Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2410/25 (A. K. i drugi)
Odluka donesena 19. 02. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2410/25
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
19. 02. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-2410/25, rješavajući apelaciju Abaza Kučevića i dr. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se zahtjev koji su podnijeli Abaz Kučević, Aiša Kučević i mldb. M. K. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Abaz Kučević, Aiša Kučević i mldb. M. K. (u daljnjem tekstu: apelanti), svi iz Tuzle, koje zastupa Minka Pašić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 26. maja 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 P 425958 24 Gž od 17. marta 2025. godine. U dopuni apelacije od 10. oktobra 2025. godine apelanti su dostavili Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 32 0 P 425958 25 Rev od 8. jula 2025. godine. Apelanti su u dopuni od 13. oktobra 2025. godine zatražili donošenje privremene mjere kojom bi se naložilo odlaganje provođenja izvršnih radnji u predmetu Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) br. 32 0 Mal 125758 15 i 32 Mal 125758 18 I 2.
2. Apelanti su u izvršnom postupku kao treća lica prigovorili da u pogledu predmeta izvršenja (dvosoban stan u Tuzli), koji se vodi kao isključivo vlasništvo njihove majke, imaju pravo suvlasništva koje su stekli nasljeđivanjem iza umrlog oca (otac je umro 2008. godine, a za nasljednika je proglašena isključivo njegova supruga, majka apelanata), koje sprečava izvršenje na njihovim suvlasničkim dijelovima. Izvršni sud je apelante uputio na parnični postupak.
3. Apelanti su 25. maja 2025. godine pokrenuli parnični postupak protiv tuženih radi proglašenja provođenja izvršenja nedopuštenim na spornom stanu, i to rješenja o izvršenju od 7. decembra 2015. godine i rješenja o dosudi od 21. januara 2021. godine. Općinski sud je Presudom broj 32 0 P 425958 22 P od 14. oktobra 2024. godine djelimično usvojio tužbeni zahtjev, te je proglasio nedopuštenim provođenje rješenja o izvršenju i rješenja o dosudi na ¾ suvlasništva spornog stana u korist apelanata, ukinuvši sporna rješenja uz nalog izvršnom sudu da obustavi izvršni postupak. Sud je razmatrajući kao prethodno pitanje učinak raspolaganja majke apelanata spornim stanom zaključio da su izjave o odricanju od nasljedstva koje je u ime tada maloljetnih apelanata dala njihova majka bez učinka budući da izjave nije potvrdio i odobrio organ starateljstva. Stoga je zaključeno da su apelanti od momenta očeve smrti do danas njegovi zakonski nasljednici na cjelokupnoj imovini, uključujući i sporni stan. Shodno tome, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan jer je izvršenje provedeno na cijelom spornom stanu, što je dovelo do povrede prava apelanata koji na njemu imaju pravo suvlasništva od ¾.
4. Kantonalni sud je Presudom broj 32 0 P 425958 24 Gž od 17. marta 2025. godine uvažio žalbe tuženih, te prvostepenu presudu preinačio tako što je odbio tužbeni zahtjev kojim je traženo da se rješenja iz izvršnog postupka proglase nedopuštenim i da se ukinu, te da se izvršni postupak obustavi. Sud je imao u vidu da je postupak pokrenut nakon provođenja rješenja o dosudi spornog stana trećetuženoj kao najpovoljnijem kupcu, koja uživa zaštitu svojih prava stečenih pravosnažnim rješenjem o dosudi, jer se na nju ne odnose djelovanja odluka donesenih u kasnijoj fazi postupka. Obrazloženo je da je trećetužena na osnovu pravosnažnog rješenja o dosudi stekla pravo vlasništva jer je isplatila kupoprodajnu cijenu, ušla u posjed stana i upisala se kao vlasnik u javnim evidencijama. Kantonalni sud je naveo da je u takvim okolnostima tužbeni zahtjev neosnovan jer su apelanti, koji nesporno uživaju suvlasnička prava na spornom stanu, propustili da tužbeni zahtjev postave prije donošenja rješenja o dosudi. Navedeno je da apelanti svoja prava u vezi s gubitkom suvlasničkih prava na spornom stanu mogu ostvariti u odnosu na drugotuženu, njihovu majku, koja se kao staratelj tada maloljetnih apelanata, bez prethodnog odobrenja organa starateljstva, odrekla nasljedstva u njihovo ime, što je suprotno odredbama Porodičnog zakona.
5. Rješenjem Vrhovnog suda broj 32 0 P 425959 25 Rev od 8. jula 2025. godine odbačena je revizija apelanata zbog nepostojanja zakonskih uvjeta za dopuštenost revizije.
6. Apelanti smatraju da im je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Apelanti su u iscrpnim navodima apelacije iznijeli hronologiju događaja u vezi s okolnostima u kojima su nezakonito izgubili suvlasnička prava na spornom stanu te su osporili zakonitost osporene presude. Zahtjev za donošenje privremene mjere apelanti nisu posebno obrazložili, osim što traže da se odloži provođenje izvršnih radnji u izvršnom predmetu Općinskog suda.
7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
9. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
10. Ustavni sud smatra da apelanti nisu naveli razloge za donošenje privremene mjere, pri čemu ističe da apelacioni navodi o kršenju ustavnih prava i prava iz Evropske konvencije u parničnom postupku ne mogu biti relevantan osnov za usvajanje privremene mjere iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman