Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4093/25 (Dž:Ć.)

Odluka donesena 19. 02. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4093/25

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

19. 02. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-4093/25, rješavajući zahtjev Dž. Ć. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćen tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Dž. Ć. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Dž. Ć. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Damir Alić, advokat iz Tuzle, podnio je 4. septembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 83 0 I 005223 25 Gž 7 od 30. juna 2025. godine i rješenja Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 83 0 I 005223 16 I 4 od 10. januara 2025. godine. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će se privremeno obustaviti protivizvršenje koje se provodi pred Osnovnim sudom u predmetu broj 83 0 I 005223 16 I 4, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Apelant je 15. decembra 2025. godine dopunio apelaciju kojom je obavijestio Ustavni sud da je Vrhovni sud Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) rješenjem broj 83 0 I 005223 25 Rev 4 od 18. septembra 2025. godine odbacio kao nedozvoljenu njegovu reviziju izjavljenu protiv rješenja Okružnog suda od 30. juna 2025. godine.

3. Apelant, sudija Osnovnog suda u Bijeljini, je u tužbi protiv tužene Republike Srpske tražio isplatu naknade troškova prevoza za period od 2004. do 2008. godine u iznosu od 16.478,00 KM. Osnovni sud je presudom od 25. marta 2009. godine odbio tužbeni zahtjev, dok je Okružni sud presudom od 24. septembra 2009. godine uvažio apelantovu žalbu i preinačio prvostepenu presudu, obavezavši tuženu na isplatu traženog iznosa. Na osnovu te pravosnažne i izvršne presude apelant je u izvršnom postupku naplatio svoja potraživanja u ukupnom iznosu od 29.580,70 KM.

4. Presudom Vrhovnog suda od 14. juna 2011. godine preinačena je drugostepena presuda i potvrđen odbijajući dio prvostepene presude, čime je naknadno ukinuta izvršna isprava. Nakon toga, tužena je podnijela prijedlog za protivizvršenje radi povrata iznosa isplaćenih po osnovu provedenog izvršenja. Osnovni sud je rješenjem od 6. decembra 2013. godine usvojio prijedlog za protivizvršenje i naložio apelantu povrat iznosa od 29.580,70 KM, a rješenjem od 7. maja 2014. godine dopustio je provođenje protivizvršenja zapljenom i prijenosom do jedne polovine apelantove plaće. To rješenje je postalo pravosnažno 12. septembra 2014. godine.

5. U međuvremenu, Ustavni sud je odlukom broj AP-3466/11 od 5. maja 2015. godine usvojio apelantovu apelaciju i ukinuo presudu Vrhovnog suda iz 2011. godine. U ponovnom postupku, Vrhovni sud je presudom od 30. juna 2015. godine djelimično odbacio apelantovu tužbu za period od 2004. do 2006. godine, dok je u preostalom dijelu potvrdio obavezu tužene da apelantu isplati 8.494,00 KM za period od 2006. do 2008. godine. Apelantova apelacija protiv te presude je odlukom Ustavnog suda broj AP-4521/15 od 10. aprila 2018. godine odbijena kao neosnovana.

6. Apelant je podnescima od 20. februara i 29. maja 2023. godine predložio da sud obustavi postupak protivizvršenja, jer je dug izmiren, odnosno smatra da ne treba da plati i kamatu na plaćeni dug.

7. Rješenjem Osnovnog suda broj 83 0 I 005223 16 I 4 od 10. januara 2025. godine odbijeni su kao neosnovani apelantovi prijedlozi i rješenje o protivizvršenju održano na snazi. Osnovni sud je obrazložio da i dalje postoji osnov za protivizvršenje, te da tražilac protivizvršenja ostaje kod svog prijedloga i zahtjeva i u pogledu dosuđenih zakonskih zateznih kamata.

8. Rješenjem Okružnog suda broj 83 0 I 005223 25 Gž 7 od 30. juna 2025. godine odbijena je apelantova žalba i prvostepeno rješenje potvrđeno.

9. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6, stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, zabrana diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije kao i sloboda kretanja roba i usluga. Kršenje navedenih prava apelant vidi u pogrešnoj primjeni materijalnog i procesnog prava. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će se privremeno obustaviti protivizvršenje koje se provodi pred Osnovnim sudom u predmetu broj 83 0 I 005223 16 I 4, do donošenja odluke o apelaciji. Smatra da postoji osnov za obustavu postupka jer redovni sudovi nisu obrazložili presude i jer su arbitrarno primijenili zakon. Apelant je naveo da mu preostali dio plate nije dovoljan za podmirivanje troškova četveročlane porodice. S tim u vezi je naveo da će nastavkom protivizvršenja za njega nastupiti nenadoknadiva šteta, čije će se posljedice teško otkloniti, jer će biti dovedena u pitanje egzistencija njegove porodice. Pri tome je istakao da potrošačka korpa za četveročlanu porodicu iznosi oko 3.500,00 KM a da mu je od plate preostalo nešto više od 1.600,00 KM a prema kodeksu mu je zabranjeno da dodatnim radom i angažmanom stječe nedostajući iznos novčanih sredstava. Apelant smatra da bi, u slučaju usvajanja apelacije, vraćanje već uplaćenih novčanih sredstava od Ministarstva finansija Republike Srpske bio izuzetno otežano, imajući u vidu teško finansijsko stanje u tom entitetu, zbog čega je, u cilju sprečavanja nastupanja nenadoknadive štete, predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru.

10. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

11. Ustavni sud prvenstveno naglašava da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge potkrijepljene dokazima iz kojih bi Ustavnih sud zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. U tom kontekstu, Ustavni sud je brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“ što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-2534/23 od 17. jula 2023. godine; dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži obustava protivizvršenja koje se provodi pred Osnovnim sudom u predmetu broj 83 0 I 005223 16 I 4, mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. Pri tome, Ustavni sud zapaža da apelant kao argument za donošenje privremene mjere, prije svega, ističe razloge koji se odnose na meritum predmeta, a takvi razlozi ne mogu poslužiti kao osnov za donošenje privremene mjere jer bi se na taj način prejudicirala konačna odluka Ustavnog suda. Također, ni apelantovi paušalni navodi da će nastavkom protivizvršenja za njega nastupiti nenadoknadiva šteta, ne predstavlja razlog za određivanje privremene mjere (vidi, Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-7391/18 od 10. januara 2019. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Dalje, iako apelant tvrdi da bi mu nastavak protivizvršenja mogao prouzrokovati nenadoknadivu štetu i dovesti u pitanje egzistenciju njegove porodice, Ustavni sud zapaža da apelant ove navode nije potkrijepio relevantnim dokazima o visini svojih primanja, obimu izvršenja, iznosu koji mu preostaje nakon zapljene, niti o stvarnim i nužnim troškovima domaćinstva. Samo pozivanje na prosječni iznos potrošačke korpe, bez dostavljanja konkretnih finansijskih podataka i dokaza, ne može se smatrati dovoljnim za zaključak o postojanju nenadoknadive štete. Također, Ustavni sud zapaža da su navodi o otežanom povratu sredstava od Ministarstva finansija Republike Srpske ostali na nivou paušalnih tvrdnji. Imajući u vidu navedeno, u okolnostima odsustva obrazloženja zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne razloge koji bi ukazivali da je u takvim okolnostima donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

12. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4093/25 (Dž:Ć.) | Sudska praksa | Aktio