Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4504/25 (M.B.)

Odluka donesena 19. 02. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4504/25

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

19. 02. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-4504/25, rješavajući zahtjev M. B. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev M. B. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. M. B. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Advokatsko društvo sa ograničenom odgovornošću „Nedžad E. Beća“ iz Sarajeva, podnio je 10. oktobra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenjâ Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 1017736 24 Gž od 16. jula 2025. godine. Također, apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi se odložila „provedba rješenja o dosudi od 09.05. 2024. godine, do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji.

2. „Raiffeisen Bank“ d.d. Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) podnio je 26. januara 2023. godine Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv apelanta kao izvršenika, vrijednost spora 31.610,20 KM. U prijedlogu za izvršenje je navedeno da je apelantu na osnovu Ugovora od 27. marta 2020. godine odobren kredit i isplaćena kreditna sredstva u iznosu od 37.600,00 KM, te je ugovoreno da je sredstvo obezbjeđenja povrata kreditnih sredstava izdata 27. marta 2020. godine. Dalje, u prijedlogu za izvršenje je navedeno da je mjenica dospjela na plaćanje 18. novembra 2022. godine, te je po dospijeću popunjena na iznos od 32.910,20 KM i podnesena na protest Općinskom sudu koji je izdao protestnu ispravu broj 65 0 V 1002858 22 V. Tražilac izvršenja je predložio da se na osnovu vjerodostojne isprave – mjenice obaveže apelant da izmiri potraživanje u iznosu od 31.610,20 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te troškove protesta i troškove izvršnog postupka, a u suprotnom da se dozvoli izvršenje zabilježbom, procjenom i prodajom nekretnina u apelantovom vlasništvu 1/1 i prenosom novčanih sredstava ostvarenih prodajom na račun tražioca izvršenja.

3. Odlučujući o prijedlogu tražioca izvršenja, Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 1017736 23 I od 31. januara 2023. godine kojim je određeno predloženo izvršenje.

4. Apelant je 20. februara 2023. godine izjavio prigovor protiv Rješenja o izvršenju.

5. Zatim, apelant je podneskom od 18. aprila 2023. godine obavijestio Općinski sud da povlači izjavljeni prigovor. Shodno tome, Općinski sud je donio Rješenje broj 65 0 I 1017736 23 I od 15. maja 2023. godine kojim je primljeno na znanje povlačenje izjavljenog prigovora.

6. Nakon što je vještak arhitektonske struke procijenio vrijednost nekretnine koja je predmet prodaje na iznos od 34.000,00 KM, Općinski sud je donio Zaključak o prodaji nekretnine (u naravi dvosoban stan).

7. Na prvom ročištu za javno nadmetanje održanom 27. marta 2024. godine nekretnina je prodata kupcu A. Č. (u daljnjem tekstu: kupac) za iznos od 17.000,00 KM.

8. Općinski sud je donio Rješenje broj 65 0 I 1017736 23 I od 9. maja 2024. godine kojim je prodata nekretnina dosuđena kupcu i određeno da mu se preda u posjed. Također, ZK uredu Općinskog suda je naloženo da izvrši promjenu prava vlasništva na nekretnini, tj. upiše pravo vlasništvo na kupca sa dijelom 1/1, te briše zabilježbu Rješenja o izvršenju.

9. Dalje, Općinski sud je donio Rješenje o namirenju broj 65 0 I 1017736 23 I od 2. oktobra 2024. godine kojim je iz iznosa dobijenog prodajom nekretnine namiren tražilac izvršenja i to za troškove izvršnog postupka i dio glavnog duga, dok je za preostali dio glavnog duga tražilac izvršenja ostao nenamiren.

10. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 I 1017736 24 Gž od 16. jula 2025. godine odbijena je apelantova žalba te je potvrđeno rješenje o dosudi od 9. maja 2024. godine. U obrazloženju, Kantonalni sud je naveo, između ostalog, da se većina apelantovih prigovora odnosi na rješenje o izvršenju i vjerodostojnu ispravu – mjenicu. Kantonalni sud je istakao da je apelant odustao od prigovora kojeg je izjavio protiv rješenja o izvršenju i da je u vezi s tim doneseno rješenje od 15. maja 2023. godine kojim se prima na znanje povlačenje izjavljenog prigovora. Dalje, sud je ukazao da apelant nije podnio žalbu protiv rješenja od 15. maja 2023. godine, pa je rješenje o izvršenju steklo status pravomoćnosti. Dakle, imajući u vidu da je apelant povukao izjavljeni prigovor, Kantonalni sud je naveo da je samim tim iscrpljena mogućnost ulaganja prigovora u pogledu visine i obima dozvoljenog izvršenja. Dalje, Kantonalni sud je ukazao da je nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke kojim je utvrđena vrijednost nekretnine dostavljen apelantu na izjašnjenje u roku od tri dana, ali se apelant u tom roku nije izjasnio niti je tražio produženje roka za izjašnjenje. Stoga su, kako je sud ukazao, irelevantni apelantovi prigovori koji se odnose na način utvrđivanja visine tržišne vrijednosti nekretnine. Kako je sud istakao, prigovor da je prodata nekretnina njegov „dom“, apelant je trebao isticati u odnosu na rješenje o izvršenju, te u vezi s tim podsjetio da je apelant povukao izjavljeni prigovor. Pri tome, sud je istakao da je u tom momentu pravne radnje u apelantovo ime poduzimao advokat, dakle stručna kvalifikovana osoba koja zna da se takvi prigovori ne mogu isticati na rješenje o dosudi nepokretnosti. U konačnici, sud je naveo da je apelant mogao u roku od tri dana od dostavljanja rješenja o izvršenju, u skladu sa odredbom člana 71. stav 1. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) predložiti da se izvršenje odredi na drugom predmetu izvršenja, ali to nije učinio.

11. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 I 1017736 24 Gž od 16. jula 2025. godine odbijena je apelantova žalba i rješenje o namirenju od 2. oktobra 2024. godine je potvrđeno. Kantonalni sud je u obrazloženju, između ostalog, naveo da je odredbama člana 108. stav 1. ZIP-a regulisano da se ročište za diobu cijene određuje ako ima više od jednog tražioca izvršenja ili trećih lica koja imaju pravo na namirenje. U vezi s tim, sud je naveo da se u ovom slučaju namiruje samo jedan tražilac izvršenja i da je stoga neosnovan apelantov prigovor da se u smislu člana 109. stav 1. ZIP-a prije donošenja rješenja o namirenju trebalo održati ročište. Dalje, Kantonalni sud je istakao da nije mogao cijeniti kao relevantan apelantov navod da je u međuvremenu vršio uplate i da je dug prema tražiocu izvršenja manji, jer apelant nije dokumentovao o kojim uplatama i iznosima se radi.

12. Apelant je podneskom od 19. januara 2025. godine obavijestio Ustavni sud da je kupac podnio Općinskom sudu zahtjev za predaju u posjed kupljene nekretnine.

13. Zaključkom Općinskog suda broj 65 0 I 1017736 23 I od 25. decembra 2025. godine naloženo je sudskom izvršiocu da bez odlaganja pristupi provođenju Rješenja o dosudi tako što će izvršiti ispražnjenje nepokretnosti i predati je kupcu u posjed.

14. Kako proizlazi iz Zapisnika sudskog izvršioca od 14. januara 2025. godine, koji je dostavljen uz apelantov podnesak, na licu mjesta (na datoj adresi) se nalazi stambeni objekat sastavljen od više stambenih jedinica sa zajedničkim glavnim ulazom, te da sudski izvršilac na datoj adresi nije zatekao nikoga, kao i da se sa „vanjske strane može zaključiti da u istom ne živi niko“.

15. Apelant se pozvao na povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije prava, člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te člana 13. Evropske konvencije. Apelant, u suštini, problematizira obrazloženja osporenih odluka Kantonalnog suda. U vezi sa zahtjevom za donošenje privremene mjere, apelant je naveo da prodata nekretnina nije bila data u zalog kao sredstvo osiguranja. Dalje, apelant je naveo da bi ostavljanje na snazi rješenja o prodaji nekretnine koja predstavlja jedini dom za njega i njegovu porodicu (supruga i troje mldb. djece) predstavljalo očitu zloupotrebu prava na njegovu štetu, što bi od njih napravilo beskućnike i socijalne slučajeve. Apelant je naveo da je postojalo manje invazivno miješanje u njegovu imovinu. Smatra da bi za njega i njegovu porodicu nastupila nenadoknadiva šteta koja bi se ogledala u gubitku doma radi 17.000,00 KM.

16. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

17. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnoga vođenja postupka.

19. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

20. Ustavni sud zapaža da je apelant kao razlog za donošenje privremene mjere naveo da će provođenjem rješenja o dosudi njegova porodica ostati bez jedinog doma. Međutim, Ustavni sud smatra da ovi apelantovi navodi, bez bilo kakvih drugih konkretnih dokaza koji bi ukazivali da je zaista neophodno donijeti privremenu mjeru u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, sami po sebi ne mogu predstavljati dovoljan razlog za uvažavanje apelantovog zahtjeva za donošenje privremene mjere. Suprotno tumačenje vodilo bi zaključku da, u situaciji kad se apelanti pozovu na ovakve razloge, Ustavni sud uvijek mora udovoljiti ovakvom zahtjevu što je u suprotnosti i sa samim smislom i ciljem instituta privremene mjere na način kako je on regulisan Pravilima Ustavnog suda (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri AP-3941/23 od 28. septembra 2023. godine, tačka 12). Prema tome, Ustavni sud ukazuje da takvom argumentacijom apelant nije ponudio relevantne razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema ništa što bi ukazivalo da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnoga vođenja postupka, kako to zahtijeva članak 64. Pravila Ustavnog suda.

21. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

22. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.

23. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4504/25 (M.B.) | Sudska praksa | Aktio