Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5320/25 (G. T.)
Odluka donesena 19. 12. 2025.
- Privremena mjera - usvojena
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5320/25
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
19. 12. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, predsjednik Mirsad Ćeman, 19. decembra 2025. godine, u predmetu broj AP-5320/25, rješavajući zahtjev Gordane Tomaš za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Usvaja se zahtjev Gordane Tomaš za donošenje privremene mjere.
Nalaže se odlaganje izvršenja na osnovu pravosnažnog Rješenja o dosudi Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 I 018099 10 I od 1. oktobra 2014. godine, kao i odlaganje deložacije apelantkinje Gordane Tomaš i članova njenog porodičnog domaćinstva iz „porodične stambene zgrade“ – neuknjiženi objekat spratnosti P+Pot, određene Rješenjem Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 I 018099 23 I 2 od 22. maja 2025. godine i potvrđene Rješenjem Okružnog suda u Prijedoru broj 77 0 I 018099 25 Gž 2 od 24. oktobra 2025. godine.
Ova odluka stupa na snagu odmah i obavezujuća je do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Gordana Tomaš iz Prijedora (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Miodrag Deretić, advokat iz Prijedora, podnijela je 10. decembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 I 018099 25 Gž 2 od 24. oktobra 2025. godine. Istovremeno, apelantkinja je zatražila donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio odlaganje izvršenja na osnovu pravosnažnog Rješenja o dosudi Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 77 0 I 018099 10 I od 1. oktobra 2014. godine, kao i odlaganje deložacije apelantkinje i Saše Tomaša iz „porodične stambene zgrade“ – neuknjižena kuća, određene Rješenjem Osnovnog suda broj 77 0 I 018099 23 I 2 od 22. maja 2025. godine i potvrđene osporenim rješenjem, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda. Apelantkinja je 17. decembra 2025. godine podnijela urgenciju za postupanje po prijedlogu za privremenu mjeru.
2. Rješenjem Osnovnog suda od 17. maja 2007. godine određena je uknjižba prava zaloga na apelantkinjinoj nepokretnosti upisanoj u zk. ul. broj 1217 k. o. Prijedor k. č. broj 729/66 AI list (dvorište površine 463 m², u daljnjem tekstu: sporno zemljište), AII list (porodična stambena zgrada prizemnica u preciziranoj ulici površine 463 m²; u daljnjem tekstu: uknjižena kuća), što odgovara nepokretnostima upisanim u p. l. broj 1711/04 k. o. Prijedor I
I k. č. broj 3930, u procijenjenoj vrijednosti od 101.318,00 KM, u korist „Hypo-Alpe-Adria-
Bank“ a. d. Banjaluka (kasniji naziv „Addiko Bank“ d. d. Banjaluka, u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) po osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu.
3. Budući da izvršenik Saša Tomaš nije izmirivao svoje obaveze po ugovoru o hipotekarnom kreditu, tražilac izvršenja je podnio prijedlog za izvršenje na nepokretnostima, kako je navedeno u prethodnoj tački odluke. Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj 77 0 I 018099 I od 1. juna 2010. godine odredio predloženo izvršenje. Nakon prodaje navedenih nepokretnosti, Osnovni sud je donio Rješenje o dosudi broj 77 0 I 018099 10 I od 1. oktobra 2014. godine, kojim je tražiocu izvršenja dosudio nepokretnosti, kako je navedeno u prethodnoj tački odluke. Osnovni sud je rješenjem od 3. decembra 2014. godine odredio da se iz iznosa od 33.800,00 KM dobijenih prodajom navedene nepokretnosti tražiocu izvršenja namiruje tražilac izvršenja u iznosu od 33.800,00 KM, te ostaje nenamiren za iznos od 7.858,94 KM.
4. Zaključkom Osnovnog suda od 17. februara 2015. godine određeno je ročište na licu mjesta radi predaje navedenih nepokretnosti u posjed tražiocu izvršenja. Ročište na licu mjesta je održano 31. marta 2015. godine, na kojem je konstatovano da je tražiocu izvršenja predata uknjižena kuća, a nije predata druga stambena neuknjižena zgrada koja se nalazi u dvorištu (u daljnjem tekstu: neuknjižena kuća), uz ostavljanje roka apelantkinji za dobrovoljnu predaju.
5. Rješenjem Osnovnog suda od 16. septembra 2022. godine odbačena je kao nedozvoljena apelantkinjina žalba protiv zaključka od 17. februara 2015. godine (stav 1), te odbijen njen prijedlog za ponovno određivanje vrijednosti nepokretnosti koja je predata u posjed tražiocu izvršenja i cijepanje spornog zemljišta koje je dosuđeno tražiocu izvršenja (stav 2). Odbijen je i prijedlog tražioca izvršenja za predaju u posjed neuknjižene kuće (stav 3). U relevantnom dijelu obrazloženja rješenja Osnovni sud je naveo da tražilac izvršenja ne može zahtijevati predaju u posjed neuknjižene kuće jer na neuknjiženoj kući nije zasnovao založno pravo, te tražilac izvršenja nije predložio izvršenje na njoj, niti je dozvoljeno izvršenje te kuće i njena prodaja, a niti mu je ona dosuđena.
6. Rješenjem Okružnog suda od 17. februara 2023. godine usvojena je žalba tražioca izvršenja, ukinuto rješenje Osnovnog suda od 16. septembra 2022. godine u stavu 3. izreke i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Okružni sud je u obrazloženju rješenja ukazao na član 139. stav 6. Zakona o stvarnim pravima. Dalje je ukazao da je trajna zgrada koja je podignuta na zemljištu sastavni dio zemljišta, pa se hipotekarno zalaže zajedno sa zemljištem, odnosno hipoteka koja opterećuje zemljište proteže se i na zgradu. Stoga je ocijenio pogrešnim zaključak Osnovnog suda da tražilac izvršenja nije zasnovao založno pravo i na neuknjiženoj kući, koja leži na založenom spornom zemljištu. Okružni sud je istakao da je elaboratom o utvrđivanju tržišne vrijednosti nepokretnosti, koji je sačinjen prilikom zaključivanja ugovora o hipotekarnom kreditu i koji je bio osnov za određivanje cijene nepokretnosti, vještak izvršio procjenu i utvrdio vrijednost uknjižene i neuknjižene kuće. Stoga je zaključeno da su predmet prodaje bile uknjižena i neuknjižena kuća.
7. Osnovni sud je Rješenjem broj 77 0 I 018099 23 I 2 od 22. maja 2025. godine odredio nastavak izvršnog postupka odloženog rješenjem od 17. aprila 2024. godine. Određeno je da će se izvršenje sprovesti na osnovu rješenja o dosudi od 1. oktobra 2014. godine, predajom tražiocu izvršenja spornog zemljišta i neuknjižene kuće, dosadašnja apelantkinjina svojina, a sadašnja svojina tražioca izvršenja. Odbijen je apelantkinjin prijedlog da sud održi pripremno ročište radi odlučivanja u skladu s rješenjem Okružnog suda od 17. februara 2023. godine.
8. Osnovni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je izostala predaja u posjed neuknjižene kuće, pa je tražilac izvršenja 16. aprila 2025. godine podnio prijedlog za nastavak odloženog izvršnog postupka predlažući da se zakaže ročište za ispražnjenje i predaju u posjed. Dalje je naveo da je neosnovan i bespredmetan apelantkinjin podnesak kojim je predložila da sud održi pripremno ročište radi odlučivanja u skladu s rješenjem Okružnog suda od 17. februara 2023. godine. U vezi s tim, ukazano je da sud u toj fazi postupka ne može ponovo odlučivati o osnovanosti zahtjeva tražioca izvršenja za predaju u posjed nepokretnosti označene u izreci rješenja s obzirom na to da je takvo njegovo pravo već utvrđeno pravosnažnim rješenjem o dosudi. Dalje je ukazano da sprovedena uknjižba prava svojine u korist tražioca izvršenja nije osporena, nije poništena, nije ukinuta, nije stavljena van snage i sl. Osnovni sud je naveo da je tražilac izvršenja zahtjevom za predaju u posjed nepokretnosti u skladu s rješenjem o dosudi inicirao postupak predaje u posjed nepokretnosti, podrazumijevajući da je tražilac izvršenja već stekao pravo da mu se nepokretnost preda u posjed. Dalje je navedeno da takvo pravo proizlazi iz pravosnažnog rješenja o dosudi, imajući u vidu sprovedenu uknjižbu prava svojine u korist tražioca izvršenja. Istakao je da se sve druge radnje i zahtjevi izvršenika u ovoj fazi postupka imaju cijeniti kao usmjerene na odugovlačenje postupka i onemogućavanje tražioca izvršenja da ostvari svoja prava u skladu s pravosnažnim odlukama.
9. Rješenjem Okružnog suda broj 77 0 I 018099 25 Gž 2 od 24. oktobra 2025. godine odbijena je apelantkinjina žalba i potvrđeno rješenje Osnovnog suda. Okružni sud je u obrazloženju rješenja naveo da nije razmatrao apelantkinjine navode da li na neuknjiženoj kući postoji založno pravo tražioca izvršenja jer se o njima izjasnio u rješenju od 17. februara 2023. godine. Dalje je naveo da je neosnovan apelantkinjin prigovor nedostatka aktivne legitimacije koji je zasnivala na navodima da je tražilac izvršenja prometovao spornim nepokretnostima i više nije upisan kao njihov vlasnik. U vezi s tim, ukazano je na član 111. stav 1. Zakona o izvršnom postupku, te obrazloženo da novi vlasnik nije stranka u izvršnom postupku pa nema procesno pravo da predloži uvođenje u posjed. Stoga je zaključeno da tražiocu izvršenja i dalje pripada pravo da traži uvođenje u posjed. Okružni sud je istakao da tražilac izvršenja nije namiren u cijelosti kupovinom nepokretnosti koje su predmet izvršnog postupka, kako to proizlazi iz rješenja o namirenju, pa činjenica da je apelantkinja izmirila sva dugovanja prema tražiocu izvršenja ne utiče na njegovo pravo da traži nastavak izvršnog postupka.
10. Osnovni sud je Zaključkom broj 77 0 I 018099 23 I 2 od 12. novembra 2025. godine, na osnovu rješenja o dosudi od 1. oktobra 2024. godine, odredio predaju u posjed tražiocu izvršenja spornog zemljišta i neuknjižene kuće, dosadašnja apelantkinjina svojina, a sadašnja svojina tražioca izvršenja, za 22. decembar 2025. godine u 11 časova.
11. Apelantkinja navodi da joj je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na poštovanje doma iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ističe da neuknjižena kuća nije bila predmet hipoteke, odnosno da nije bila izričito navedena u ugovoru o hipotekarnom kreditu, niti je moglo biti navedeno i zasnovano založno pravo jer bespravni objekat ne može biti samostalan predmet založnog prava. Dalje ističe da je Osnovni sud, i pored ranije predaje nepokretnosti koje su bile predmet hipoteke, odredio nastavak izvršnog postupka. Apelantkinja u apelaciji posebno ističe da je starije životne dobi i narušenog zdravlja, te da s njom u porodičnom domaćinstvu u neuknjiženoj kući žive sestra, sin, snaha i troje djece. Dalje ističe da je jedno dijete u invalidskim kolicima, pa je neuknjižena kuća adaptirana za potrebe bolesnog djeteta. Tvrdi da bi sprovođenjem zakazane deložacije nastupile strašne posljedice i nenadoknadiva šteta za nju i članove njenog porodičnog domaćinstva, te da bi u prvom redu bilo prekršeno njihovo pravo na dom.
12. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelantkinja je navela da se privremenim obustavljanjem deložacije tražiocu izvršenja ne bi nanijela nikakva šteta jer je hipoteka realizovana, čime je u potpunosti isplaćeno potraživanje po kreditu.
13. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
14. Član 64. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda glasi: (1)Ustavni sud može, na sopstvenu inicijativu ili na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, da odredi svaku privremenu mjeru za koju smatra da treba da je donese u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka. (2)Izuzetno, predsjednik Ustavnog suda može, u nemogućnosti sazivanja sjednice, da odredi privremenu mjeru iz stava (1) ovog člana.
15. Ustavni sud naglašava da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
16. Ustavni sud smatra da iz činjenica konkretnog predmeta i apelacionih navoda proizlazi da su apelacijom pokrenuta ozbiljna pravna pitanja koja Ustavni sud mora razmotriti u redovnom postupku ispitivanja dopustivosti i merituma apelacije. Osim toga, Ustavni sud smatra da okolnosti koje su predočene u apelaciji i zahtjevu za privremenu mjeru i dokazi koje je apelantkinja dostavila ukazuju da bi nastavkom izvršnih radnji u predmetu Osnovnog suda, odnosno deložacijom apelantkinje i članova njenog porodičnog domaćinstva iz neuknjižene kuće prije donošenja konačne odluke o apelaciji apelantkinji mogle nastupiti nenadoknadive štetne posljedice koje bi se teško mogle sanirati. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da je konkretni izvršni postupak usmjeren na deložaciju iz neuknjižene kuće, koja, prema apelantkinjinim navodima, predstavlja njen dom i dom članova njenog porodičnog domaćinstva. Dalje primjećuje da apelantkinja u apelaciji navodi da je starije životne dobi i narušenog zdravlja, kao i da je neuknjižena kuća prilagođena potrebama djeteta u invalidskim kolicima. S druge strane, Ustavni sud smatra da privremeno odlaganje deložacije ne bi u znatnijoj mjeri otežalo položaj tražioca izvršenja u postupku budući da je tražilac izvršenja namiren za veći dio svog potraživanja. Stoga, kod postojanja takvih okolnosti Ustavni sud smatra da je u interesu stranaka i pravilnog vođenja postupka da se odloži deložacija apelantkinje i članova njenog porodičnog domaćinstva iz neuknjižene kuće dok Ustavni sud u međuvremenu ispita dopustivost, odnosno meritum apelacije. Svrha privremene mjere i jest da, u slučajevima u kojima Ustavni sud ocijeni svrsishodnim, bude zadržan status quo do okončanja postupka pred Ustavnim sudom.
17. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
18. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman