Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-432/25 ("Markart" d.o.o. Sarajevo)
Odluka donesena 16. 04. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-432/25
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
16. 04. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 16. aprila 2026. godine, u predmetu broj AP-432/25, rješavajući zahtjev koji je podnio „Markart“ d.o.o. Sarajevo za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev koji je podnio „Markart“ d.o.o. Sarajevo za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. „Markart“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), koji zastupaju Kerim Karabdić i Amar Isović, advokati iz Sarajeva, podnio je 31. januara 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 728932 20 Gž od 19. decembra 2024. godine. Apelant je 21. oktobra 2025. godine podnio zahtjev za određivanje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio odlaganje provođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 1189284 25 I od 13. oktobra 2025. godine do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji. Apelant je 28. novembra 2025. godine urgirao donošenje odluke o privremenoj mjeri.
2. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 728932 18 P od 20. marta 2020. godine djelimično je usvojen apelantov tužbeni zahtjev i naloženo tuženom Dževadu Haznadaru (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu isplati precizirani iznos na ime materijalne štete sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, dok je u preostalom dijelu apelantov tužbeni zahtjev odbijen. Zaključeno je da je tuženi, u svojstvu likvidatora privrednog društva, netačno garantirao da privredno društvo nema obaveza, propustio sačiniti popis imovine i eventualno pokrenuti stečajni postupak, čime je apelantu prouzrokovao štetu.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 728932 20 Gž od 19. decembra 2024. godine uvažena je žalba tuženog i preinačena presuda Općinskog suda u usvajajućem dijelu tako što je odbijen apelantov tužbeni zahtjev i apelant obavezan da tuženom nadoknadi troškove postupka u iznosu od 3.420,00 KM. Zaključeno je da tuženi nema materijalnopravnu legitimaciju u konkretnoj pravnoj stvari. U vezi s tim, obrazloženo je da tuženi kao osnivač društva koje je prestalo postojati i brisano iz sudskog registra nema položaj pravnog sljednika tog društva niti to proizilazi iz odluke donesene u postupku likvidacije.
4. Apelant navodi da su mu osporenom odlukom prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelant vidi u proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, te u kršenju prava na obrazloženu odluku i prava na suđenje u razumnom roku. Apelant smatra da Ustavni sud treba da donese privremenu mjeru kojom bi naložio Općinskom sudu da odloži provođenje rješenja o izvršenju, kojim je dozvoljeno izvršenje na apelantovim bankovnim računima radi naplate troškova postupka iz osporene presude. Kao razlog za donošenje privremene mjere apelant navodi da obavlja računovodstvene i knjigovodstvene usluge za velik broj klijenata. Stoga smatra da bi blokiranjem njegovih računa u izvršnom postupku bile nanesene značajne i neotklonjive štetne posljedice apelantu i njegovim klijentima – pravnim licima, te njihovim zaposlenicima. Ističe da za svoje klijente vrši obračun i isplatu plaća i drugih troškova iz sredstava klijenata doznačenih na apelantov račun. Također ističe da ukoliko bi izvršenje bilo provedeno a osporena odluka ukinuta, apelant bi morao posebnom tužbom tražiti vraćanje isplaćenih sredstva, što bi prouzrokovalo dodatne troškove i opterećivanje sudskog sistema.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
7. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. Ustavni sud prvenstveno naglašava da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentirane razloge potkrijepljene dokazima iz kojih bi Ustavnih sud zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. U tom kontekstu Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“, što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-5066/22 od 28. januara 2023. godine, tačka 11, dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravomoćne sudske odluke mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava.
9. Apelant ističe da bi blokiranjem njegovih računa u izvršnom postupku bile nanesene značajne i neotklonjive štetne posljedice apelantu i njegovim klijentima, te njihovim zaposlenicima. Međutim, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne razloge i dokaze koji bi ukazivali da je potrebno donijeti privremenu mjeru kako bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesene apelacije.
11. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman