Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4644/25 (M. B.)
Odluka donesena 19. 02. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4644/25
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
19. 02. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-4644/25, rješavajući zahtjev Miroslava Bilčara za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Miroslava Bilčara za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Miroslav Bilčar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanskog Grahova podnio je 21. oktobra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 68 1 P 016918 25 Rev od 10. jula 2025. godine. Apelant je istovremeno podnio zahtjev za određivanje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio zabranu prinudnog izvršenje odluke do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji.
2. Apelant je podnio tužbu protiv Duška Bilčara (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđenja zaostavštine, nakon čega je tuženi podnio tužbu protiv apelanta radi predaje u posjed. Rješenjem Opštinskog suda u Livnu, Odjeljenje suda u Drvaru (u daljnjem tekstu: Opštinski sud), spojene su navedene parnice radi zajedničkog raspravljanja.
3. Presudom Opštinskog suda broj 68 1 P 016918 23 P 2 od 22. marta 2024. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Livnu broj 68 1 P 016918 24 Gž od 30. decembra 2024. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev za utvrđenje da u zaostavštinu ostavioca pripadaju precizirane nepokretnosti (u daljnjem tekstu: prva i druga nepokretnost), te apelantov zahtjev da se izvrši preinačenje tužbe isticanjem drugih zahtjeva uz postojeći zahtjev (st. I 1. i I 2). Usvojen je tužbeni zahtjev tuženog i naloženo apelantu da preda u posjed drugu nepokretnost (stav II 1). Odbijen je apelantov protivtužbeni zahtjev da se utvrdi da je na osnovu ranije vansudske diobe suvlasnik druge nepokretnosti i da je tuženi dužan da pristupi diobi druge nepokretnosti, kao i eventualni protivtužbeni zahtjev da se obaveže tuženi da apelantu isplati precizirani iznos na ime naknade uloženih sredstava u gradnju porodične kuće (stav II 3). Sudovi su zaključili da je pravno valjan ugovor o poklonu, kojim je ostavilac poklonio tuženom prvu i drugu nepokretnost, a apelant nije dokazao da ostaviočeva supruga nije odobrila akte raspolaganja ostavioca. Takođe je zaključeno da je apelantov zahtjev za preinačenje tužbe neblagovremen i nedozvoljen. S druge strane, zaključeno je da je tuženi u posjedu druge nepokretnosti i da je dokazao pravni osnov i zakonit način sticanja druge nepokretnosti, pa je njegov posjed po kvalifikovanosti i kvalitetu bolji od apelantovog posjeda. Slijedom navedenog zaključka i okolnosti da apelant nije predlagao dokaze kojim bi dokazao protivtužbeni zahtjev, utvrđeno je da je neosnovan apelantov protivtužbeni zahtjev za diobu druge nepokretnosti i isplatu naknade.
4. Presudom Vrhovnog suda broj 68 1 P 016918 25 Rev od 10. jula 2025. godine odbijena je apelantova revizija u pogledu odluke o njegovom tužbenom zahtjevu (st. I 1. i II 3. prvostepene presude), a odbačena apelantova revizija u pogledu odluke o tužbenom zahtjevu tuženog za predaju u posjed (stav II 1. prvostepene presude). Zaključeno je da nije osnovana revizija u odnosu na odluku o apelantovom tužbenom zahtjevu, a u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu tuženog nije dopuštena zbog neispunjenosti procesnih uslova.
5. Apelant navodi da su mu osporenom odlukom prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelant vidi u proizvoljnoj ocjeni dokaza, te proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava. S obzirom na sve nedostatke u postupku koje je izložio u apelaciji, apelant predlaže da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi naložio zabranu prinudnog izvršenja odluke s ciljem sprečavanja, prouzrokovanja i nanošenja veće štete i kršenja prava na pravično suđenje i imovinu.
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
8. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na sopstvenu inicijativu ili na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, da odredi svaku privremenu mjeru za koju smatra da treba da je donese u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
9. Ustavni sud prvenstveno naglašava da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge potkrijepljene dokazima iz kojih bi Ustavnih sud zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. U tom kontekstu, Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“, što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-5066/22 od 28. januara 2023. godine, tačka 11, dostupna na www.ustavniud.ba). Stoga zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava.
10. Apelant ističe da, s obzirom na sve nedostatke u postupku okončanom osporenom presudom na koje je ukazao u apelaciji, Ustavni sud treba da donese privremenu mjeru kojom bi naložio zabranu prinudnog izvršenja odluke s ciljem sprečavanja, prouzrokovanja i nanošenja veće štete i kršenja prava na pravično suđenje i imovinu. Iz navedenog proizlazi da apelant zahtjev za donošenje privremene mjere zapravo zasniva na istim argumentima na kojima zasniva tvrdnje o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-800/23 od 23. marta 2023. godine, tač. 7. i 8, dostupna na www.ustavniud.ba). Stoga Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne razloge i dokaze koji bi ukazivali da je potrebno donijeti privremenu mjeru kako bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
11. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere smatra neosnovanim, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesene apelacije.
13. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman