Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5450/25 („Agrokomerc“ d.d. Velika Kladuša)

Odluka donesena 22. 01. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5450/25

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

22. 01. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine, u predmetu broj AP-5450/25, rješavajući zahtjev

„Agrokomerc“ d.d. Velika Kladuša za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev „Agrokomerc“ d.d. Velika Kladuša za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. „Agrokomerc“ d.d. Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ferid Mujagić, advokat iz Bihaća, podnio je 16. decembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 3 U 046365 25 Uvp od 17. oktobra 2025. godine i S1 3 U 046365 23 U od 20. marta 2025. godine, Rješenja Uprave za indirektno oporezivanje BiH (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 01/4-2-UP/II-253/22 od 16. juna 2023. godine, Rješenja Uprave - Sektora za poslovne usluge, Odsjek za prinudnu naplatu (u daljnjem tekstu: Sektor) broj 02/5-2/1-16-16-101-5944-Pž-36/22 od 15. septembra 2022. godine i Rješenja Uprave - Regionalni centar Banja Luka, Grupa za prinudnu naplatu (u daljnjem tekstu: Grupa) broj 02/6-2/1-16-16-101-5944-1-36/21 od 10. februara 2022. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio odlaganje primjene osporenog rješenja Grupe od 10. februara 2022. godine, koje je potvrđeno osporenim odlukama Sektora, Uprave i Suda BiH, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Iz apelacionog spisa proizlazi da se apelant na osnovu odluka Vlade FBiH nalazi u postupku finansijske konsolidacije od 20. decembra 2014. godine do 31. decembra 2027. godine, u skladu sa odredbama Zakona o finansijskoj konsolidaciji privrednih društava u FBiH (u daljnjem tekstu: Zakon o konsolidaciji).

3. Rješenjem Grupe broj 02/6-2/1-16-16-101-5944-1-36/21 od 10. februara 2022. godine, naložena je obustava transakcija preko apelantovog bankovnog računa, čime je ograničeno apelantovo pravo da raspolaže sredstvima koja se nalaze ili se uplaćuju na navedeni račun, kao i pravo da otvara nove račune do izmirenja duga u iznosu 3.435.287,68 KM. Ograničenja u raspolaganju novčanim sredstvima ne odnose se na transakcije usmjerene na plaćanje obaveza po osnovu indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi.

4. Rješenjem Sektora broj 02/5-2/1-16-16-101-5944-Pž-36/22 od 15. septembra 2022. godine, odbijena je apelantova žalba podnesena protiv prvostepenog rješenja.

5. Rješenjem Uprave broj 01/4-2-UP/II-253/22 od 16. juna 2023. godine, odbijena je apelantova žalba podnesena protiv rješenja Sektora.

6. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 046365 23 U od 20. marta 2025. godine, odbijena je apelantova tužba podnesena protiv rješenja Uprave. U obrazloženju, Sud BiH je ocijenio da su osporena rješenja, koja su donesena u postupku prinudne naplate duga po osnovu indirektnih poreza, pravilna i zakonita. Naime, nakon što se predmetni dug nije mogao namiriti zapljenom gotovine ili sredstava na apelantovim računima, ni apelantovim nenaplaćenim potraživanjima, vrijednosnim papirima, kao ni pljenidbom nepokretne imovine, Grupa je donijela prvostepeno rješenje u skladu sa članom 13. Zakona o postupku prinudne naplate indirektnih poreza BiH i članom 59. Pravilnika o provođenju postupka prinudne naplate indirektnih poreza. Sud BiH je ocijenio da je neosnovan apelantov prigovor da je Uprava zanemarila odredbe Zakona o konsolidaciji. Naime, odredbama čl. 2. i 3. navedenog zakona jasno je propisano da se dugovanja na koja se ovaj zakon primjenjuje, ne odnose na dugovanja po osnovu indirektnih poreza. Sud BiH je naveo i da član 2. stav 2. Zakon o postupku indirektnog oporezivanja BiH, propisuje da se odredbe tog zakona primjenjuju, u slučaju da su odredbe drugih zakona u suprotnosti sa odredbama tog zakona.

7. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Vezano za zahtjev za donošenje privremene mjere, apelant je istakao da je odražavanjem na snazi pobijanih odluka izvjesno otvaranje stečajnog postupka nad imovinom apelanta, te posljedično brisanje apelanta iz sudskog registra. Apelant je istakao da je odlukama Vlade FBiH odobreno pokretanje postupka finansijske konsolidacije apelanta, u skladu sa odredbama Zakona o konsolidaciji. U skladu sa odredbom člana 9. stav 1) Zakona o konsolidaciji u toku postupka finansijske konsolidacije ne mogu se pokrenuti postupci prinudne naplate potraživanja nad imovinom društva sa većinskim učešćem državnog kapitala koje se konsoliduje. Međutim, uslijed očigledno proizvoljne primjene materijalnog prava naložena je obustava transakcija preko apelantovog računa, te ograničeno pravo da raspolaže sa novčanim sredstvima ili otvara novi račun. Stoga apelant smatra da će u skladu sa odredbama Zakona o stečaju FBiH, ukoliko pobijano rješenje o obustavi i dalje ostane na snazi, izvjesno biti ispunjeni uslovi za otvaranje stečajnog postupka. Naime, osnovni cilj i svrha postupka finansijske konsolidacije apelanta, jeste „revitalizacija“ privrednog društva, odnosno omogućavanje nastavka poslovanja i istovremeno sprječavanje otvaranje stečajnog postupka. Apelant smatra da će zbog blokiranja bankovnog računa, neminovno doći do nastupanja nenadoknadive štete za njega, tj. otvaranja stečajnog postupka i faktički onemogućavanja finansijske konsolidacije. Također, apelant smatra da odlaganje prinudne naplate neće biti od uticaja na Upravu, obzirom da će moći u realizirati svoja eventualna potraživanja prema apelantu i u stečajnom postupku, ali apelant ne može poništiti pravne posljedice otvaranja i zaključenja stečajnog postupka.

8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

9. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

10. Ustavni sud zapaža da apelant svoj zahtjev za privremenu mjeru zasniva na navodima da će zbog blokiranja njegovog računa doći do nastupanja nenadoknadive štete, što bi predstavljalo otvaranje stečajnog postupka nad apelantom i faktički onemogućavanja finansijske konsolidacije. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelant te navode nije potkrijepio dokazima, odnosno iz apelacionog spisa ne proizlazi ni da je pokrenut stečajni postupak nad apelantom. Također, Ustavni sud zapaža da iz apelacionog spisa proizlazi da će apelant biti u postupku finansijske konsolidacije od 20. decembra 2014. godine do 31. decembra 2027. godine, te da je privredno društvo sa većinskim učešćem državnog kapitala. Stoga, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenje postupka kako to propisuje člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5450/25 („Agrokomerc“ d.d. Velika… | Sudska praksa | Aktio