Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5439/25 (Z. S.)

Odluka donesena 22. 01. 2026.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Proporcionalnost
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5439/25

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 01. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine, u predmetu broj AP-5439/25, rješavajući apelaciju koju je podnijela Zenaida Stambolija, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Zenaida Stambolija protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 1033240 24 Gž od 5. novembra 2025. godine u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi sa pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Zenaida Stambolija protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 1033240 24 Gž od 5. novembra 2025. godine u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovinei člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Zenaida Stambolija (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Sarajeva, podnijela je 18. decembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 1033240 24 Gž od 5. novembra 2025. godine i rješenjā Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 1033240 23 I od 21. avgusta 2024. i 10. maja 2023. godine. Takođe, apelantkinja je podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Općinskom sudu da obustavi poduzimanje bilo kojih radnji do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.

2. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda od 10. maja 2023. godine, po prijedlogu tražioca izvršenja („Medimpex“ d.o.o.) protiv apelantkinje, kao izvršenika, na osnovu pravosnažne i izvršne isprave - presude tog suda od 21. februara 2014. godine, određeno je izvršenje na apelantkinjinoj pokretnoj stvari.

3. Rješenjem Općinskog suda od 21. avgusta 2024. godine odbijen je apelantkinjin prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju.

4. Rješenjem Kantonalnog suda od 5. novembra 2025. godine odbijena je apelantkinjina žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje. U obrazloženju osporene odluke, Kantonalni sud je naveo da iz stanja spisa predmeta proizlazi da je tražilac izvršenja podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda od 21. februara 2014. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda od 8. januara 2021. godine. U vezi s tim, naveo je da je prvostepeni sud pravilno odbio apelantkinjin prigovor protiv navedenog rješenja o izvršenju, te da je konkretno rješenje zakonito i pravilno. Pri tome, ukazao je da u skladu sa odredbama čl. 22. i 23. stav (1) Zakona o izvršnom postupku sud određuje izvršenje na osnovu izvršne odluke sudova. Takođe, ukazao je da je pravilan zaključak prvostepenog suda da apelantkinja, kao izvršenik u izvršnom postupku ne može isticati prigovore koje je mogla isticati u parničnom postupku, koji je okončan pravosnažnom, izvršnom presudom. Osim toga, naveo je da je pravilan i zaključak prvostepenog suda da apelantkinjini prigovori da je slabog imovnog stanja i da je nezaposlena nisu od uticaja na provođenje izvršnog postupka, budući da ona u vlasništvu ima automobil koji može biti predmet izvršenja.

5. Apelantkinja se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja, u suštini, ponavlja navode koje je iznosila i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatra da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odluka pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise. Naročito osporava dug prema tražiocu izvršenja. Osim toga, apelantkinja se pozvala i na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje, ali te navode nije posebno obrazlagala niti argumentovala, već ih je zasnovala na istim tvrdnjama koje je iznijela u odnosu na kršenje prava na pravično suđenje.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: b)Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Dopustivost ratione materiae - u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje i prava na djelotvoran pravni lijek u vezi sa pravom na pravično suđenje

7. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelantkinja ima svojstvo izvršenika, te se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav (1) Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav (1) Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav (1) Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U-

21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

8. U konkretnom postupku, u kojem je donesena osporena odluka, odlučivalo se o ispunjenosti zakonskih uslova da se protiv apelantkinje provede prinudno izvršenje na osnovu pravosnažne presude. Ustavni sud ukazuje da u tom postupku nisu utvrđivana apelantkinjina „nova građanska prava ili obaveze“, već da su ona utvrđena izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju apelantkinja ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav (1) Evropske konvencije, pa je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Imajući u vidu ovakav zaključak, Ustavni sud ukazuje da su i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesorno pravo) u vezi sa pravom na pravično suđenje, takođe ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Dopustivost prima facie - u odnosu na navode o povredi prava na imovinu

10. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

11. U vezi s navodima o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju nesporno radi o miješanju u apelantkinjino pravo na imovinu koje je propisano „zakonom“ i koje služi zakonitom cilju u javnom interesu, a to je provođenje postupka prinudnog namirenja potraživanja na temelju izvršne isprave u situaciji kad izvršenik dobrovoljno ne ispuni utvrđenu obavezu. Međutim, apelantkinja ne navodi relevantne razloge zbog kojih bi osporena odluka predstavljala neproporcionalno miješanje u njeno pravo na imovinu, odnosno predstavljala prevelik teret. Ustavni sud podsjeća da postoji nesumnjiva obaveza izvršenja pravosnažnih odlukā, te da se samo paušalnim pozivanjem na pravo na imovinu takva obaveza ne može izbjeći. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da ništa ne ukazuje da je osporenom odlukom na apelantkinju stavljen neproporcionalno težak teret. Stoga su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbe člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantkinjin zahtjev za donošenje privremene mjere.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5439/25 (Z. S.) | Sudska praksa | Aktio