Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4841/22 („Prijedorputevi“ a.d. Prijedor)
Odluka donesena 14. 05. 2026.
- Povreda
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršenje
- Izvršni postupak
- Budžet
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-4841/22
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 05. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-4841/22, rješavajući apelaciju „Prijedorputeva“ a.d. Prijedor, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica
Helen Keller, sudija
Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudija
Larisa Velić, sudijana sjednici održanoj 14. maja 2026. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija „Prijedorputeva“ a.d. Prijedor.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nesprovođenja Rješenja o izvršenju Opštinskog suda u Bihaću broj 17 0 Ps 066669 15 Ip od 21. jula 2021. godine i dopunjenog Rješenja o izvršenju Opštinskog suda u Bihaću broj 17 0 Ps 066669 15 Ip od 15. decembra 2021. godine.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Gradu Bihaću da „Prijedorputevima“ a.d. Prijedor isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nesprovođenja rješenja o izvršenju, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (2) Pravila Ustavnog suda, nalaže se Gradu Bihaću da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za sprovođenje Rješenja o izvršenju Opštinskog suda u Bihaću broj 17 0 Ps 066669 15 Ip od 21. jula 2021. godine i dopunjenog Rješenja o izvršenju Opštinskog suda u Bihaću broj 17 0 Ps 066669 15 Ip od 15. decembra 2021. godine. Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Gradu Bihaću da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Prijedorputevi“ a.d. Prijedor (u daljnjem tekstu: apelant), koje zastupa Bojana Vranješ Čorokalo, advokat iz Banjaluke, podnio je 16. decembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 Ps 066669 22 Pžip 5 od 6. septembra 2022. godine, te rješenjâ Opštinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) br. 17 0 Ps 066669 15 Ip od 15. decembra 2021. godine i 17 0 Ps 066669 15 Ip od 4. januara 2022. godine, kao i zbog dužine trajanja postupka i nesprovođenja rješenja o izvršenju Opštinskog suda na teret budžeta Grada Bihaća.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Opštinskog suda, Javne ustanove „Zavod za prostorno uređenje“ Bihać (u daljnjem tekstu: izvršenik) i Grada Bihaća zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju.
3. Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju. Odgovori su proslijeđeni apelantu na eventualno izjašnjenje. Apelant je dostavio izjašnjenje.
4. Ustavni sud je 12. novembra 2025. godine zatražio od Grada Bihaća da dostavi, između ostalog, listu evidencije svih povjerilaca s iznosima potraživanja koja se odnose na prinudnu naplatu izvršnih sudskih presuda s računa Grada Bihaća, te podatak o tome u kojem periodu bi povjerioci mogli da naplate svoja potraživanja (plan isplate), te kada bi apelant okvirno mogao da očekuje isplatu potraživanja iz izvršne isprave. Grad Bihać je 26. novembra 2025. godine dostavio tražene podatke.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
Uvodne napomene
6. Apelant je 13. novembra 2015. godine podnio Opštinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika. Prijedlog za izvršenje je podnesen na osnovu izvršne isprave – Presude zbog propuštanja Opštinskog suda broj 17 0 Ps 066669 15 Ps od 24. avgusta 2015. godine. Apelant je predložio da se izvršenje sprovede zapljenom novčanih sredstava s izvršenikovog računa i prijenosom na njegov račun. Rješenjem o izvršenju Opštinskog suda broj 17 0 Ps 066669 15 Ip od 16. novembra 2015. godine dozvoljeno je predloženo izvršenje.
7. Apelant je 22. februara 2016. godine podnio Opštinskom sudu prijedlog za izmjenu predmeta i sredstva izvršenja. Rješenjem Opštinskog suda broj 17 0 Ps 066669 15 Ip od 18. maja 2016. godine, stavom I izreke, dozvoljeno je sprovođenje izvršenja na novčanim sredstvima Grada Bihaća (u izreci ovog rješenja, kao i narednih rješenja Grad Bihać je označavan kao „izvršenikov dužnik“) kao osnivača izvršenika koji supsidijarno odgovara za obaveze izvršenika do iznosa odobrenih budžetskih sredstava s računa kod „UniCredit Bank “ d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: UniCredit banka) i prijenosom na apelantov račun. Stavom II izreke naloženo je UniCredit banci da o sprovođenju rješenja ili smetnjama obavijesti sud, dok je stavom III izreke UniCredit banci zabranjeno da s računa Grada Bihaća vrši isplatu sredstava izvršeniku ili trećim licima dok se apelantovo potraživanje ne namiri u cijelosti.
8. U međuvremenu, Zaključkom Opštinskog suda broj 17 0 Ps 066669 15 Ip od 17. maja 2017. godine Grad Bihać je upućen da pokrene parnični postupak radi proglašenja nedopuštenim izvršenja na njegovim novčanim sredstvima u izvršnom postupku. Grad Bihać je 5. decembra 2018. godine podnio tužbu protiv apelanta, ali je 8. oktobra 2021. godine tužbu povukao. Opštinski sud je donio rješenje od 19. novembra 2021. godine o povlačenju tužbe.
9. Rješenjem Kantonalnog suda broj 17 0 Ps 066669 17 Pžip 2 od 29. novembra 2018. godine izvršenikova žalba je uvažena, zaključak od 17. maja 2017. godine ukinut i predmet vraćen na ponovni postupak.
10. Odlučujući ponovno o prigovorima izvršenika i Grada Bihaća podnesenim protiv rješenja od 18. maja 2016. godine, Opštinski sud je donio Rješenje broj 17 0 Ps 066669 15 Ip od 18. aprila 2019. godine kojim je prigovore ocijenio osnovanim i osporeno rješenje stavio van snage. Istovremeno je određeno da se pravosnažno rješenje o izvršenju od 16. novembra 2015. godine sprovede pljenidbom izvršenikovih novčanih sredstava koja potražuje od svog dužnika kao osnivača (Grad Bihać) tako što je Gradu Bihaću zabranjeno da izvršeniku isplati novčana sredstva na kojima je izvršenje određeno, a izvršeniku je zabranjeno da to potraživanje naplati ili njime raspolaže. Takođe, Gradu Bihaću je naloženo da izvršenikova sredstva na kojima je određeno izvršenje isplati na apelantov račun do konačnog namirenja, te da o sprovođenju rješenja ili smetnjama za sprovođenje obavijesti sud.
11. Rješenjem Opštinskog suda broj 17 0 Ps 066669 15 Ip od 10. maja 2019. godine odbačena je kao nedozvoljena žalba Grada Bihaća podnesena protiv rješenja od 18. aprila 2019. godine.
12. Rješenjem Kantonalnog suda broj 17 0 Ps 066669 19 Pžip 3 od 31. jula 2019. godine, stavom I izreke, uvažena je žalba Grada Bihaća i rješenje od 10. maja 2019. godine ukinuto. Stavom II izreke žalbe izvršenika i Grada Bihaća su uvažene, osporeno rješenje od 18. aprila 2019. godine ukinuto i predmet vraćen na ponovni postupak. Stavom III izreke odbačen je izvršenikov podnesak označen kao dopuna žalbe.
13. Dopisom od 7. avgusta 2019. godine Opštinski sud je obavijestio UniCredit banku da je rješenjem Kantonalnog suda od 31. jula 2019. godine ukinuto rješenje od 18. aprila 2019. godine i predmet vraćen na ponovni postupak, te da je neophodno da UniCredit banka zastane s izvršenjem do sljedeće odluke suda.
14. Rješenjem Opštinskog suda broj 17 0 Ps 066669 15 Ip od 23. oktobra 2019. godine usvojeni su prigovori izvršenika i Grada Bihaća, osporeno rješenje od 18. maja 2016. godine stavljeno van snage i ukinute sve sprovedene izvršne radnje nakon pravosnažnosti rješenja o izvršenju jer Grad Bihać nije izvršenik u tom izvršnom postupku.
15. Dalje, rješenjem Opštinskog suda broj 17 0 Ps 066669 15 Ip od 24. oktobra 2019. godine, stavom I izreke, određeno je da će se izvršenje sprovesti pljenidbom izvršenikovih novčanih sredstava koja potražuje od svog dužnika kao osnivača (Grad Bihać), a stavom II izreke je određen prijenos radi naplate novčanih sredstava s računa Grada Bihaća na apelantov račun do konačnog namirenja duga.
16. Izvršenik i Grad Bihać su izjavili prigovore protiv rješenja od 24. oktobra 2019. godine.
17. Rješenjem Opštinskog suda broj 17 0 Ps 066669 15 Ip od 20. decembra 2019. godine, stavom I izreke, izvršenikov prigovor je odbijen kao neosnovan. Stavom II izreke prigovor Grada Bihaća je odbačen kao nedozvoljen jer, shodno odredbama člana 141. stav 4. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), nema pravo prigovora ni žalbe protiv rješenja o izvršenju, kao što je i zaključkom suda u ranijem dijelu postupka upućen na parnicu.
18. Rješenjem Kantonalnog suda broj 17 0 Ps 066669 20 Pžip 4 od 17. septembra 2020. godine uvažene su žalbe izvršenika i Grada Bihaća, osporeno rješenje od 20. decembra 2019. godine ukinuto i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.
Postupak pred Ustavnim sudom u predmetu broj AP 3758/19
19. U međuvremenu, apelant je 26. septembra 2019. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka i protiv Rješenja Kantonalnog suda broj „78 0 P 023587 19 Pžip od 31. jula 2019. godine“. Odlukom o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj AP-3758/19 od 3. februara 2021. godine djelimično je usvojena apelantova apelacija i utvrđena povreda prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog dužine trajanja izvršnog postupka. Ustavni sud je naložio Opštinskom sudu da odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje izvršnog postupka, a Vladi Unsko-sanskog kantona da apelantu isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja izvršnog postupka. U odnosu na rješenje Kantonalnog suda, apelacija je odbačena zbog toga što je preuranjena.
Postupak u kojem su donesene osporene odluke
20. Apelant je 9. marta 2021. godine podnio Opštinskom sudu prijedlog o promjeni predmeta i sredstva izvršenja.
21. Rješenjem Opštinskog suda broj 17 0 Ps 066669 15 Ip od 21. jula 2021. godine, stavom I izreke, određeno je da će se naplata apelantovog potraživanja sprovesti pljenidbom novčanih sredstava u iznosu od 664.039,27 KM sa zakonskom zateznom kamatom, troškova parničnog postupka u iznosu od 15.000,00 KM i izvršnog postupka u iznosu od 10.000,00 KM (umanjeno za iznos od 28.819,72 KM koji je zaplijenjen i prenesen na apelantov račun) s glavnog računa Grada Bihaća precizno označenog broja (u daljnjem tekstu: glavni račun), ekonomski kod 614817, koji se vodi kod UniCredit banke i prijenosom na apelantov račun do konačnog namirenja. Stavom II izreke je zabranjeno UniCredit banci da sredstva za koja je određeno izvršenje isplaćuje izvršeniku i trećim licima do apelantovog namirenja, a izvršeniku je zabranjeno da ta sredstva naplati i njima raspolaže. Istim stavom je određeno da će UniCredit banka po zaprimanju rješenja odmah izvršiti zapljenu novčanih sredstava Grada Bihaća i izvršiti njihov prijenos na apelantov račun nakon pravosnažnosti rješenja, o čemu će sud naknadno obavijestiti banku. Stavom III izreke je naloženo UniCredit banci da u cijelosti postupi po rješenju na način opisan u st. I i II izreke rješenja i da o sprovođenju rješenja ili eventualnim smetnjama za sprovođenje pismeno obavijesti sud.
22. Rješenjem Opštinskog suda broj 17 0 Ps 066669 15 Ip od 15. decembra 2021. godine, stavom I izreke, dopunjeno je rješenje tog suda od 21. jula 2021. godine tako što je u izreci rješenja dodat novi stav IV kojim je djelimično odbačen kao nedopušten apelantov prijedlog o promjeni predmeta i sredstva izvršenja u dijelu u kojem je predložio da se s usvojenog posebnog ekonomskog koda u budžetu za period od 2015. do 2020. godine i sredstava koja Grad Bihać nije isplatio izvršeniku za 2014. i 2015. godinu s računa Grada Bihaća odjednom isplate propuštena sredstva za prethodne godine u iznosu od 450.000,00 KM. Dalje, stavom IIizreke usvojeni su prigovori izvršenika i Grada Bihaća u odnosu na dio naplaćenog potraživanja (umanjeni dio), dok je djelimično usvojen apelantov prigovor u odnosu na troškove izvršnog postupka, te je određeno da će se izvršenje sprovesti pljenidbom novčanog iznosa od 664.039,27 KM i troškova izvršnog postupka u iznosu od 12.760,00 KM, umanjeno za iznos od 52.172,81 KM koji je zaplijenjen i prenesen na apelantov račun. Zatim, stavom III izreke djelimično su usvojeni prigovori Grada Bihaća i izvršenika u dijelu u kojem je Grad Bihać umjesto kao treće lice pogrešno označen kao izvršenikov dužnik, te je Grad Bihać proglašen trećim licem. Stavom IV izreke djelimično je usvojen apelantov prigovor, kao i prigovor Grada Bihaća, te je izmijenjen stav II izreke rješenja od 21. jula 2021. godine tako što je naloženo banci da novčani iznos za koji je određeno izvršenje zaplijeni s glavnog računa trećeg lica, ekonomski kod 614817, koji se vodi kod UniCredit banke i prenese na apelantov račun do konačnog namirenja potraživanja. Stavom V izreke rješenja (ispravljeno rješenjem Opštinskog suda broj 17 0 Ps 066669 15 Ip od 4. januara 2022. godine) djelimično je usvojen apelantov zahtjev za naknadu preciziranih troškova za sastavljanje prigovora. Stavom VI izreke je određeno da žalba ne odlaže izvršenje rješenja.
23. Opštinski sud je u obrazloženju naveo da je članom 166. stav 1. ZIP-a propisano da se rješenje radi ostvarivanja novčanog potraživanja prema izvršeniku može sprovesti na svim sredstvima na njegovim računima kod banke, osim ako zakonom nije drukčije određeno. Dalje, sud je naveo da je članom 167. ZIP-a regulisan redoslijed naplate te propisano da banka naplatu obavlja redom prema vremenu dostavljanja rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno, te da banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danima i vremenu dostave. Opštinski sud je ukazao da nijednom odredbom ZIP-a, ni drugog zakona koji se primjenjuje u izvršnom postupku sudu nije propisano ovlašćenje da naloži banci da retroaktivno izvrši prinudnu naplatu po rješenju o izvršenju u smislu da joj naloži prinudnu naplatu mimo redoslijeda naplate. Opštinski sud je podsjetio da je apelant još u prijedlogu za promjenu predmeta i sredstva izvršenja iz februara 2016. godine predložio izvršenje na računu trećeg lica po kojem je sud odobrio izvršenje. Takođe, sud je podsjetio da su sva rješenja po prijedlogu iz februara 2016. godine ukinuta pravosnažnim odlukama Kantonalnog suda. Stoga se, prema obrazloženju suda, rješenje od 21. jula 2021. godine de facto ima smatrati novim rješenjem radi ostvarivanja novčanog potraživanja. Kako je sud pojasnio, odredbama ZIP-a nije posebno kategorisano rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja u smislu dostavljanja i sprovođenja, pa je rješenje od 21. jula 2021. godine dostavljeno banci na sprovođenje, u smislu čl. 166. i 167. ZIP-a. Zatim, sud je ukazao da je odredbama člana 138. stav 4. ZIP-a propisano da će se izvršenje na teret sredstava budžeta grada i opštine sprovesti u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu s odlukom o izvršavanju budžeta. Takođe, sud je naveo da je članom 26. Odluke o izvršavanju budžeta za 2021. godinu propisano, između ostalog, da će isplatu sredstava po osnovu pravosnažnih sudskih presuda i rješenja izvršiti banka u visini predviđenoj na razdjelu „Služba za finansije, privredu i poljoprivredu“, ekonomski kod 614817 – „Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju“ u skladu s redoslijedom izvršavanja. U odnosu na prigovor da je Grad Bihać pogrešno označen, Opštinski sud je ukazao da je konkretnim rješenjem Grad Bihać proglašen trećim licem umjesto izvršenikovim dužnikom. Pri tome, sud je pojasnio da je Grad Bihać osnivač izvršenika i da supsidijarno odgovara za obaveze izvršenika do iznosa odobrenih budžetskih sredstava predviđenih za izvršenje sudskih odluka. Opštinski sud je ukazao da je i Kantonalni sud u rješenju od 17. septembra 2020. godine naveo da je Grad Bihać učesnik u postupku, i to kao treće lice koje je po zakonu dužno da omogući izmirenje apelantovog potraživanja i da kao osnivač izvršenika obezbijedi dio budžetskih sredstava za izvršenika. Prema zaključku suda, Grad Bihać je obavezan da preduzima sve neophodne korake za realizaciju apelantovog potraživanja u sklopu planiranih prihoda budžeta.
24. Rješenjem Kantonalnog suda broj 17 0 Ps 066669 22 Pžip 5 od 6. septembra 2022. godine odbačena je apelantova žalba podnesena protiv rješenja od 15. decembra 2021. godine u dijelu odluke o troškovima postupka (st. II i V izreke), dok je u preostalom dijelu žalba odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno. Dalje, odbijena je apelantova žalba podnesena protiv rješenja o ispravci od 4. januara 2022. godine i rješenje potvrđeno. Takođe, odbijeni su apelantovi zahtjevi za naknadu troškova sastavljanja za žalbe podnesene protiv rješenja od 15. decembra 2021. godine i 4. januara 2022. godine i sudske takse na žalbe. Kantonalni sud je u obrazloženju naveo da je prvostepeni sud, u skladu s relevantnim odredbama ZIP-a i Odlukom o izvršenju budžeta, pravilno odredio da se izvršenje sprovede zapljenom novčanih sredstava s računa i posebnog ekonomskog koda Grada Bihaća kao osnivača izvršenika. Takođe, sud je naveo da je pravilan stav prvostepenog suda da se rješenje od 21. jula 2021. godine smatra novim rješenjem. Naime, Kantonalni sud je ukazao da je navedeno rješenje dostavljeno banci na sprovođenje 29. jula 2021. godine, pa u tom smislu ima svoj redoslijed naplate prema vremenu dostavljanja. Kantonalni sud je naveo da je apelant ranije predložio izvršenje na računu Grada Bihaća kao predmetu izvršenja, ali je sredstvo izvršenja bilo pogrešno određeno, izostavljen je ekonomski kod koji je predviđen za sprovođenje izvršenja po sudskim odlukama. Kako je sud naveo, to je prvi put pravilno zatraženo i određeno u osporenom rješenju, pa je sada apelantovo potraživanje dobilo svoj redoslijed namirenja kod banke kod koje se vodi račun Grada Bihaća. Zatim, Kantonalni sud je ukazao na sadržaj odredaba člana 138. stav 4. i člana 167. ZIP-a. Kako je sud istakao, nije bilo zakonskog okvira da se udovolji apelantovom prijedlogu i da se po dostavljanju rješenja banci „odmah“ odredi prijenos potraživanja na apelantov račun jer se prinudna naplata ne može vršiti mimo redoslijeda naplate. Kantonalni sud je naveo da se ne može odrediti izvršenje i naložiti sprovođenje izvršnih radnji radi namirenja potraživanja koje je suprotno zakonom predviđenom načinu izvršenja na sredstvima budžeta grada na računu kod banke.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
25. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Obrazlažući navode o povredi navedenih prava, apelant je ukazao na proizvoljnu primjenu prava, nedostatak obrazloženja sudskih odluka, povredu prava na pristup sudu, povredu prava na nezavisan i nepristrasan sud, te istakao da su navedene povrede kao posljedicu sadejstva imale povredu prava na suđenje u razumnom roku. Takođe, apelant je naglasio da još uvijek nije namirio potraživanje i da ne postoje naznake kada bi se to moglo desiti. Smatra da su proizvoljno primijenjene odredbe člana 66. ZIP-a u vezi sa članom 144. istog zakona i člana 138. stav 4. i člana 167. ZIP-a, što je u direktnoj vezi s dužinom trajanja izvršnog postupka, koji je i dalje u toku. Apelant je naveo da je Gradu Bihaću dozvoljeno da podnošenjem prigovora i žalbi učestvuje u postupku iako ne postoji procesna odredba koja bi to dozvoljavala, a da je materijalnopravni aspekat Grada Bihaća u tom postupku razjašnjen tek u odluci Kantonalnog suda od 17. septembra 2020. godine. Pri tome, apelant je naveo da je Kantonalni sud, suprotno članu 217. stav 3. Zakona o parničnom postupku, četiri puta ukidao prvostepene odluke. Kako je apelant ukazao, takva postupanja su rezultirala Odlukom Ustavnog suda broj AP-3758/19 kojom je utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku. Apelant je naveo da je prepuštanjem banci da odredi redoslijed naplate potraživanja uz zanemarivanje kada je prijedlog za izvršenje podnesen povrijeđeno njegovo pravo na pristup sudu, što se reflektuje na dužinu trajanja postupka i povredu prava na suđenje u razumnom roku. Osim toga, apelant problematizuje zaključak sudova da je rješenje od 21. jula 2021. godine novo rješenje o izvršenju. Smatra da je neopravdano udaljen na evidenciji potraživanja i da je postupanjem sudova doveden u diskriminatoran položaj u odnosu na druge povjerioce. Navode o povredi prava na nezavisan i nepristrasan sud apelant dovodi u vezu sa sadržajem dopisa od 12. septembra 2019. godine (dostavljen uz apelaciju) koji je sačinio postupajući sudija. Kako je apelant ukazao, u dopisu je navedeno da je predsjednica Opštinskog suda, u vrijeme kada je postupajući sudija koristio godišnji odmor, bez njegovog znanja presignirala predmet 7. avgusta 2019. godine na jedan dan drugoj sutkinji s nalogom da se rješenje Kantonalnog suda od 31. jula 2019. godine po hitnom postupku dostavi strankama, a UniCredit banci naloži da zastane sa sprovođenjem izvršenja. Apelant je ukazao da je postupajući sudija u dopisu naveo da za tako nešto nije bilo opravdanja i da je predsjednici suda i sutkinji prethodno trebalo biti poznato da žalba ne odlaže izvršenje. Predmet je istog dana presigniran (vraćen) postupajućem sudiji, a spis bi ostao u spremištu duži period jer je kao datum evidencije stavljen 7. avgust 2019. godine. Dalje, apelant je naveo da je u dopisu napomenuto da je gradonačelnik Grada Bihaća posjećivao Opštinski i Kantonalni sud, nakon čega su uslijedile navedene radnje sudova. Apelant smatra da je u dopisu detaljno opisana većina zloupotreba, neovlašćenih radnji, blokiranja sprovođenja izvršenja, te nedozvoljena koordinacija i kontakti gradonačelnika Grada Bihaća sa sudovima i zloupotreba službenih položaja sudija. Apelant je naveo da se Grad Bihać nezakonito i neustavno miješao u postupak vršeći pritisak na sudove i banku, te u vezi s tim ukazao na dopise od 18. jula 2019. godine i 1. oktobra 2021. godine kojima je UniCredit banka obavijestila sud da joj je Grad Bihać uputio zahtjev za deblokadu računa i povrat sredstava, odnosno zahtjev za brisanje apelanta s liste evidentiranih potraživanja. To je direktno miješanje nosioca izvršne vlasti u sudski izvršni postupak jer je Grad Bihać konstantno zloupotrebljavao poslovnu vezu sa UniCredit bankom, koja je dužna da izvršava naloge svog komitenta, a sudovi nisu ništa preduzeli da to miješanje spriječe.
26. Osim toga, apelant je naglasio da nije namirio svoje potraživanje, te je istakao da Grad Bihać zloupotrebljava odredbu člana 138. stav 4. ZIP-a jer svjesno predviđa nedovoljno sredstava za izvršenje sudskih presuda. Apelant je naglasio da je Grad Bihać u nacrtu budžeta za 2023. godinu za te namjene predvidio sredstva u iznosu od 120.000,00 KM. Apelant je istakao da taj iznos nije ni približno dovoljan da apelant namiri svoje potraživanje, a kamoli ostali povjerioci. Apelant je istakao da je budžet Grada Bihaća za 2023. godinu iznosio 35.490.790,00 KM, što znači da je za izvršenje sudskih presuda bilo namijenjeno oko 0,3% tih sredstava, što je izuzetan nesklad između javnog interesa funkcionisanja Grada Bihaća i privatnog interesa naplate potraživanja. Smatra da Grad Bihać samo „načelno i kozmetički“ pravi privid sistemskog rješavanja konkretnog problema. Pri tome je naglasio da njegovo potraživanje iznosi 664.039,27 KM sa zakonskim zateznim kamatama koje se računaju na različite iznose s različitim vremenom dospijeća, uvećano za troškove parničnog i izvršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama. Apelant je naveo da nema saznanja ko se nalazi ispred njega u redoslijedu naplate i kako će njegovo potraživanje biti namireno kada dođe na red.
b) Odgovori na apelaciju i izjašnjenje
27. Kantonalni sud je naveo da apelant nije uskraćen za bilo koje pravo te je predložio da Ustavni sud odbije apelaciju.
28. Opštinski sud je naveo hronologiju izvršnog postupka, te je ukazao da su rješenja tog suda od 21. jula i 15. decembra 2021. godine dostavljena na sprovođenje UniCredit banci 29. jula i 20. decembra 2021. godine.
29. Izvršenik je naveo da ne spori apelantovo pravo na naplatu potraživanja, ali je ukazao da je upravo apelant odugovlačio postupak i pokušavao ostvariti prinudnu naplatu potraživanja iz sredstava koja su shodno članu 137a. ZIP-a izuzeta od izvršenja. Izvršenik smatra da su sudovi, u skladu sa članom 138. stav 4. ZIP-a, pravilno odredili izvršenje, te su stoga neosnovani navodi o povredi prava na koja se apelant pozvao.
30. Grad Bihać je ukazao da su apelantovi navodi neosnovani jer se sredstva za isplatu po rješenjima o izvršenju planiraju i obezbjeđuju u budžetu u skladu sa ZIP-om i Zakonom o budžetima. Kako je Grad Bihać naveo, ekonomski kod su sredstva planirana u budžetu za sprovođenje rješenja o izvršenju u skladu s redoslijedom naplate izvršenja na osnovu člana 26. stav 1. Odluke o izvršavanju budžeta i člana 138. stav 4. ZIP-a. Dalje, Grad Bihać je istakao da on ne vrši samostalno isplatu po rješenjima o izvršenju, već to čini banka prema redoslijedu prijema rješenja o izvršenju, te se na takav način namiruju svi povjerioci s budžeta jedinica lokalne samouprave i svih nivoa vlasti u Federaciji BiH. Uz odgovor na apelaciju Grad Bihać je dostavio obavještenje Službe za finansije, privredu i poljoprivredu Grada Bihaća od 9. decembra 2024. godine u kojem je, između ostalog, navedeno da Grad Bihać u skladu s odredbama ZIP-a svake godine planira sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja u iznosu od najmanje 0,3% ukupno planiranih prihoda u budžetu. Dalje, u obavještenju je navedeno da su za te namjene u budžetu za 2024. godinu planirana sredstva u iznosu od 120.000,00 KM, te da se prema posljednjoj dostavljenoj listi – evidenciji UniCredit banke za prinudnu naplatu s računa Grada Bihaća od 3. decembra 2024. godine apelant nalazi na 113. mjestu.
31. Na zahtjev Ustavnog suda od 12. novembra 2025. godine, Grad Bihać je 21. novembra 2025. godine dostavio dopis u kojem je naveo da prinudnu naplatu s njegovog računa vrši ovlašćena banka prema redoslijedu izvršenja sudskih rješenja u skladu sa članom 138. stav 5. ZIP-a. Takođe, Grad Bihać je naveo da su budžetom Grada Bihaća za 2025. godinu za prinudnu naplatu izvršnih sudskih presuda s računa Grada Bihaća planirana sredstva u iznosu od 120.000,00 KM. Grad Bihać je naveo da je trenutno na redoslijedu izvršenja sudsko rješenje o izvršenju od 28. januara 2013. godine. Uz dopis je dostavljena lista evidencije s imenima/nazivima svih povjerilaca i iznosima njihovih pojedinačnih potraživanja koja se odnose na prinudnu naplatu izvršnih sudskih presuda s računa Grada Bihaća.
32. U izjašnjenju na odgovore na apelaciju apelant je ukazao da su odgovori paušalni i ne dovode u pitanje brojne ustavne povrede kojima je bio izložen. Apelant je naveo da ni 12 godina od kada je izvršio radove nije naplatio svoje potraživanje, niti je blizu toga. Apelant je ponovio određene apelacione navode koji se odnose na učešće Grada Bihaća u izvršnom postupku.
V.Relevantni propisi
33. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH, 25/20 – odluka USBiH i 19/25) U konkretnom slučaju primjenjuje se neslužbeni prečišćeni tekst Zakona o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno. (2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Član 66.
Redoslijed namirenja više tražioca izvršenja
Više tražilaca izvršenja koji ostvaruju svoja potraživanja prema istom izvršeniku na istom predmetu izvršenja namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz tog predmeta namire, ako zakonom nije drukčije određeno.
Član 138. st. (3), (4), (5) i (6)
Ograničenje izvršenja (3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provešće se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta. (4) Izvršenje na teret sredstava budžeta grada i opštine provešće se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Odlukom o izvršavanju budžeta. (5) Više povjerilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz budžeta, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke. (6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i opština) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu od najmanje 0,3% ukupno planiranih prihoda u budžetu.
Član 167. st. (1) i (2)
Redoslijed naplate (1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostavljanja rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno. (2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostavljanja i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.
VI.Dopustivost i meritum
34. Ustavni sud naglašava da je gotovo identično pravno pitanje – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret budžeta svih nivoa vlasti FBiH (opštine, gradovi, kantoni, FBiH) razmatrao u više svojih odluka, uključujući i Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-
4368/11 od 25. juna 2013. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba). Razlozi navedeni u toj odluci u pogledu dopustivosti apelacije u potpunosti se odnose i na konkretnu apelaciju. Stoga se Ustavni sud umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.
35. Apelant smatra da mu je u izvršnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje
36. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
37. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
Pravo na imovinu
38. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u relevantnom dijelu glasi:
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim principima međunarodnog prava. [...]
39. S obzirom na apelantove navode o povredi prava na koja se pozvao, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju kao ključno pitanje potrebno razmotriti navode o nesprovođenju rješenja o izvršenju.
40. Ustavni sud podsjeća da je o istom pitanju odlučivao i Evropski sud u nizu odluka protiv Bosne i Hercegovine, pa je istakao da javna vlast ne može navoditi nedostatak sredstava kao prihvatljivo opravdanje za neizvršenje presude (vidi Evropski sud, Jeličić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 31. oktobra 2006. godine, predstavka broj 41183/02, tač. 39. i 42). Međutim, sistem postepenog izvršavanja pravosnažnih domaćih presuda može biti prihvaćen u izuzetnim okolnostima (vidi Evropski sud, Đurić i dr. protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 20. januara 2015. godine, predstavka broj 79867/12 i dr., tačka 30).
41. Ustavni sud takođe podsjeća da je u brojnim odlukama razmatrao pitanje neizvršenja pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta raznih nivoa vlasti i da je odgovarajućim nivoima vlasti nalagao da preduzmu mjere koje će obezbijediti da imaoci pravosnažnih sudskih odluka namire svoja potraživanja u razumnom roku, čime bi se otklonilo kršenje njihovog prava na pravično suđenje i imovinu (vidi, između ostalih, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP-4368/11 od 25. juna 2013. godine, AP-1544/08 od 27. maja 2011. godine, AP-2110/08 od 12. oktobra 2011. godine, AP-3713/10 od 16. maja 2013. godine, AP-
5559/17 od 12. marta 2019. godine, djelimične odluke o dopustivosti i meritumu broj AP-
483/18 od 9. septembra 2020. godine, AP-545/20 od 9. juna 2021. godine, AP-2985/20 od 8. septembra 2021. godine, AP-4338/20 od 16. decembra 2021. godine i AP-3919/21 od 6. aprila 2022. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
42. Zatim, Ustavni sud podsjeća da je već razmatrao pitanje neizvršenja pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta Grada Bihaća (vidi Ustavni sud, između ostalih, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP-1711/16 od 15. februara 2017. godine, AP-741/17 od 12. marta 2019. godine i AP-4527/19 od 22. decembra 2020. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). U odlukama br. AP-1711/16 i AP-741/17 Ustavni sud je zaključio da ne postoje garancije da će apelanti u tim predmetima u razumnom roku moći da naplate svoja potraživanja. U tim odlukama Ustavni sud je, između ostalog, ukazao na neophodne mjere koje organ javne vlasti mora preduzeti kako bi ispunio svoje pozitivne obaveze poštovanja individualnih ljudskih prava i osnovnih sloboda i uspostave pravične ravnoteže između opšteg interesa da javna vlast kao budžetski korisnik nesmetano funkcioniše, s jedne strane, te da apelanti i svi drugi imaoci sudskih odluka na teret budžeta odgovarajućeg nivoa javne vlasti naplate svoja potraživanja u razumnom roku. S druge strane, u Odluci broj AP-4527/19 Ustavni sud je zaključio da će apelant iz tog predmeta, koji se nalazio na 33. mjestu liste naplate s računa Grada Bihaća, u skladu s preduzetim mjerama moći naplatiti svoje potraživanje u razumnom roku jer one pružaju globalno rješenje problema neizvršavanja sudskih odluka na teret budžeta Grada Bihaća u razumnom roku.
43. Vraćajući se na konkretni slučaj, Ustavni sud zapaža da iz informacija koje su predočene u predmetu proizlazi da je na listi evidencije svih povjerilaca evidentirano apelantovo Rješenje o izvršenju broj 17 0 Ps 066669 15 Ip od 18. aprila 2019. godine. Dalje, Ustavni sud zapaža da je do ograničenja u izvršenju došlo zbog primjene odredbe člana 138. ZIP-a, koja u slučaju izvršenja na teret budžeta ograničava obim izvršenja do iznosa sredstava predviđenih za tu namjenu u odgovarajućoj stavci budžeta. Kao zakonski minimum predviđena je obaveza javne vlasti da za tu namjenu planira najmanje 0,3% sredstava od ukupno planiranih prihoda budžeta (vidi tačku 34. ove odluke).
44. Ustavni sud će u svjetlu dosadašnje prakse, kao i odgovora na apelaciju javne vlasti, tj. Grada Bihaća ispitati da li su mjere koje preduzima javna vlast adekvatne i dovoljne da se uspostavi pravična ravnoteža između opšteg interesa da se očuva funkcionisanje javne vlasti ograničavanjem mogućnosti izvršenja na teret njenog budžeta, s jedne strane, i pojedinačnih prava apelanata i drugih povjerilaca koji imaju izvršne sudske presude na teret budžeta javne vlasti da se njihove presude izvrše u razumnom roku, s druge strane.
45. Ustavni sud zapaža da je Grad Bihać na traženje Ustavnog suda da se očituje o mjerama koje preduzima s ciljem sprovođenja izvršenja pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta u odgovoru na apelaciju naveo da, u skladu s odredbama ZIP-a, svake godine planira sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja u iznosu od najmanje 0,3% od ukupno planiranih prihoda u budžetu. Pri tome, Grad Bihać je naveo da su u budžetu za 2024. godinu za te namjene planirana sredstva u iznosu od 120.000,00 KM i da se apelant, prema posljednjoj dostavljenoj listi evidencije banke od 3. decembra 2024. godine, nalazi na 113. mjestu za prinudnu naplatu. Takođe, Grad Bihać je na zahtjev Ustavnog suda dostavio dopis od 21. novembra 2025. godine u kojem je naveo da su u budžetu Grada Bihaća za 2025. godinu za prinudnu naplatu izvršnih sudskih presuda takođe planirana sredstva u iznosu od 120.000,00 KM. Osim toga, Grad Bihać je naveo da je trenutno (prvo) na redoslijedu izvršenja sudsko rješenje o izvršenju od 28. januara 2013. godine. Grad Bihać je uz navedeni dopis dostavio listu evidencije s imenima/nazivima svih povjerilaca i iznosima njihovih pojedinačnih potraživanja po osnovu glavnog duga koja se odnose na prinudnu naplatu izvršnih sudskih presuda s računa Grada Bihaća. Iz navedene liste proizlazi da se apelant trenutno nalazi na 107. mjestu za prinudnu naplatu. Ustavni sud zapaža da Grad Bihać nije konkretizovao u kojem vremenskom okviru bi apelant kao imalac izvršnog naslova mogao da očekuje isplatu potraživanja, iako je Ustavni sud tražio od Grada Bihaća da dostavi taj podatak.
46. Dovodeći navedeno u vezu s predočenim mjerama i aktivnostima javne vlasti s ciljem uspostavljanja uslova za izvršenje sudskih odluka na teret budžeta u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu, Ustavni sud zapaža da prema listi evidencije Grada Bihaća od 21. novembra 2025. godine ukupan nivo dostignutog duga po osnovu sudskih odluka iznosi 4.673.287,00 KM. U vezi s tim, planiranje sredstava za izvršenje sudskih odluka u iznosu od 120.000,00 KM na godišnjem nivou evidentno nije dovoljna i adekvatna mjera da se ispuni navedeni cilj jer ispunjavanje svoje obaveze na način da se formalno ispoštuje samo zakonski minimum iz člana 138. stav 6. ZIP-a, bez dovođenja planiranog iznosa u održivu korelaciju s nivoom obaveza dostignutih po osnovu sudskih odluka, nije adekvatna ni približno dovoljna mjera za izmirenje ukupnog duga po osnovu izvršnih sudskih presuda. U datim okolnostima, čak i kada dug ne bi rastao po osnovu donošenja novih sudskih odluka na teret budžeta, za izvršenje tih presuda bio bi potreban dugi niz godina, čime bi apelant i drugi imaoci sudskih odluka i dalje snosili pretjeran teret, što nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu i vodi daljnjem kršenju navedenih ustavnih prava.
47. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci broj AP-741/17 ukazano da je nivo ukupnog duga Grada Bihaća po osnovu sudskih odluka iznosio 2.328.622,72 KM, a da su sredstva za njihovo izvršenje planirana u iznosu od 100.000,00 KM. Ustavni sud zapaža da se od tada ukupan nivo duga Grada Bihaća udvostručio, dok je iznos planiranih novčanih sredstava u budžetu Grada Bihaća za konkretne namjene neznatno povećan. Ustavni sud zapaža da Grad Bihać nije preduzeo neke nove mjere s ciljem izvršenja svoje pozitivne obaveze zaštite ljudskih prava imalaca sudskih odluka na teret budžeta tog grada, a u odgovoru na apelaciju i u dopisu od 21. novembra 2025. godine je ostao u okviru stanja koje je ranije razmatrano u ranijim odlukama (AP-741/17), te u suštini naveo da se rješenje o izvršenju nalazi u redoslijedu izvršenja i da će biti izvršeno u skladu s budžetom Grada Bihaća i odredbama ZIP-a. Pri tome, Ustavni sud zapaža da glavni dug koji apelant potražuje iznosi 664.039,27 KM. Dakle, radi se o novčanim sredstvima koja višestruko premašuju iznos sredstava koja Grad Bihać planira u budžetu na godišnjem nivou za isplate po osnovu pravosnažnih sudskih odluka. To dalje znači da bi, polazeći od iznosa glavnog duga, isplata samo apelantovog potraživanja po tom osnovu (dakle bez kamata i troškova postupka) kad dođe na red (a sad je na 107. mjestu), prema iznosu sredstava koja su planirana za tu namjenu u budžetu (u posljednje tri godine po 120.000,00 KM), trajala oko pet i po godina.
48. Dovodeći navedene principe i relevantnu praksu u vezu s okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud zapaža da je, nakon odluke Ustavnog suda u kojoj je razmatrana dužina trajanja izvršnog postupka, Opštinski sud donio rješenje o izvršenju od 21. jula 2021. godine koje je dostavljeno banci na sprovođenje 29. jula 2021. godine. Takođe, Opštinski sud je donio rješenje od 15. decembra 2021. godine (kojim je dopunjeno navedeno rješenje o izvršenju) koje je dostavljeno banci na sprovođenje 20. decembra 2021. godine. Navedena rješenja se ne sprovode zbog nedostatka sredstava na odgovarajućoj budžetskoj poziciji.
49. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije jer su nadležne vlasti nesprovođenjem rješenja o izvršenju u dužem periodu (oko četiri i po godine), te nepreduzimanjem neophodnih mjera tokom dužeg perioda s ciljem izvršenja pravosnažne odluke lišile ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu svakog korisnog efekta i onemogućile apelanta da dobije novac na koji ima pravo prema pravosnažnoj sudskoj odluci (vidi Ustavni sud, mutatis mutandis, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP-4470/21 od 6. jula 2022. godine, tačka 33, i AP-493/22 od 5. oktobra 2022. godine, tač. 24–26, dostupne na www.ustavnisud.ba).
50. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije izvjesno kada će apelantova pravosnažna presuda, ali i drugih povjerilaca, biti izvršena na teret budžeta Grada Bihaća. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da Grad Bihać kao javna vlast nije uložio sve potrebne napore kako bi u potpunosti i blagovremeno izvršio odluku koja je donesena u apelantovu korist. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
51. U konačnici, Ustavni sud naglašava da je neophodno da nadležna vlast Grada Bihaća u cijelosti preuzme svoju ulogu i uspostavi adekvatan mehanizam koji će omogućiti apelantu i svim imaocima sudskih odluka na teret budžeta Grada Bihaća naplatu dosuđenih potraživanja u razumnom roku. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci broj AP-741/17 već ukazao na neophodne mjere koje su nadležni organi javne vlasti dužni da preduzmu u ovom smislu, pa se umjesto posebnog obrazloženja u tom dijelu poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP-
741/17 (vidi tač. 44. i 45).
52. Osim toga, apelant je ukazao da su proizvoljna primjena prava, povreda prava na pristup sudu, te prava na nezavisan i nepristrasan sud, kao i nedostatak obrazloženja osporenih odluka za posljedicu imali povredu prava na suđenje u razumnom roku. Dakle, i ti apelantovi navodi se u suštini svode na tvrdnje o dužini trajanja izvršnog postupka, a slijedom toga i o nesprovođenju rješenja o izvršenju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju preostalo samo da se izvrši prijenos novčanih sredstava s računa Grada Bihaća na apelantov račun, tj. da apelant naplati svoje potraživanje. Imajući to u vidu, te uzimajući u obzir činjenice ovog slučaja, Ustavni sud smatra da je riješio glavno pravno pitanje koje je pokrenuto u ovom predmetu i da nema potrebe da ispituje ostale apelantove navode (vidi Evropski sud, mutatis mutandis, Lewinski protiv Poljske, presuda od 13. aprila 2023. godine, predstavka broj 24730/20, tač. 12. i 13). Pitanje naknade nematerijalne štete
53. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. septembra 2022. godine, tač. 32–
34), Ustavni sud smatra da apelantu, u smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade štete zbog neizvršenja sudskih odluka u dugom periodu treba isplatiti iznos od 500,00 KM.
54. Tu naknadu je dužan da plati Grad Bihać u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VII.Zaključak
55. Ustavni sud zaključuje da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
56. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nadležna javna vlast nije preduzimala neophodne mjere s ciljem izvršenja pravosnažne odluke tokom dužeg perioda kako bi omogućila da apelant i drugi imaoci sudskih odluka na teret budžeta Grada Bihaća dobiju novac na koji imaju pravo prema pravosnažnoj sudskoj odluci, čime je apelantu prekršeno ustavno pravo na pravično suđenje i imovinu.
57. Ustavni sud zaključuje da je neophodno da nadležne vlasti Grada Bihaća u cijelosti preuzmu svoju ulogu i omoguće apelantu i svim imaocima sudskih odluka na teret budžeta Grada Bihaća naplatu dosuđenih potraživanja u razumnom roku.
58. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana
74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
59. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman