Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5008/22 (M. P. i drugi)
Odluka donesena 19. 02. 2026.
- Apelacija preuranjena
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5008/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 02. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-5008/22, rješavajući apelacije koje su podnijeli Milan Paspalj i Žarko Dojčinović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. l) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Milan Paspalj i Žarko Dojčinović protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 026235 20 Uvp od 6. oktobra 2022. godine zato što je preuranjena.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Žarko Dojčinović protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 028282 22 Uvp od 19. jula 2023. godine zato što je preuranjena.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Milan Paspalj i Žarko Dojčinović protiv Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske, Područna jedinica Banjaluka, broj 21.11/952.3-
1238/18 od 5. avgusta 2024. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Milan Paspalj i Žarko Dojčinović (u daljnjem tekstu: prvoapelant i drugoapelant ili apelanti) iz Banjaluke, koje zastupa Dragana Prpoš, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 26. decembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 026235 20 Uvp od 6. oktobra 2022. godine. Apelacija zavedena je pod brojem AP-5008/22. Apelanti su 16. januara 2023. godine dopunili apelaciju. Dopunom apelacije od 22. aprila 2025. godine apelanti su osporili Rješenje Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske, Područna jedinica Banjaluka (u daljnjem tekstu: RUGIP, PJ Banjaluka), broj 21.11/952.3-1238/18 od 5. avgusta 2024. godine.
2. Drugoapelant je, posredstvom istog punomoćnika, podnio 23. oktobra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 11 0 U 028282 22 Uvp od 19. jula 2023. godine. Ta apelacija zavedena je pod brojem AP-4478/23.
3. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, da su ih podnijeli isti apelanti, te da se odnose na isto sporno pitanje upisa založnog prava na određenim nepokretnostima, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-5008/22.
Uvodne napomene
4. Prvoapelant kao zajmodavac i drugoapelant kao zajmoprimac zaključili su 20. decembra 2018. godine notarski ovjeren Ugovor o pozajmici novčanih sredstava (u daljnjem tekstu: Ugovor o pozajmici). Radi obezbjeđenja potraživanja iz tog ugovora, istog dana zaključen je i notarski ovjeren Ugovor o zasnivanju založnog prava – hipoteke (u daljnjem tekstu: Ugovor o zasnivanju hipoteke), u kojem su, pored ugovornih strana, učestvovale i njihove supruge (prvoapelantova supruga M. P. i drugoapelantova supruga S. D.).
5. Članom 2. Ugovora u zasnivanju hipoteke ugovorne strane saglasile su se da se za obezbjeđenje novčanih potraživanja iz Ugovora o pozajmici zasniva hipoteka na nepokretnostima koje su u drugoapelantovoj svojini, pobliže označenim u članu 3. tog ugovora, a konkretno na tri poslovna prostora u Banjaluci, površine 70 m², 142 m² i 146 m² (u daljnjem tekstu: sporna nepokretnost). U odnosu na spornu nepokretnost površine 146 m², u članu 6. Ugovora o zasnivanju hipoteke ugovorne strane su se sporazumjele da se hipoteka upiše u teretnom dijelu izvoda iz knjige uloženih ugovora u prodaji poslovnih zgrada, poslovnih prostorija i garaža, list broj 4389/7 k.o. Banjaluka 7.
6. Notarski ovjerenim Zapisnikom o ispravci Ugovora o zasnivanju hipoteke od 23. januara 2019. godine (u daljnjem tekstu: Zapisnik o ispravci Ugovora o zasnivanju hipoteke) prvoapelant je brisan kao zajmodavac/založni povjerilac, a upisan je drugoapelant, te je prvoapelantova supruga brisana kao zainteresovano lice na strani zajmodavca/založnog povjerioca, a upisana je drugoapelantova supruga. Takođe, drugoapelant je brisan kao zajmoprimac/založni dužnik, a upisan je prvoapelant, te je drugoapelantova supruga brisana kao zainteresovano lice na strani zajmoprimca/založnog dužnika, a upisana je prvoapelantova supruga.
Postupak po drugoapelantovom zahtjevu za uknjižbu založnog prava: AP-5008/22
7. Rješenjem RUGIP-a, PJ Banjaluka, broj 21.11/952.3-1238/18 od 19. novembra 2019. godine dozvoljen je, na osnovu Ugovora o zasnivanju hipoteke i Zapisnika o ispravci Ugovora o zasnivanju hipoteke, upis založnog prava na spornoj nepokretnosti u list uloženih ugovora o prodaji poslovnih zgrada, poslovnih prostorija i garaža broj 4616/10 k.o. Banjaluka 7.
