AP-81/23 jer iz osporenih odluka ne proizlazi da je apelantkinja na bilo koji način onemogućena da učestvuje u postupku žrijebanja, koji se tiče njenih izbornih prava, tj. da štiti svoja prava i interese. Pored toga, Ustavni sud podsjeća da je CIK, shodno odredbi člana 2.9. stav 1. tačka 11. Izbornog zakona BiH, nezavisan organ koji utvrđuje i potvrđuje rezultate svih neposrednih i posrednih izbora obuhvaćenih tim zakonom. Takođe, Ustavni sud podsjeća da iz odredbe člana 9.12g stav 3. Izbornog zakona BiH proizlazi da će se u slučaju da postoji identičan broj glasova, mandat dodijeliti žrijebanjem. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su neosnovani apelantkinjini navodi da je postupkom žrijebanja CIK preuzeo nadležnost Narodne skupštine Republike Srpske. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantkinjini navodi o povredi prava na slobodne izbore očigledno (prima facie) neosnovani.
30. Takođe, apelantkinja smatra da je osporenim odlukama donesenim u postupku žrijebanja prekršen i član I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Međutim, imajući u vidu da se ti navodi suštinski zasnivaju na istim navodima koji su istaknuti pri navodnom kršenju prava na slobodne izbore, što je Ustavni sud već razmotrio, Ustavni sud zaključuje da su i ti apelantkinjini navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
31. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantkinjini navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie ) neosnovani.
c) Osporena odluka CIK-a od 17. jula 2024. godine
32. U odnosu na osporenu odluku CIK-a od 17. jula 2024. godine Ustavni sud zapaža da je tom odlukom samo izmijenjena ranija odluka o potvrđivanju rezultata posrednih izbora i dodjeli mandata za Dom naroda delegatima iz Republike Srpske (vidi tačku 14. ove odluke). Imajući u vidu odredbe čl. 5.29 i 5.32 Izbornog zakona BiH, Ustavni sud zapaža da CIK prvo donosi odluku o utvrđivanju rezultata izbora, a da tek nakon pravosnažnosti te odluke donosi odluku o potvrđivanju rezultata izbora. Takođe, Ustavni sud zapaža da iz same odluke o potvrđivanju izbora proizlazi da je takva odluka deklaratornog karaktera. Dakle, osporenom odlukom je samo izmijenjena odluka o potvrđivanju rezultata posrednih izbora i dodjeli mandata, ali tom odlukom nisu utvrđivana nikakva apelantkinjina prava. Naime, Ustavni sud zapaža da CIK utvrđuje čija je kandidatska lista dobila glasove, pa u skladu s tim u postupku utvrđivanja rezultata izbora za Dom naroda iz Narodne skupštine Republike Srpske određuje kome i koliko pripada mandata. S druge strane, odlukom o potvrđivanju rezultata, koja je izmijenjena osporenom odlukom, samo se deklaratorno potvrđuju rezultati i dodjeljuju mandati na osnovu pravosnažno utvrđenih činjenica u postupku utvrđivanja rezultata. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da osporenom odlukom CIK-a od 17. jula 2024. godine nije raspravljano o apelantkinjinim „izbornim pravima“ u smislu člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa slijedi da su apelacioni navodi u vezi s povredom prava na slobodne izbore ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
33. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se osporenom odlukom ni na koji način ne pokreće ni pitanje kršenja principa vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, pa je apelacija i u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine. U odnosu na navode o povredi ostalih prava, Ustavni sud je već u ranijim tačkama ove odluke naveo zašto su ti navodi ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi tač. 24. i 25. ove odluke), odnosno zašto Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje (vidi tačku 26. ove odluke).
34. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. a), d) i h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojim će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, ukoliko je apelaciju podnijelo neovlašćeno lice, ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom, odnosno ako je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantkinjin zahtjev za donošenje privremene mjere.
36. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman