Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3743/25 (D.Č. i drugi)
Odluka donesena 19. 02. 2026.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Naknada štete
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3743/25
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 02. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-3743/25, rješavajući apelaciju D. Č. i R. T., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli D. Č. i R. T. protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 331492 25 Gž od 10. juna 2025. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. D. Č. i R. T. (u daljnjem tekstu: prvoapelant, drugoapelant ili apelanti), koje zastupa Filip Niškanović, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 8. avgusta 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 331492 25 Gž od 10. juna 2025. godine. Takođe, apelanti su podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje osporene presude do okončanja postupka pred Ustavnim sudom. Navode da bi im izvršenje osporene odluke i sprovođenje izvršnih radnji prouzrokovalo štetu.
2. Tužilac D. Ć je 1. septembra 2020. godine podnio tužbu Osnovnom sudu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) protiv apelanata i trećetuženog „Famus-gradnja“ d.o.o. Tešanjradi naknade štete. Prema stanju u spisu proizlazi da je postupajuća sutkinja Osnovnog suda D. S. 13. maja 2021. godine donijela rješenje kojim je opozvala pripremno ročište zakazano za 24. maj 2022. godine zbog imenovanja na drugu pravosudnu poziciju, te da je prvostepeni postupak vođen pred sutkinjom J. G., koja je donijela prvostepenu presudu.
3. Prvostepenom presudom od 27. juna 2024. godine, u relevantnom dijelu, odbijen je kao neosnovan tužiočev tužbeni zahtjev da se apelanti obavežu da mu na ime naknade štete solidarno isplate određeni iznos s kamatom. Obavezan je trećetuženi da tužiocu na ime naknade štete isplati određeni iznos s kamatom.
4. Osporenom presudom Okružnog suda od 10. juna 2025. godine, u relevantnom dijelu, uvažena je tužiočeva žalba i prvostepena presuda preinačena tako što su apelanti obavezani da tužiocu solidarno s obavezanim trećetuženim nadoknade štetu u određenom iznosu.
5. Okružni sud je u obrazloženju osporene odluke naveo da je predmet spora tužiočev tužbeni zahtjev da mu apelanti i trećetuženi solidarno naknade materijalnu štetu koju je pretrpio na svom objektu usljed pomjeranja tla koje je nastalo kao posljedica izgradnje zgrade na kojoj su u vrijeme nastanka štete apelanti bili investitori, a trećetuženi izvođač radova. Istakao je da je u postupku pred prvostepenim sudom utvrđeno da je tužilac upisan s pravom svojine na zemljištu i objektu u Ulici akademika Milana Vasića 30, koji se nalazi prekoputa stambeno-poslovnog objekta izgrađenog u Ulici srpskih ustanika. Dalje je utvrđeno da su 16. aprila 2018. godine apelanti kao udružioci i „Profmedia“ d.o.o. Banjaluka kao investitor izgradnje zaključili notarski ugovor o zajedničkoj izgradnji stambeno-poslovne zgrade. Takođe je utvrđeno da su 3. maja 2018. godine „Profmedia“ d.o.o. Banjaluka i trećetuženi zaključili ugovor, te da su ugovorili da investitor ne preuzima nikakvu odgovornost za eventualnu materijalnu štetu, ozljede ili smrti kako zaposlenih na izvođenju radova tako i trećih lica, koje nastanu na gradilištu ili i u vezi s izvođenjem radova koji su predmet ugovora i da će troškove bilo kakve štete izvođenjem radova na objektu snositi izvođač. Zatim je utvrđeno da je prvoapelant osnivač društva „Profmedia“ d.o.o. Banjaluka, kao i da je Odjeljenje za prostorno uređenje Grada Banjaluka rješenjem od 5. marta 2018. godine investitorima, odnosno apelantima izdalo građevinsku dozvolu za izgradnju kolektivnog stambeno-poslovnog objekta. Dalje je utvrđeno da je 25. aprila 2018. godine inspekcija Grada Banjaluka izvršila inspekcijski nadzor u Ulici srpskih ustanika b. b. na izvedenim radovima na iskopu temelja i konstatovala da su se iznad pristupne saobraćajnice pojavile pukotine, kao i na dva postojeća objekta, od kojih je jedan tužiočev. Okružni sud je ukazao da je prvostepeni sud utvrdio da su oštećenja na tužiočevom objektu nastala usljed neadekvatnog obezbjeđenja iskopa jame prilikom gradnje stambenog objekta, te da za štetu odgovora izvođač radova, dok je za apelante utvrdio da nisu pasivno legitimisani u toj pravoj stvari.