8. Rješenjem je odbijena žalba „Malbašić Company“ d.o.o. Banjaluka izjavljena protiv prvostepenog rješenja RUGIP-a broj 21.04/952.3-88/19 od 27. januara 2020. godine.
9. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 026235 20 U od 12. oktobra 2020. godine uvažena je tužba „Malbašić Company“ d.o.o. Banjaluka i poništeno je rješenje RUGIP-a od 27. januara 2020. godine. Sud je, u suštini, naveo da je u upravom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i da je to dovelo do nepravilne primjene materijalnog prava. Naime, kako je to sud obrazložio, nije jasno iz kojeg razloga je dozvoljen upis hipoteke u list uloženih ugovora o prodaji poslovnih zgrada, poslovnih prostorija i garaža broj 4616/10 k.o. Banjaluka 7 kada je Ugovorom o zasnivanju hipoteke sporna nepokretnost upisana u list broj 4389/7 k.o. Banjaluka 7. Osim toga, sud je ukazao da postoji i presuda Vrhovnog suda od 15. oktobra 2019. godine kojom je, u konačnici, odbijen tužiočev tužbeni zahtjev da se utvrdi da je ništav kupoprodajni ugovor kojim je, između ostalog, raspolagano i spornom nepokretnošću. Naime, budući da je predmet navedene odluke i sporna nepokretnost na kojoj se traži upis založnog prava, takva činjenica je od uticaja na odlučivanje o zahtjevu za upis založnog prava, a nije raspravljena tokom upravnog postupka.
10. Osporenom presudom Vrhovnog suda od 6. oktobra 2022. godine odbijen je prvoapelantov zahtjev za vanredno preispitivanje prvostepene presude. Vrhovni sud je u obrazloženju, u suštini, naveo da su u postupku donošenja prvostepenog rješenja povrijeđena pravila postupka prema kojima se u postupku moraju pravilno i potpuno utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. Ponovni postupak u izvršenju presude Okružnog suda od 12. oktobra 2020. godine (vidi tačku 10. ove odluke): AP-4478/23
11. Rješenjem RUGIP-a broj 21.04/952.3-88/19 od 20. oktobra 2020. godine usvojena je žalba „Malbašić Company“ d.o.o. Banjaluka izjavljena protiv prvostepenog rješenja (vidi tačku 8. ove odluke), poništeno je navedeno rješenje i predmet je vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje.
12. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 0287282 21 U od 8. decembra 2021. godine uvažena je drugoapelantova tužba i poništeno je rješenje iz prethodne tačke ove odluke.
13. Osporenom presudom Vrhovnog suda od 19. jula 2023. godine uvažen je zahtjev „Malbašić Company“ d.o.o. Banjaluka za vanredno preispitivanje sudske odluke i preinačena presuda Okružnog suda od 8. decembra 2021. godine tako da je drugoapelantova tužba odbijena. Sud je u obrazloženju naveo da u postupku pred prvostepenim organom nije ocijenjeno kakav uticaj ima presuda Vrhovnog suda od 15. oktobra 2019. godine na zasnivanje založnog prava na spornoj nepokretnosti, pa na taj način nisu potpuno i pravilno utvrđene sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. Naime, sud je istakao da su navedenom presudom Vrhovnog suda preinačene nižestepene presude kojima je bilo utvrđeno da su ništavi ugovori o kupoprodaji, između ostalog, sporne nepokretnosti, zaključeni između „Trgovina Borac“ d.d. Travnik kao prodavca i M. K. kao kupca, odnosno „Malbašić Company“ d.o.o. Banjaluka kao krajnjeg kupca. Takođe, odbijen je zahtjev da se sporna nepokretnost preda u posjed „Krajina-Borcu“ d.o.o. Banjaluka koji je spornu nepokretnost i prodao drugoapelantu. Stoga, sud je istakao da Okružni sud nije pravilno zaključio da činjenica postojanja navedene presude Vrhovnog suda od 15. oktobra 2019. godine ne utiče na donošenje odluke o drugoapelantovom zahtjevu za upis založnog prava.
Relevantne činjenice nakon donošenja osporenih odluka – ponovni postupak, nakon što je u izvršenju presude Okružnog suda od 12. oktobra 2020. godine rješenjem RUGIP-a od 20. oktobra 2020. godine poništeno prvostepeno rješenje
14. U ponovnom postupku, Rješenjem RUGIP-a, PJ Banjaluka, broj 21.11/952.3-1238/18 od 5. avgusta 2024. godine dozvoljen je, na osnovu Ugovora o zasnivanju hipoteke i Zapisnika o ispravci Ugovora o zasnivanju hipoteke, upis založnog prava na spornoj nepokretnosti.
15. U pouci o pravnom lijeku navedeno je da se protiv tog rješenja može izjaviti žalba RUGIP-u u roku od 15 dana od dana njegovog prijema. Prema apelacionom spisu, apelanti nisu izjavljivali žalbu protiv prvostepenog rješenja.
Apelacioni navodi
16. Apelanti smatraju da im je osporenim presudama Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U predmetu broj AP-5008/22 apelanti navode da drugoapelant ima nesporno pravo da svoju nepokretnost optereti hipotekom „ukoliko to želi“ te ističu da „Malbašić Company“ nema nikakva prava na spornoj nepokretnosti. Dopunom apelacije apelanti traže od Ustavnog suda da „zauzme stav“ u odnosu na zaključak organa uprave u rješenju RUGIP-a, PJ Banjaluka, od 5. avgusta 2024. godine da u postupku sprovođenja ugovora o zasnivanju založnog prava taj organ „nema nadležnost da tumači ugovor, nego da ga sprovede“. U predmetu broj AP-4478/23 drugoapelant navodi da mu je kao vlasniku imovine nezakonito onemogućeno da raspolaže tom imovinom jer on nije tuđu nepokretnost opteretio hipotekom nego svoju. Osim toga, smatra da „Malbašić Company“ d.o.o. Banjaluka nikada nije imao nikakvo pravo na spornoj nepokretnosti, te nije imao nikakav interes da učestvuje u tom postupku u kojem hipoteka na spornoj nepokretnosti treba da obezbijedi drugoapelantov dug prema prvoapelantu.
17. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tač. l) i m) Pravila Ustavnog suda.
18. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
19. Član 18. stav (1) i stav (3) tač. l) i m) Pravila Ustavnog suda glasi: (1)Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.a)U odnosu na osporene presude Vrhovnog suda – preuranjenost
20. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je predmet oba postupka drugoapelantov zahtjev za uknjižbu založnog prava na spornoj nepokretnosti.
21. U odnosu na presudu Vrhovnog suda od 6. oktobra 2022. godine, koja je osporena apelacijom broj AP-5008/22, Ustavni sud zapaža da je presudom Okružnog suda od 12. oktobra 2020. godine poništeno rješenje RUGIP-a od 27. januara 2020. godine doneseno u upravnom postupku u kojem je dozvoljen upis založnog prava na spornoj nepokretnosti, a da je osporenom presudom Vrhovnog suda odbijen prvoapelantov zahtjev za vanredno preispitivanje prvostepene presude.
22. U odnosu na presudu Vrhovnog suda od 19. jula 2023. godine, koja je osporena apelacijom broj AP-4478/23, Ustavni sud zapaža da je rješenjem RUGIP-a od 20. oktobra 2020. godine usvojena žalba „Malbašić Company“ d.o.o. Banjaluka izjavljena protiv prvostepenog rješenja od 19. novembra 2019. godine, te da je navedeno rješenje poništeno i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak. Dalje, Ustavni sud zapaža da je presudom Okružnog suda od 8. decembra 2021. godine uvažena drugoapelantova tužba i poništeno rješenje RUGIP-a od 20. oktobra 2020. godine. Međutim, u konačnici je osporenom presudom Vrhovnog suda od 19. jula 2023. godine uvažen zahtjev „Malbašić Company “ d.o.o. Banjaluka za vanredno preispitivanje sudske odluke te je drugoapelantova tužba odbijena.
23. Iz svega navedenog proizlazi da će se o drugoapelantovom zahtjevu za uknjižbu založnog prava odlučivati u ponovnom postupku. Prema tome, apelacije su, u tom dijelu, u odnosu na drugoapelantov zahtjev za uknjižbu založnog prava, preuranjene.
b) U odnosu na rješenje RUGIP-a, PJ Banjaluka – neiscrpljivanje pravnih lijekova
24. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
25. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da, prema stanju u spisu i prema navodima iz apelacije, apelanti nisu, u skladu s odredbama člana 215. Zakona o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02, 87/07 – ispravka, 50/10 i 66/18), protiv rješenja RUGIP-a, PJ Banjaluka, od 5. avgusta 2024. godine izjavili žalbu shodno pouci o pravnom lijeku koju je navedeno rješenje sadržavalo. Prema tome, budući da nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se, u ovom dijelu, ne može razmatrati.
26. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. l) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, odnosno ukoliko nisu iscrpljeni pravni lijekovi mogući po zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
27. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman