Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-529/25 (A.M.)

Odluka donesena 22. 01. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-529/25

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

22. 01. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine, u predmetu broj AP-529/25, rješavajući zahtjev

A. M. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev A. M. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. A. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Maglaja, kojeg zastupa advokat Mirko Lekić iz Zajedničke advokatske kancelarije „Omerćehajić&Lekić“ iz Tuzle, podnio je 6. februara 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 42 1 P 021132 25 Gž od 21. januara 2025. godine i Presude Općinskog suda u Zavidovićima, Odjeljenje u Maglaju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 42 1 P 021132 23 P od 29. novembra 2024. godine. Apelant je podneskom od 10. septembra 2025. godine predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi se obustavilo izvršenje rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 42 1 P 023286 25 I od 2. septembra 2025. godine kojim je naloženo oduzimanje mldb. kćerke od apelanta kao oca i predaje tužiteljici S. T. kao majci (u daljnjem tekstu: tužiteljica), te u vezi s tim povezanih radnji i mjera prinude, uključujući zapljenu i prodaju pokretnih stvari (troškovi izvršenja), do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Općinskog suda broj 42 1 P 021132 23 P od 29. novembra 2024. godine izmijenjena je presuda tog suda broj 42 1 P 020227 23 P od 30. juna 2023. godine tako što su mldb. sinovi povjereni apelantu na zaštitu i odgoj, dok je mldb. kćerka povjerena tužiteljici na roditeljsko staranje. Dalje, apelant i tužiteljica su obavezani da na ime doprinosa za izdržavanje mldb. djece (apelant za mldb. kćerku, a tužiteljica za mldb. sinove) plaćaju precizirane mjesečne novčane iznose dok za to budu postojali zakonski uslovi ili do druge odluke suda. Također, određeno je ostvarivanje ličnih kontakata mldb. sinova sa tužiteljicom, kao i mldb. kćerke sa apelantom, na način bliže naveden u izreci presude.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 42 1 P 021132 25 Gž od 21. januara 2025. godine odbijena je apelantova žalba i prvostepena presuda je potvrđena. U obrazloženju, Kantonalni sud je naveo, između ostalog, da je pravilan zaključak prvostepenog suda da su ispunjeni uslovi iz člana 143. Porodičnog zakona za donošenje nove odluke o skrbi mldb. djece, te da je takva odluka donesena u njihovom najboljem interesu. Kantonalni sud je naveo da je vještak psiholog u dopunskom nalazu predložio da mldb. kćerka bude povjerena tužiteljici. Prema ocjeni Kantonalnog suda, u nalazu i mišljenju vještaka psihologa, te dopuni nalaza nema ništa nejasno i nepotpuno, niti su apelantovim primjedbama dovedeni u sumnju.

4. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. U vezi zahtjeva za privremenu mjeru, apelant je naveo da će po mldb. dijete nastupiti teška i nenadoknadiva šteta ako izvršenje bude provedeno. Smatra da naglo razdvajanje mldb. djece nosi ozbiljan rizik od trajne psihološke traume i destabilizacije djeteta.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

7. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnoga vođenja postupka.

8. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

9. Apelant kao razlog za donošenje privremene ističe da bi provođenjem rješenja o izvršenju nastupila teška i nenadoknadiva šteta, a da naglo razdvajanje mldb. djece nosi ozbiljan rizik od trajne psihološke traume i destabilizacije djeteta. U vezi s tim Ustavni sud ukazuje da apelant nije naveo relevantne razloge i dokaze koji bi ukazivali da je potrebno donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

10. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesene apelacije.

12. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-529/25 (A.M.) | Sudska praksa | Aktio