Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4527/25 (Š.K.)

Odluka donesena 19. 02. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4527/25

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

19. 02. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-4527/25, rješavajući zahtjev Š. K. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Š. K. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Š. K. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Velike Kladuše, koju zastupa Omer Abdagić, advokat iz Cazina, podnijela je 13. oktobra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 23 0 P 058315 25 Rev od 4. septembra 2025. godine. Apelantica je istovremeno podnijela zahtjev za određivanje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio H. R. (u daljnjem tekstu: tuženi) da otuđi, optereti ili na bilo koji način raspolaže stanom u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: sporni stan) do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji.

2. Presudom Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 P 058315 24 P 2 od 21. novembra 2024. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 P 058315 25 Gž 2 od 20. februara 2025. godine, usvojen je apelanticin tužbeni zahtjev i opozvan ugovor o poklonu kojim je apelantica poklonila sporni stan tuženom, te određeno da ugovor ne proizvodi pravno djelovanje i da se ima uspostaviti ranije zemljišnoknjižno stanje.

3. Presudom Vrhovnog suda broj 23 0 P 058315 25 Rev od 4. septembra 2025. godine usvojena je revizija tuženog, preinačene obje nižestepene presude i odbijen apelanticin tužbeni zahtjev. Zaključeno je da apelantica nije dokazala takav stepen nezahvalnosti tuženog kao darovanog koji bi imao razumno opravdanje za opoziv poklona.

4. Apelantica navodi da joj je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelantica vidi u proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava te kršenju prava na obrazloženu odluku. Apelantica smatra da Ustavni sud treba donijeti privremenu mjeru kojom bi zabranio tuženom da otuđi, optereti ili na bilo koji način raspolaže spornim stanom. Kao razlog za donošenje privremene mjere apelantica navodi da bi tuženi mogao iskoristiti okolnost da je upisan kao vlasnik spornog stana i raspolagati njime, čime bi joj bila nanesena nenadoknadiva šteta i onemogućeno ostvarivanje ustavnosudske zaštite putem apelacije. Smatra da je donošenje privremene mjere nužno radi očuvanja postojećeg stanja i sprečavanja nastupanja pravnih posljedica koje bi odluku Ustavnog suda učinile bespredmetnom.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

7. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

8. Ustavni sud prvenstveno naglašava da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene tog mehanizma kao, u datom trenutku, jedine raspoložive mjere u domaćem pravnom sistemu koja može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koja je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentirati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Za Ustavni sud je posebno neprihvatljivo da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom na to da se takvi razlozi ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-5066/22 od 28. januara 2023. godine, tačka 10, dostupna na www.ustavnisud.ba).

9. Apelantica ističe da Ustavni sud treba donijeti privremenu mjeru kojom bi zabranio tuženom da otuđi, optereti ili na bilo koji način raspolaže spornim stanom. Smatra da bi tuženi mogao raspolagati spornim stanom, čime bi joj bila nanesena nenadoknadiva šteta i onemogućeno ostvarivanje ustavnosudske zaštite putem apelacije. U vezi s tim, Ustavni sud prvenstveno zapaža da apelantica zahtjev za donošenje privremene mjere zasniva na budućem neizvjesnom događaju, odnosno na svojim pretpostavkama da će tuženi raspolagati stanom, a takvi navodi sami po sebi ne mogu voditi zaključku da je donošenje privremene mjere neophodno. Stoga, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne razloge i dokaze koji bi ukazivali da je potrebno donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

10. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere smatra neosnovanim, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesene apelacije.

12. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4527/25 (Š.K.) | Sudska praksa | Aktio