Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3939/24 (Federalni zavod za MIO/PIO)

Odluka donesena 22. 01. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3939/24

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

22. 01. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine, u predmetu broj AP-3939/24, rješavajući zahtjev Federalnog zavoda za penzijsko/mirovinsko i invalidsko osiguranje za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Federalnog zavoda za penzijsko/mirovinsko i invalidsko osiguranje za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Federalni zavod za penzijsko/mirovinsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, podnio je 24. septembra 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 P 207040 23 Rev od 11. juna 2024. godine. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi se odložilo prinudno izvršenje presude Vrhovnog suda broj 58 0 P 207040 23 Rev od 11. juna 2024. godine, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 P 207040 19 P od 20. augusta 2021. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 207040 21 Gž od 21. juna 2023. godine, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim su tražili da se obaveže apelant da im isplati određene novčane iznose na ime naknade materijalne štete zbog neostvarenih otpremnina.

3. Vrhovni sud je presudom broj 58 0 P 207040 23 Rev od 11. juna 2024. godine usvojio reviziju tužitelja i preinačio nižestepene presude na način da je obavezao apelanta da tužiteljima isplati traženi iznos uz obrazloženje da je drugostepena presuda zasnovana na pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Utvrđeno je da je apelant preuzeo obavezu da prodaju Hotela „Ero“ d.o.o. Mostar uslovi prihvatanjem Programa zbrinjavanja zaposlenika koji garantira otpremnine tužiteljima, ali da to nije učinio, zbog čega je zaključio da tužiteljima pripada naknada štete zbog neispunjenja te obaveze.

4. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelant vidi u pogrešnoj primjeni materijalnog i procesnog prava. U prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant je naveo da će izvršenjem osporene presude Vrhovnog suda njegova imovina biti značajno ugrožena jer će biti obvezan na nešto što će značajno utjecati na poslovanje Federalnog zavoda kao javne ustanove, kojemu su povjerena ovlaštenja iz oblasti MIO/PIO i koji kroz isplate mirovina upravlja novcem osiguranika.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

6. Ustavni sud prvenstveno naglašava da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge potkrijepljene dokazima iz kojih bi Ustavnih sud zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. U tom kontekstu, Ustavni sud je brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“ što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-2534/23 od 17. jula 2023. godine; dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da apelant, nije ponudio relevantne razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je njeno donošenje u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, posebno imajući u vidu da se razlozi na koje se poziva tiču merituma predmeta. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

7. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

8. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3939/24 (Federalni zavod za MIO/PIO) | Sudska praksa | Aktio