Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1405/25 (Brčko distrikt Bosne i Hercegovine)
Odluka donesena 19. 02. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1405/25
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
19. 02. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-1405/25, rješavajući zahtjev Brčko distrikta Bosne i Hercegovine za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Brčko distrikta Bosne i Hercegovine za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Brčko distrikt Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Pravobranilaštvo Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, podnio je 27. marta 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 Ps 126654 24 Pž 2 od 24. decembra 2024. godine. Apelant je istovremeno podnio zahtjev za određivanje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio odlaganje izvršenja Presude Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 Ps 126654 23 Ps 2 od 20. novembra 2023. godine do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji.
2. „Privredna banka Sarajevo“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužilac) podnijela je tužbu protiv apelanta kao prvotuženog i „Naše banke“ a.d. Bijeljina (u daljnjem tekstu: drugotužena) radi utvrđenja ništavnosti brisovnih dozvola.
3. Presudom Osnovnog suda broj 96 0 Ps 126654 23 Ps 2 od 20. novembra 2023. godine, koja je potvrđena Presudom Apelacionog suda broj 96 0 Ps 126654 24 Pž 2 od 24. decembra 2024. godine, usvojen je tužiočev tužbeni zahtjev i utvrđeno da su ništavne brisovne dozvole na osnovu kojih je uknjiženo brisanje založnog prava i naloženo Osnovnom sudu da na spornim nekretninama upiše pravo zaloga u tužiočevu korist. Zaključeno je da su navedene brisovne dozvole ništavne jer su suprotne čl. 5. i 6. Dopune naloga supervizora o načinu privatizacije državnog kapitala preduzeća u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine, odnosno ne odnose se na hipoteke koje se tiču vanjskog duga.
4. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelant vidi u proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju, proizvoljnoj ocjeni dokaza i proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava, te u kršenju prava na obrazloženu odluku. Apelant smatra da Ustavni sud treba da donese privremenu mjeru kojom bi naložio Osnovnom sudu da ne provodi prinudno izvršenje pravosnažne presude. Kao razlog za donošenje privremene mjere apelant navodi da je brisanje hipoteke u konkretnom slučaju preduzeto radi privatizacije javne imovine. Dalje navodi da je nakon privatizacije pravo građenja na spornim nekretninama stekao „Bimal“ d.o.o. Brčko, koji zapošljava veliki broj radnika i čini „privredni kotač“ Brčko distrikta Bosne i Hercegovine. Ističe da bi se izvršenjem osporene odluke i „vraćanjem“ tereta na spornim nekretninama opteretile nekretnine na kojima „Bimal“ d.o.o. Brčko ima proizvodne pogone i prekršile odredbe ugovora o kupoprodaji dionica iz postupka privatizacije iz 2002. godine. Smatra da bi time nastala neotklonjiva šteta i za apelanta i za „Bimal“ d.o.o. Brčko, kojem bi bila otežana privredna aktivnost i daljnje zalaganje imovine radi kreditiranja s ciljem nastavka poslovanja.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
7. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. Ustavni sud prvenstveno naglašava da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentirane razloge potkrijepljene dokazima iz kojih bi Ustavni sud zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. U tom kontekstu Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“, što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-5066/22 od 28. januara 2023. godine, tačka 11, dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava.
9. Apelant ističe da bi izvršenjem osporene presude nastala neotklonjiva šteta i za apelanta i za „Bimal“ d.o.o. Brčko, kojem bi bila otežana privredna aktivnost i daljnje zalaganje imovine radi kreditiranja s ciljem nastavka poslovanja. Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne razloge i dokaze koji bi ukazivali da je potrebno donijeti privremenu mjeru kako bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
10. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere smatra neosnovanim, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesene apelacije.
12. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman