Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1790/25 (J. R.)
Odluka donesena 22. 01. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1790/25
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
22. 01. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine, u predmetu broj AP-1790/25, rješavajući zahtjev Jasminke Rizvić za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćen tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Jasminke Rizvić za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Jasminka Rizvić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Velike Kladuše, koju zastupa Adnan Šehić, advokat iz Velike Kladuše, podnijela je 21. aprila 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 23 0 P 049189 24 Gž 6 od 5. marta 2025. godine i presude Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 23 0 P 049189 22 P 2 od 19. aprila 2022. godine. Predložila je da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom se ovlašćuje apelantica da može podnijeti zahtjev za ostvarivanje prava na porodičnu penziju iza umrlog Muhameda Rizvića, a na temelju obaveze koju je umrli Muhamed Rizvić imao na ime supružničkog izdržavanja do svoje smrti .
2. Presudom Općinskog suda broj 23 0 P 049189 22 P 2 od 19. aprila 2022. godine obavezan je tuženi da na ime supružničkog izdržavanja apelantici mjesečno plaća iznos od 250,00 KM počev od 8. jula 2021. godine pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uslovi.
3. Kantonalni sud je presudom broj 23 0 P 049189 24 Gž 6 od 5. marta 2025. godine uvažio žalbu tuženog i prvostepenu presudu preinačio na način da je obavezao tuženog da apelantici na ime supružničkog izdržavanja plaća mjesečno iznos od po 250,00 KM počev od 8. jula 2021. godine do 31. decembra 2021. godine. Kantonalni sud je obrazložio da je prvostepeni sud morao uzeti u obzir i pravilno cijeniti ugovor koji je tuženi zaključio sa staračkim domom 1. decembra 2021. godine, prema kojem je smješten u taj dom počev od 1. januara 2022. godine i za čije usluge je plaćao 1.000,00 KM mjesečno.
4. Apelantica navodi da joj je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica ističe da postupak za supružničko izdržavanje traje već četiri godine i da je u tom postupku dokazala da nema nikakvih primanja niti mogućnosti da ih ostvari zbog starosti i zdravstvenog stanja. Ukazuje da bez odluke o supružničkom izdržavanju ne može ostvariti ni pravo na porodičnu penziju, pa odlaganje odlučivanja direktno odgađa i sticanje tog prava. Na navedeni način trpi finansijsku štetu, budući da bi joj pravo pripadalo od dana podnošenja zahtjeva, a tu štetu kasnije nije moguće nadoknaditi. Stoga je predložila da Ustavni sud donese predloženu privremenu mjeru.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
6. Ustavni sud smatra da apelantica u konkretnom slučaju nije ponudila razloge i dokaze koji bi Ustavnom sudu u ovom trenutku bili dovoljni da bi donio predloženu privremenu mjeru. Naime, apelantica kao argumente za donošenje privremene mjere, prije svega, ističe razloge koji se odnose na meritum predmeta. Ovakvi razlozi ne mogu poslužiti kao osnov za donošenje privremene mjere jer bi se na taj način prejudicirala konačna odluka Ustavnog suda. Osim toga, Ustavni sud smatra da privremenom mjerom nije moguće stvoriti pravni osnov za ostvarivanje prava na porodičnu penziju, o kojem odlučuje nadležni organ u upravnom postupku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da apelantica nije ponudila relevantne razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je njeno donošenje u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, posebno imajući u vidu da se razlozi na koje se poziva tiču merituma predmeta. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
7. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
8. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman