Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5231/25 (AVIO EXPRESS d.o.o. Sarajevo)
Odluka donesena 22. 01. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5231/25
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
22. 01. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine, u predmetu broj AP-5231/25, rješavajući zahtjev
AVIO EXPRESS d.o.o. Sarajevo za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev AVIO EXPRESS d.o.o. Sarajevo za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. AVIO EXPRESS d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Hamza Kadrić advokat iz Sarajeva, podnio je 5. decembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ip 122081 25 Pž 3 od 3. oktobra 2025. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Ip 122081 24 Ip 2 od 9. juna 2025. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio odlaganje izvršenja rješenja o dosudi broj 65 0 Ip 122081 24 Ip 2, do donošenja odluke o apelaciji. Također, zatražio je da Ustavni sud naloži Općinskom sudu da upiše zabilježbu privremene mjere osiguranja kojom bi se zabranilo raspolaganje i opterećenje nekretnina koje su predmet rješenja o dosudi.
2. U izvršnom postupku pokrenutom protiv apelanta, na osnovu izvršne isprave – hipoteke, banka je predložila da se izvršenje provede na apelantovim preciziranim nekretninama (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine). Općinski sud je rješenjem broj 65 0 Ip 122081 10 Ipod 2. aprila 2010. godine dozvolio predloženo izvršenje.
3. Rješenjem Općinskog suda od 24. decembra 2014. godine izvršeno je subjektivno preinačenje rješenja o izvršenju, na način što je sud odredio novog tražitelja izvršenja - „Bora" d.o.o. Banjaluka.
4. Općinski sud je rješenjem od 17. maja 2023. godine, u skladu sa odredbom člana 30. stav 1. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), dozvolio da EOS MATRIX d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) stupi u izvršni postupak umjesto ranijeg povjerioca „Bora" d.o.o. Banjaluka, koji mu je ugovorom iz decembra 2022. godine ustupio potraživanja prema apelantu.
5. Nakon provedenog postupka prodaje, Općinski sud je donio rješenje broj 65 0 Ip 122081 24 Ip 2 od 9. juna 2025. godine kojim je sporne nekretnine dosudio kupcu – tražitelju izvršenja. Sud je obrazložio da su sporne nekretnine 22. februara 2022. godine na prvom ročištu za prodaju nekretnina prodate najpovoljnijem ponuđaču. Međutim, obzirom nada kupci na poziv suda nisu uplatili prodajnu cijenu na depozitni račun suda prodaja je proglašenja nevaljalom uz konstataciju suda da su sporne nekretnine prodate drugom po redu ponuđaču – tražitelju izvršenja. Sud je istakao da tražitelj izvršenja nije bio u obavezi da uplati kupoprodajnu cijenu jer je visina njegovog potraživanja bila veća od iznosa kupoprodajne cijene, ali je po zaključku suda uplatio određeni iznos nakon čega je u skladu sa odredbom člana 93. ZIP-a odlučeno kao u izreci rješenja.
6. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Ip 122081 25 Pž 3 od 3. oktobra 2025. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno je prvostepeno rješenje o dosudi. Kantonalni sud je istakao da je prvostepena odluka pravilna i zakonita, kao i da nije došlo do povrede odredaba ZIP-a. Naveo je da je rješenje o izvršenju doneseno na osnovu izvršne isprave, te da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je sporne nekretnine dosudio tražitelju izvršenja koji je suprotno prigovorima zakonito stekao pravo na predmetnom potraživanju prema apelantu. Sud je obrazložio da je raniji povjerilac „Bora" d.o.o. Banjaluka, koji je učestvovao na ročištu za prodaju spornih nekretnina kao drugi najpovoljniji ponuđač, ugovorom ustupio tražitelju izvršenja svoja potraživanja prema apelantu kao i pravo koje proističe iz njegovog uspjeha na javnom nadmetanju. Sud je cijenio i ostale žalbene navode, ali je izostavio njihovo obrazloženje kao nepotrebno u smislu odredbe člana 231. Zakona o parničnom postupku.
7. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava, te ističe da mu je povrijeđeno pravo na pristup sudu. Apelant ističe da su osporena rješenja nezakonita i nepravilna, odnosno da su donesena proizvoljnom primjenom materijalnog prava na osnovu proizvoljno utvrđenog činjeničnog stanja. Navodi da je u toku parnični postupak u kojem je prvostepenom presudom utvrđena ništavost izvršne isprave na osnovu koje je pokrenut izvršni postupak. Pored toga ističe da su sudovi proizvoljno dosudili sporne nekretnine tražitelju izvršenja, odnosno da je nezakonito rješenje kojim se mijenja tražitelj izvršenja nakon pravosnažnosti rješenja o izvršenju. U zahtjevu za donošenje privremene mjere, apelant navodi da bi, ukoliko Općinski sud ne odloži izvršenje rješenja o dosudi i upiše zabilježbu privremene mjere osiguranja zabrane raspolaganja i otuđenja spornih nekretnina, za njega nastupiti nenadoknadiva šteta. Naime, apelant smatra da će se tražitelj izvršenja uknjižiti kao vlasnik spornih nekretnina, ući u posjed istih te ih eventualno otuđiti trećem licu a njega iseliti iz nekretnina. Navodi da će, ukoliko Kantonalni sud potvrdi da je ništava izvršna isprava na osnovu koje je pokrenut izvršni postupak, morati pokrenuti novi postupak radi utvrđenja ništavosti svih izvršnih radnji u ovom izvršnom predmetu.
8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
9. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
10. Apelant kao razlog za donošenje privremene mjere ističe da bi, ukoliko se ne odloži izvršenje rješenja o dosudi uz mjeru zabrane raspolaganja i otuđenja spornih nekretnina, za njega nastupiti štetne posljedice. Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi u suštini odnose na meritum apelacije, odnosno na osporavanje rješenjâ kojima su sporne nekretnine dosuđene tražitelju izvršenja te ukazivanje na nepravosnažno okončan postupak u kojem je utvrđena ništavost izvršne isprave. U vezi s tim Ustavni sud prvo ukazuje da apelant ukazuje na nezakonitost osporenih rješenjâ, odnosno na parnični postupak koji još nije okončan a koji se vodi radi utvrđenja ništavosti izvršne isprave na osnovu koje je pokrenut ovaj izvršni postupak. Osim toga Ustavni sud podsjeća da je odredbama Zakona o izvršnom postupku propisana mogućnost protivizvršenja u slučaju da izvršna isprava bude „ukinuta, preinačena, poništena […]“ te apelant u istom izvršnom postupku može „zatražiti od suda da naloži tražiocu izvršenja da mu vrati ono što je izvršenjem dobio“. Imajući sve navedeno u vidu, Ustavni sud smatra da apelant nije naveo relevantne razloge i dokaze koji bi ukazivali da u datim okolnostima treba donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenje postupka kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman