Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3904/25 (A. Ž.)

Odluka donesena 22. 01. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3904/25

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

22. 01. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine, u predmetu broj AP-3904/25, rješavajući zahtjev

Amire Žmirić za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Amire Žmirić za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Amira Žmirić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banje Luke, koju zastupa Milan D. Petković, advokat iz Banje Luke, podnijela je 22. avgusta 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 032473 23 Uvp od 23. maja 2025. godine. Apelantica je, također, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio „zabranu sprečavanja apelantice da se dodatno radno angažuje kao nastavnik na drugim visokoškolskim ustanovama, počev od akademske 2025/2026. godine“.

2. Apelantica se 6. septembra 2021. godine, obratila dekanu Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci, sa zahtjevom za davanje saglasnosti za rad na drugoj visokoškolskoj ustanovi u akademskoj 2021/22. godini. Nakon što je doneseno više odluka, koje su poništene, predmet je vraćen na ponovni postupak. U ponovnom postupku, rektor Univerziteta u Banjoj Luci je rješenjem od 13. juna 2022. godine odbio apelantičin zahtjev.

3. Odlukom Upravnog odbora Univerziteta u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: tuženi), odbijeni su apelantičin prigovor i dopuna prigovora i prvostepeno rješenje potvrđeno.

4. Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 U 032473 22 U od 22. juna 2023. godine, odbijena je apelantičina tužba podnesena protiv odluke tuženog.

5. Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 U 032473 23 Uvp od 23. maja 2025. godine, odbijen je apelantičin zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda. U obrazloženju, Vrhovni sud je ukazao da su članom 4. Pravilnika o postupku davanja saglasnosti za rad akademskog osoblja Univerziteta u Banjoj Luci na drugoj visokoškolskoj ustanovi, propisana dva kumulativna uslova pod kojim se može dobiti saglasnost za dopunsko radno angažovanje na drugoj visokoškolskoj ustanovi. Međutim, kako je obrazloženo, u toku postupka je utvrđeno da apelantica ne ispunjava te uslove pa je njen zahtjev odbijen.

6. Apelantica smatra da joj je prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, kao i čl. I/2 i I/4 Ustava Bosne i Hercegovine. Apelantica je istakla da podnosi zahtjev za donošenje privremene mjere, jer joj nije dozvoljeno da obavlja poslove i zadatke za koje je sa Univerzitetom Banja Luka sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Naime „apelantica ne može već godinama da dobije izbor u zvanje nastavnika, uprkos dugogodišnjim sudskim sporovima i pravosnažnim presudama, koje redom ukazuju na nezakonitosti i nepravilnosti odluka koje donosi Senat Univerziteta Banja Luka o neizboru apelantice u zvanje vanrednog profesora“. Pored toga što je spriječena da predaje na matičnom fakultetu, apelantica je istakla da joj se ne dozvoljava ni da se dodatno radno angažuje na drugoj visokoškolskoj ustanovi, iako je druga visokoškolska ustanova u redovnoj proceduri podnijela zahtjev za dodatno angažovanje apelantice, što je takođe odobrio i dekan Ekonomskog fakulteta Banja Luka, na kojem je apelantica zaposlena. Apelantica smatra da se ovakvim postupanjem krše njena osnovna ljudska prava na rad i slobodu rada. Dalje je apelantica detaljno obrazložila zašto smatra da su osporenom odlukom povrijeđena njena prava na koja se pozvala.

7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

8. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere. Ustavni sud ukazuje da argumentacijom koju je apelantica navela nisu ponuđeni relevantni razlozi i dokazi zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenje postupka kako to propisuje člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

9. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3904/25 (A. Ž.) | Sudska praksa | Aktio