Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-271/23 (M. A.)
Odluka donesena 22. 01. 2026.
- Postupak priznavanja strane sudske odluke
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-271/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 01. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine, u predmetu broj AP-
271/23, rješavajući apelaciju Miomira Adžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miomira Adžića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 14 0 V 005211 22 Gž 2 od 28. oktobra 2022. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Miomir Adžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sjedinjenih Američkih Država, kojeg zastupa Borislav Jamina, advokat iz Istočnog Sarajeva, podnio je 16. januara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 14 0 V 005211 22 Gž 2 od 28. oktobra 2022. godine.
2. Rješenjem Okružnog suda u Istočnom Sarajevu od 23. avgusta 2022. godine nije priznata naredba Okružnog suda Okruga Macklenbur, Sjeverna Karolina, SAD, od 19. aprila 2012. godine i obavezan je apelant da protivniku predlagača (K. A.) naknadi troškove vanparničnog postupka.
3. Rješenjem Vrhovnog suda od 28. oktobra 2022. godine povodom apelantove žalbe, a po prigovoru protivnika predlagača o mjesnoj nenadležnosti suda, ukinuto je rješenje od 23. avgusta 2022. godine i apelantov prijedlog za priznanje navedene naredbe je odbačen. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da se mjesna nadležnost suda u postupku priznavanja strane sudske odluke određuje prema propisima o nadležnosti suda i drugih organa RS u stvarima s međunarodnim elementom. Naime, Vrhovni sud je ukazao da su to relevantne odredbe Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (u daljnjem tekstu: Zakon o rješavanju sukoba zakona), Zakona o parničnom postupku i Zakona o vanparničnom postupku. Pri tome je istakao da, prema pravilima o nadležnosti suda u RS za priznanje strane sudske odluke propisanim Zakonom o rješavanju sukoba zakona, nadležnost suda RS postoji ako protivnik predlagača ima prebivalište, odnosno boravište u RS. Vrhovni sud je istakao da se u konkretnom slučaju traži priznanje strane sudske odluke koja se tiče spora o čuvanju, podizanju i vaspitanju djece. Dalje je istakao da u takvim slučajevima nadležnost suda RS postoji i kada protivnik predlagača nema prebivalište u RS ako su oba roditelja državljani RS. Imajući u vidu navedene zakonske odredbe, kao i činjenicu da prebivalište odnosno boravište protivnika predlagača nije u RS i da je protivnik predlagača državljanin Republike Hrvatske, Vrhovni sud je odlučio kao u dispozitivu rješenja.
4. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluke donesene u postupku u kojem se odlučivalo o prijedlogu za priznanje strane sudske odluke. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori jeste primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na svoju praksu prema kojoj postupak koji se odnosi na „priznanje strane sudske odluke“, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze apelanta, tj. da se u takvom postupku nije raspravljalo o meritumu predmeta, već samo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za priznanje strane sudske odluke (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-408/20 od 8. aprila 2020. godine i AP-3011/21 od 16. decembra 2021. godine, dostupne na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Dovodeći navedeno u vezu s osporenom odlukom kojom je odlučeno samo o procesnoj dopustivosti apelantovog prijedloga za priznanje strane sudske odluke, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. U skladu s navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman