Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2531/23 (G. J.)

Odluka donesena 16. 04. 2026.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2531/23

Apelacija

Odluka o meritumu

16. 04. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-2531/23, rješavajući apelaciju Gordane Jovanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Angelika Nußberger, potpredsjednica

Helen Keller, sutkinja

Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudija

Larisa Velić, sutkinja na sjednici održanoj 16. aprila 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Gordane Jovanović.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 09 0 U 045880 24 U.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da odmah preduzme odgovarajuće mjere radi donošenja odluke u predmetu broj 09 0 U 045880 24 U, shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantici Gordani Jovanović isplati iznos od 2.310,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Gordana Jovanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Kanade, koju zastupa Senija Poropat, advokatica iz Vogošće, podnijela je 24. januara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji je u vrijeme podnošenja apelacije bio u toku pred Upravom za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) u predmetu broj 23-

04/III-23-218/02. Dopunom apelacije od 8. novembra 2023. godine apelantica je obavijestila Ustavni sud da je prvostepeni organ 19. oktobra 2023. godine donio rješenje, protiv kojeg je izjavila žalbu, te da je postupak u toku pred Ministarstvom komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša (u daljnjem tekstu: Ministarstvo). Dopunom apelacije od 12. januara 2024. godine apelantica je obavijestila Ustavni sud da je Ministarstvo donijelo rješenje od 14. decembra 2023. godine kojim je odbijena apelanticina žalba, te da je protiv navedenog rješenja 12. januara 2024. godine podnijela tužbu Kantonalnom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pred kojim je postupak u toku.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Ministarstva i prvostepenog organa je u periodu od 4. septembra do 21. novembra 2025. godine zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.

3. Pozvani su dostavili odgovore na apelaciju, koji su 24. decembra 2025. godine radi eventualnog izjašnjenja dostavljeni punomoćniku apelantice, koji je u ostavljenom roku dostavio izjašnjenje na odgovore.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelanticin suprug M. J. je 24. maja 2002. godine u svojstvu nosioca stanarskog prava podnio prvostepenom organu zahtjev za vraćanje u posjed stana u Ulici Franje Kluza broj 15 u Sarajevu (u daljnjem tekstu: sporni stan). Postupajući po navedenom zahtjevu, Uprava za stambena pitanja KS (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) donijela je rješenje od 23. jula 2002. godine kojim je navedeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

6. Rješenjem Ministarstva od 31. marta 2004. godine uvažena je žalba apelanticinog supruga i poništeno rješenje od 23. jula 2002. godine, te je predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno odlučivanje. U toku postupka apelanticin suprug je 21. septembra 2008. godine umro, te je apelantica kao sunosilac stanarskog prava nastavila postupak u konkretnoj upravnoj stvari.

7. U daljnjem toku postupka prvostepeni organ je, postupajući po uputama iz rješenja Ministarstva od 31. marta 2004. godine, zakazao i održao rasprave 17. maja 2011. godine, 30. novembra 2016. godine i 14. marta 2017. godine.

8. Rješenjem prvostepenog organa od 31. maja 2017. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva od 10. jula 2017. godine, apelanticin zahtjev za povrat u posjed spornog stana odbijen je kao neosnovan.

9. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 029249 17 U od 26. februara 2021. godine uvažena je apelanticina tužba, poništeno rješenje Ministarstva od 10. jula 2017. godine i predmet je vraćen tom ministarstvu. U ponovnom postupku Ministarstvo je rješenjem od 14. aprila 2021. godine poništilo rješenje prvostepenog organa od 31. maja 2017. godine, te je predmet vratilo na ponovni postupak.

10. Rješenjem prvostepenog organa od 19. oktobra 2023. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva od 4. decembra 2023. godine, odbijen je apelanticin zahtjev za povrat u posjed spornog stana.

11. Apelantica je 12. januara 2024. godine podnijela tužbu Kantonalnom sudu radi poništenja rješenja Ministarstva od 4. decembra 2023. godine.

12. Iz odgovora Kantonalnog suda od 4. decembra 2025. godine proizlazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelantica smatra da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, apelantica smatra da su joj povrijeđeni i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelantica je navela hronologiju postupanja organa uprave i redovnog suda ističući da postupak u konkretnoj upravnoj stvari traje nerazumno dugo i da još uvijek nije okončan. Stoga apelantica predlaže da joj zbog dužine trajanja postupka Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3.000,00 KM.

b) Odgovori na apelaciju

14. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo hronologiju postupka pred tim sudom, te smatra da je sve potrebne radnje proveo u roku. Također ukazuje na preopterećenost u radu tog suda velikim brojem predmeta, a pri tome se poziva i na Plan rješavanja starih predmeta. Smatra da nisu povrijeđena apelanticina prava na koja se u apelaciji poziva i predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

15. U odgovoru na apelaciju Ministarstvo je navelo hronologiju postupka pred tim ministarstvom, te da je postupak po žalbi koju je apelantica podnijela protiv prvostepenog rješenja od 19. oktobra 2023. godine okončan u razumnom roku rješenjem od 4. decembra 2023. godine kojim je odbijena apelanticina žalba. Također je navedeno da je predmetni spis Ministarstvo dostavilo 7. marta 2024. godine Kantonalnom sudu, pred kojim je u toku postupak u upravnom sporu po apelanticinoj tužbi protiv rješenja od 4. decembra 2023. godine. Predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

c) Izjašnjenje

16. Apelantica u izjašnjenju na odgovore na apelaciju, u suštini, smatra da su povrijeđena njena prava koja su navedena u apelaciji. Predlaže da se apelacija usvoji.

V. Relevantni propisi

17. Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98, 48/99 i 61/22) U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

14. Ekonomičnost postupka

Član 14.

Postupak se vodi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

18. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH” broj 9/05) relevantna odredba glasi: Član 55. Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

19. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi: Član 10. (1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

20. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 72/10 – ispravka, 7/13, 52/14 i 85/21) relevantna odredba glasi:

Član 31. stav (1)

Dužnosti predsjednika suda

Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...]

VI. Dopustivost i meritum

21. Ustavni sud zapaža da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, da ispunjava i ostale razloge dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

22. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom roku“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te ukazuje na kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

25. Ustavni sud ponavlja da se opravdanost dužine postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih organa vlasti, te šta je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, presuda od 7. februara 2002. godine, predstavka broj 53176/99, tačka 38. i Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. marta 2021. godine, predstavka broj 59181/18, tačka 18).

26. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pred prvostepenim organom pokrenut 24. maja 2002. godine, kada je podnesen zahtjev za povrat u posjed spornog stana, te da je još uvijek u toku pred Kantonalnim sudom. Dakle, relevantni period koji će Ustavni sud uzeti u obzir je 23 godine i sedam mjeseci. Dalje, s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je trebalo utvrditi i raspraviti, Ustavni sud smatra da se nije radilo o naročito složenom predmetu, kao i da se ne može zaključiti da je apelantica svojim postupcima doprinijela dužini trajanja postupka.

27. Analizirajući ponašanje organa uprave i Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je predmet više puta vraćan na ponovni postupak, odnosno da su organi uprave donijeli po tri rješenja, a da je Kantonalni sud donio jednu odluku. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realiziraju svoja prava, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4843/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 38, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, uzimajući u obzir da je odlučivanje pred prvostepenim organom u ponovnom postupku trajalo oko 13 godina, te da nije ponuđeno bilo kakvo objašnjenje za takvo postupanje, Ustavni sud ukazuje da je prvostepeni organ na taj način propustio da izvrši svoju zakonsku obavezu da postupak provede bez odugovlačenja. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na konzistentnu praksu Evropskog suda prema kojoj dužina trajanja postupka, na određenim instancama posmatranim pojedinačno, može biti smatrana razumnom. Međutim, u obzir se mora uzeti postupak u cjelini i dužina trajanja postupka na svim instancama zajedno, kao i svi ostali kriteriji koji se cijene u odlučivanju o tome da li je taj standard iz člana 6. stav 1. prekršen (vidi Evropski sud, Ruotulo protiv Italije, presuda od 27. februara 1992. godine, serija A, broj 230-D, stav 99). S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je na ukupnu dužinu postupka u znatnoj mjeri utjecalo neefikasno postupanje prvostepenog organa. S obzirom na navedeno, a nakon što je ispitao sve dokumente koji su mu dostavljeni u konkretnom predmetu, imajući u vidu odgovore prvostepenog organa i Ministarstva, koji nisu ni ponudili razumno i logično objašnjenje za takvo postupanje, Ustavni sud nije uočio bilo kakvu činjenicu ili argument koji bi mogao opravdati sveukupnu dužinu navedenog postupka. Stoga, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti predsjedniku Kantonalnog suda da, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje žalbenog postupka (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2072/16 od 12. aprila 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

28. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelanticinog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

29. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. septembra 2022. godine, tač. 32–34), Ustavni sud smatra da apelantici, u smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti iznos od 2.310,00 KM, imajući u vidu da tako ekstremno dugo trajanje postupka predstavlja uskraćivanje pravde.

30. Tu naknadu dužna je platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantici plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostala prava

31. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelantica tvrdnje o povredi tog prava, u suštini, zasniva na istim navodima koje je istakla u vezi s pravom na suđenje u razumnom roku, koje je Ustavni sud već razmatrao u prethodnim tačkama ove odluke. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ničega iz čega bi se moglo zaključiti da su ta apelanticina prava došla u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud ta prava posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

32. Također, u vezi s navodima o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da je apelantica imala i koristila pravne lijekove. To što oni nisu rezultirali odlukama u njenu korist ne dovodi ni na koji način u pitanje njihovu dostupnost ili efikasnost niti na bilo koji način pokreće pitanja prema članu 13. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje. Stoga Ustavni sud ni te navode neće posebno ispitivati.

33. Apelantica se pozvala i na kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Ustavni sud ukazuje da član 14. Evropske konvencije nije nezavisan, nego da ima važnu ulogu u nadopunjavanju ostalih odredbi Evropske konvencije i njenih protokola (vidi Evropski sud, Oreščanin protiv Hrvatske, odluka od 7. februara 2023. godine, predstavke br. 19544/15 i 44792/16, tačka 21). Imajući u vidu prethodna razmatranja Ustavnog suda, kao i činjenicu da apelantica nije dostavila nikakav dokaz koji bi mogao učiniti vjerovatnim da je u postupku diskriminirana po nekom od zabranjenih osnova u vezi s uživanjem prava iz Evropske konvencije, niti to proizlazi iz predočenih dokumenata, Ustavni sud te navode neće razmatrati.

VII. Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije s obzirom na to da postupak koji traje 23 godine još nije okončan, čemu su doprinijeli prvostepeni organ i Ministarstvo svojim neažurnim postupanjem, kao i višestruko vraćanje na ponovni postupak.

35. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5), te člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2531/23 (G. J.) | Sudska praksa | Aktio