Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4906/25 (D.K. i drugi)

Odluka donesena 22. 01. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4906/25

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

22. 01. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine, u predmetu broj AP-4906/25, rješavajući zahtjev D. K. i drugih za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćen tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev D. K., mldb. M. K. i K. K. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. D. K., mldb. M. K. i K. K. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Mostara, podnijeli su 12. novembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 53 0 I 053544 25 Gž od 16. jula 2025. godine. Apelanti su predložili da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će se odložiti izvršenje rješenja Kantonalnog suda broj 53 0 I 053544 25 Gž od 16. jula 2025. godine i Općinskog suda u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 53 0 I 053544 21 I 3 od 17. maja 2024. godine, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Iz stanja spisa proizlazi da je presudama Općinskog suda u Mostaru i Čapljini prvoapelantičin bivši suprug obavezan da tužiteljima, odnosno kasnijim tražiocima izvršenja, isplati određene novčane iznose, dok je pojedinim presudama, pored prvoapelantičinog bivšeg supruga, na isplatu obavezana i prvoapelantica.

3. Na osnovu navedenih izvršnih isprava, Općinski sud je, u izvršnom postupku koji je prvobitno vođen radi naplate potraživanja jednog od tražilaca izvršenja protiv prvoapelantičinog bivšeg supruga, donio rješenje o izvršenju od 22. aprila 2014. godine, kojim je određeno izvršenje na nekretninama u njegovom vlasništvu. Tom postupku su naknadno, sukcesivno pristupali i drugi tražioci izvršenja, nakon čega je izvršenje određeno na suvlasničkim dijelovima prvoapelantičinog bivšeg supruga i prvoapelantice (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine). U konačnici je tom izvršnom postupku pristupila i prvoapelantica, zajedno s ostalim apelantima, svojom djecom, radi naplate potraživanja po osnovu uzdržavanja maloljetne djece. Prema nalazu vještaka, sporne nekretnine se nalaze u Neumu, a njihova ukupna tržišna vrijednost iznosi 1.332.321,50 KM, a obuhvata jedan poslovni prostor i šest stanova. Pri tome, dva stana su evidentirana na ime jednog od tražilaca izvršenja, dva stana na ime prvoapelantičinog bivšeg supruga i dva stana na ime prvoapelantice (vrijednost prvoapelantičinih nekretnina, prema nalazu vještaka, iznosi 418.358,37 KM).

4. Općinski sud je, nakon provedenog postupka, donio rješenje o dosudi broj 53 0 I 053544 21 I 3 od 17. maja 2024. godine kojim je odredio da se jednom od tražilaca izvršenja dosuđuju sporne nekretnine. Također, tim rješenjem je određeno da će se te nekretnine predati u posjed tom tražiocu izvršenja i naloženo je zemljišnoknjižnom uredu da izvrši upis njegovog prava vlasništva. U obrazloženju rješenja je navedeno da su na prvom ročištu sporne nekretnine prodane tražiocu izvršenja za iznos od 666.200,00 KM. Iz uvoda osporenog rješenja proizlazi da se izvršni postupak vodi radi naplate novčanih potraživanja u iznosima od 52.129,99 KM, 73.730,714 KM, 97.254,65

KM, 30.000,00 EURA, 6.000,00 KM i 11.000,00 KM.

5. Rješenjem Kantonalnog suda broj 53 0 I 053544 25 Gž od 16. jula 2025. godine odbijena je prvoapelantičina žalba i potvrđeno je prvostepeno rješenje. Kantonalni sud je obrazložio da su prvoapelantica i njen bivši suprug za vrijeme trajanja braka sagradili poslovno stambeni objekat (zgradu) i da su raspolagali određenim brojem stambenih jedinica. Dalje, Kantonalni sud je obrazložio da je izvršena faktička dioba navedenog objekta (zgrade), pri čemu su učesnici diobe jasno naznačili stanove i poslovne prostore, kao dijelove nekretnine koji im pripadaju i ugovorili upis prava vlasništva na tim dijelovima nekretnine nakon etažiranja. Kako zgrada nije etažirana, nisu se mogli izmijeniti ni suvlasnički dijelovi suvlasnika, izvršenika (prvoapelantice i njenog bivšeg supruga) u zemljišnoj knjizi. Obzirom na nespornu faktičku diobu, Kantonalni sud je ocijenio da je irelevantno što su prvoapelantica i njen bivši suprug u zemljišnoj knjizi upisani sa određenim suvlasničkim dijelovima, jer njima pripadaju, po pravomoćnoj presudi, tačno određeni dijelovi poslovno stambenog objekta. Upis u zemljišnu knjigu se odnosi samo na suvlasničke, idealne dijelove, koji bi se konkretizovali u postupku etažiranja, kada bi, da je etažiranje izvršeno, njima pripali tačno određeni posebni dijelovi (po dva apartmana). Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je zaključio da su neosnovani prvoapelantičini navodi da procjena tržišne vrijednosti nekretnine nije pravilno izrađena, jer je vještak procijenio tržišnu vrijednost dijelova nekretnine koji pripadaju prvoapelantici i njenom bivšem suprugu. Dalje, Kantonalni sud je obrazložio da su tačni prvoapelantičini navodi da prvostepeni sud nikada nije odlučio o njenom prijedlogu za odlaganje izvršenja. Međutim, zaključio je da taj propust ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost rješenja o dosudi. U tom pogledu je obrazloženo da je prijedlog za odlaganje izvršenja podnesen nakon održanog ročišta za prodaju i zaključka o proglašenju prodaje najpovoljnijem ponuđaču, a razlozi iz samog prijedloga se odnose na prigovore koji se mogu i trebaju istaći na ročištu za diobu prodajne cijene i zbog kojih se razloga ne može ni podnijeti prijedlog za odlaganje izvršenja. Osim toga, Kantonalni sud je istaknuo da nije bilo smetnje da prvostepeni sud vodi jedinstven postupak za prodaju suvlasničkih dijelova apelantice i njenog supruga propisan odredbom čl. 72. i 73. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) jer je predmet prodaje ista nekretnina na kojoj su oni upisani kao suvlasnici, s tim da je predmet izvršenja bio suvlasnički dio izvršenika. Prema ocjeni Kantonalnog suda drugo je pitanje podjele prodajne cijene, o čemu se taj sud izjasnio u dijelu obrazloženja koje se odnosi na žalbene navode kojima se osporava pravilnost i zakonitost rješenja o namirenju, kada je rješenje o namirenju ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

6. Apelanti navode da im je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelanti su predložili da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi se odložilo izvršenje rješenja Kantonalnog suda od 16. jula 2025. godine i Općinskog suda od 17. maja 2024. godine, do donošenja odluke o apelaciji. U prijedlogu su istakli da su redovni sudovi ignorisali njihove istaknute prigovore te potvrdili prodaju cjelokupne nekretnine, čime su, prema njihovim navodima, povrijedili pravo na pravično suđenje i imovinu. Dalje se navodi da je njen suvlasnički dio nekretnine, procijenjene vrijednosti 596.549,82 KM, prodat radi namirenja potraživanja tražilaca izvršenja po izvršnim ispravama koje se odnose na njen dug koji iznosi 21.600,72 KM. Također su naveli da se od prvoapelantičinog suvlasničkog dijela ne mogu namirivati tražitelji izvršenja koji imaju isključivo potraživanje od njenog supruga. S obzirom na navedeno, apelanti smatraju da su ispunjeni uslovi za određivanje privremene mjere.

7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

8. Ustavni sud prvenstveno naglašava da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge potkrijepljene dokazima iz kojih bi Ustavnih sud zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. U tom kontekstu, Ustavni sud je brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“ što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-2534/23 od 17. jula 2023. godine; dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja rješenja Kantonalnog suda broj 53 0 I 053544 25 Gž od 16. jula 2025. godine i Općinskog suda broj 53 0 I 053544 21 I 3 od 17. maja 2024. godine, mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud zapaža da se izvršenje provodi na spornim nekretninama, koje se nalaze u Neumu, u kojima apelanti ne žive zbog čega se ne može prihvatiti tvrdnja da bi nastavak izvršenja sam po sebi doveo do nastanka neotklonjive ili nenadoknadive štete po apelante. Ustavni sud dalje konstatuje da je izvršni postupak pokrenut na osnovu pravosnažnih sudskih odluka, te da bi njegovo dalje odgađanje predstavljalo nesrazmjerno zadiranje u pravo tražilaca izvršenja na djelotvorno sudsko odlučivanje i mirno uživanje imovine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da apelanti nisu ponudili relevantne razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, posebno imajući u vidu da se razlozi na koje se poziva tiču merituma predmeta. Stoga, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere neosnovan.

9. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4906/25 (D.K. i drugi) | Sudska praksa | Aktio