6. Okružni sud je ukazao da je prvostepeni sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo. U vezi s tim, istakao je da tužilac osnovano ukazuje da su u vrijeme nastanka oštećenja na njegovom stambenom objektu apelanti bili investitori na navedenom stambeno-poslovnom objektu, kojima je izdato odobrenje za građenje 5. marta 2018. godine. Dalje je istakao da je trećetuženi počeo izvođenje radova na stambeno-poslovnom objektu u martu 2018. godine, prije nego što je došlo do oštećenja tužiočevog objekta, što je najkasnije bilo 27. aprila 2018. godine kada je tužilac pozvao inženjera građevinske struke da izvrši pregled njegovog stambenog objekta jer je došlo do oštećenja. Dalje je istakao da je stanje objekta snimila i Gradska uprava Odjeljenja za inspekcijske poslove 7. maja 2018. godine, o čemu je sačinjen zapisnik da je došlo do oštećenja na tužiočevom objektu usljed izgradnje stambeno-poslovnog objekta. Navedena oštećenja je konstatovala i inspekcija Grada Banjaluka, odnosno njihov inspektor prilikom nadzora 25. aprila 2018. godine.
7. Okružni sud je ukazao da su u vrijeme nastanka štete na tužiočevom objektu apelanti bili investitori stambeno-poslovnog objekta, odnosno iskopa zemljišta s ciljem izgradnje temelja, dok je trećetuženi bio izvođač radova. Ukazao je da je odredbom člana 207. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) propisano da naručilac i izvođač radova na nepokretnosti solidarno odgovaraju trećem licu za štetu koja mu nastane u vezi s izvođenjem tih radova. Stoga je istakao da se odgovornost izvođača radova i naručioca, odnosno investitora zasniva na odredbama zakona i ona se ne može isključiti ugovorom koji naručilac radova i izvođač radova zaključuju između sebe. Ukazao je da ugovorno isključenje odgovornosti i prenošenje odgovornosti na izvođača radova ne proizvodi pravno dejstvo prema trećim licima. Zbog navedenog, ukazao je da apelanti odgovaraju zajedno s trećetuženim za štetu koju je tužilac pretrpio usljed oštećenja njegovog objekta, koje je u uzročno-posljedičnoj vezi s izvođenjem radova apelanata i trećetuženog.
8. Apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, u suštini, ponavljaju navode koje su iznosili i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatraju da je Okružni sud pri donošenju osporene odluke pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio relevantne propise. Naročito ističu da je prvostepeni postupak vodila sutkinja koja je bila predsjednik vijeća kod drugostepenog suda koje je donijelo osporenu presudu pa smatraju da postoji povreda nepristrasnosti i nezavisnosti suda u odlučivanju. Osim toga, apelanti ističu da tužilac nije dokazao kada je tačno nastupila šteta, te da se u osporenoj presudi navodi da je trećetuženi počeo da izvodi radove u martu 2018. godine. Ističu da nisu bili investitori i da od početka gradnje stambenog objekta nisu preduzimali nikakve građevinske radove, niti su ih mogli preduzimati kao fizička lica. Ističu da je u ugovoru o zajedničkoj izgradnji stambeno-poslovne zgrade od 16. aprila 2018. godine navedeno da se apelanti udružuju kao fizička lica i da nisu investitori.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
10. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
11. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu da opravdaju tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
12. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema sopstevnoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbejdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21, i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
13. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).
14. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju osporene odluke dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. U vezi s navodima apelanata kojima ukazuju na nepristrasnost sudije, Ustavni sud najprije naglašava da se nepristrasnost suda, u smislu prava na pravično suđenje, ispituje s aspekta subjektivne i objektivne nepristrasnosti suda (pri čemu se subjektivna nepristrasnost pretpostavlja, a objektivna pristrasnost se utvrđuje na osnovu objektivnih činjenica koje se nalaze u samom predmetu). U konkretnom slučaju, apelanti ističu da je prvostepeni postupak vodila sutkinja koja je bila predsjednik vijeća kod drugostepenog suda koje je donijelo osporenu presudu. Ustavni sud, međutim, zapaža da iz stanja u spisu proizlazi da je postupajuća sutkinja još 13. maja 2021. godine donijela rješenje kojim je opozvala pripremno ročište zakazano 24. maja 2022. godine zbog imenovanja na drugu pravosudnu poziciju, odnosno nije učestvovala u donošenju prvostepene presude od 27. juna 2024. godine, te su stoga ti navodi očigledno neosnovani. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud, dovodeći u vezu utvrđeno činjenično stanje s relevantnim zakonskim odredbama, dao jasne razloge zbog kojih je obavezao apelante da nadoknade štetu, a Ustavni sud u takvom obrazloženju Okružnog suda ne vidi proizvoljnost. Osim toga, apelanti ne navode niti Ustavni sud zapaža da je u sprovedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njihovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje. Apelanti su se pozvali i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njihovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
15. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie ) neosnovani.
16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere.
18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman