Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5280/25 (E. B.)

Odluka donesena 22. 01. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5280/25

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

22. 01. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 23. januara 2026. godine, u predmetu broj AP-5280/25, rješavajući zahtjev Envera Bašića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Envera Bašića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Enver Bašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Goražda, kojeg zastupaju Jasmina Iftić advokat iz Sarajeva i Omer Borovac advokat iz Goražda, podnio je 8. decembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 91 0 K 036214 25 Kž 3 od 23. jula 2025. godine. Takođe, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio da se odgodi izvršenje kazne zatvora koja je apelantu izrečena navedenom presudom.

Postupak okončan Odlukom AP-983/24 od 29. maja 2025. godine

2. Presudom Osnovnog suda u Višegradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 91 0 K 036214 20 K 2 od 23. marta 2023. godine apelant je oglašen krivim da je na način bliže opisan u izreci presude počinio krivično djelo ugrožavanja javnog saobraćaja iz člana 410. stav (3) u vezi sa stavom (2) Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ), pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

3. Presudom Okružnog suda broj 91 0 K 036214 25 Kž 2 od 24. novembra 2023. godine, žalba Okružnog javnog tužilaštva u Istočnom Sarajevu (u daljem tekstu: Tužilaštvo) je uvažena, prvostepena presuda je preinačena u dijelu odluke o krivičnopravnoj sankciji, tako što je apelant za navedeno krivično djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine. Žalba apelantovog branioca je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostepena presuda u ostalom dijelu.

4. Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 91 0 K 036214 24 Kvlz od 20. avgusta 2024. godine odbijen je apelantov zahtjev za zaštitu zakonitosti.

5. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-983/24 od 29. maja 2025. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba, usvojio apelantovu apelaciju te utvrdio da je povrijeđen član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav (1) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Shodno tome, Ustavni sud je ukinuo navedene presude Vrhovnog suda i Okružnog suda, te je predmet vraćen Okružnom sudu da po hitnom postupku donese novu odluku. Osporena odluka

6. Presudom Okružnog suda broj 91 0 K 036214 25 Kž 3 od 23. jula 2025. godine, u ponovnom postupku, žalba Tužilaštva je uvažena, Presuda Osnovnog suda broj 91 0 K 036214 20 K 2 od 23. marta 2023. godine je preinačena u dijelu odluke o krivičnopravnoj sankciji, tako što je apelant za krivično djelo ugrožavanja javnog saobraćaja iz člana 410. stav (3) u vezi sa stavom (2) KZ-a, za koje je oglašen krivim, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine. Žalba apelantovog branioca je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostepena presuda u ostalom dijelu.

7. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. U suštini, apelant smatra da redovni sud nije postupio po odluci Ustavnog suda, da je proizvoljno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo, te da se osporena odluka zasnova na nezakonito pribavljeno dokazu odnosno da je povrijeđeno načelo in dubio pro reo na njegovu štetu. Imajući u vidu navedeno, te da je apelant osoba starije životne dobi i porodičan čovjek odnosno da bi donošenja odluke o apelaciji mogao biti upućen na izdržavanje kazne zatvora po osporenoj odluci, apelant je je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi odložio izvršenje kazne zatvora koja je apelantu izrečena osporenom odlukom.

8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1)Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

9. Ustavni sud zapaža da apelant nije posebno obrazložio zahtjev za donošenje privremene mjere, već smatra da njegovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje, predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. U vezi s tim, Ustavni sud prvo podsjeća da se relevantnim odredbama Zakona i izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija („Službeni glasnik RS", br. 263/2018 i 55/2023) uređuje, između ostalog, postupak odlaganja izvršenja kazne zatvora. Međutim, apelant nije dokazao da je tražio odlaganje izvršenja kazne zatvora od nadležnog organa, a to se, u smislu člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda, pokazuje kao neophodan preduslov za razmatranje zahtjeva za donošenje privremene mjere. Osim toga, Ustavni sud smatra da razlozi koje je apelant naveo kao osnovu za donošenje privremene mjere, koji se tiču merituma predmeta, ne predstavljaju razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je u konkretnom predmetu donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

10. Na osnovu navedenog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5280/25 (E. B.) | Sudska praksa | Aktio