Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2246/25 (D. P.)

Odluka donesena 19. 02. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2246/25

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

19. 02. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-2246/25, rješavajući zahtjev Dijane Palačković za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Dijane Palačković za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Dijana Palačković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupa Slobodan Perić advokat iz Banjaluke, podnijela je 17. maja 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 037613 25 Kž 3 od 14. aprila 2025. godine i Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 K 037613 25 Kv 3 od 2. aprila 2025. godine. Apelantica je predložila da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će ukinuti pritvor i naložiti da se apelantica pusti na slobodu.

2. Rješenjem Okružnog suda broj 11 0 K 037613 25 Kv 3 od 2. aprila 2025. godine, donesenim u postupku redovne kontrole opravdanosti pritvora nakon potvrđivanja optužnice, utvrđeno je da nisu prestali razlozi za pritvor koji je apelantici i ostalim optuženim produžen rješenjem tog suda od 26. novembra 2024. godine, zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili krivično djelo neovlaštena proizvodnja i promet opojnih droga iz člana 207. stav (3) u vezi sa st. (1) i (2) tog člana Krivičnog zakonika Republike Srpske i posebnog pritvorskog razloga iz člana 197. stav (1) tačka v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske.

3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 11 0 K 037613 25 Kž 3 od 14. aprila 2025. godine odbijena je žalba apelantičinog branioca protiv prvostepenog rješenja.

4. Apelantica se pozvala na kršenje prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. U vezi s tim, apelantica ističe da su redovni sudovi u osporenim odlukama propustili da daju dovoljne i relevantne razloge koji bi opravdali produženje pritvora na osnovu odredbe člana 197. stav (1) tačka v) ZKP. Takođe smatra da da joj nije omogućeno da u „razumnim intervalima“, nakon potvrđivanja optužnice bude saslušana pred Okružnim sudom. Apelantica predlaže da Ustavni sud hitno razmotri apelaciju i utvrdi povredu navedenih ustavnih prava, te da usvoji zahtjev za donošenje predložene privremene mjere.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

7. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1)Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

8. Ustavni sud zapaža da apelantica nije posebno obrazložila zahtjev za donošenje privremene mjere, te da se razlozi koje je apelantica navela kao osnov tražene privremene mjere zapravo tiču merituma predmeta o kojim Ustavni sud ne može odlučivati u ovoj fazi postupka jer bi time prejudicirao odlučenje o apelaciji. Budući da apelantica, dakle, nije ponudila razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je neophodno donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

9. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2246/25 (D. P.) | Sudska praksa | Aktio