Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-401/22 (Z. B.)
Odluka donesena 02. 07. 2026.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Materijalna šteta
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Naknada štete
- Građanski postupak
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini
- Zakon o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini
- Ispravka Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
Predmeti (1)
AP-401/22
Apelacija
Odluka o meritumu
02. 07. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-401/22, rješavajući apelaciju Zaima Begića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, dopredsjednica Angelika Nußberger, dopredsjednica
Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudac
Marin Vukoja, sudac
Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 2. srpnja 2026. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Zaima Begića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 2 P 011607 21 Gž 2 od 16. prosinca 2021. godine.
Utvrđuje se kršenje prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Livnu broj 68 2 P 011607 21 Gž 2 od 16. prosinca 2021. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Livnu koji je dužan po hitnom postupku donijeti novu odluku u skladu sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Livnu da, u skladu sa člankom 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Zaim Begić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tomislav-Grada, kojeg zastupa Jozo Ćurić, odvjetnik iz Livna, podnio je 31. siječnja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 2 P 011607 21 Gž 2 od 16. prosinca 2021. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Livnu, Odjeljenje suda u Tomislav-Gradu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), Javnog poduzeća „Ceste Federacije BiH“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i M. K. (u daljnjem tekstu: tužiteljica) zatraženo je 16. prosinca 2025. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Prvotuženi nije dostavio odgovor na apelaciju. Ostali pozvani su dostavili odgovore na apelaciju u razdoblju od 19. prosinca 2025. do 6. siječnja 2026. godine, pa su navedeni odgovori 12. siječnja 2026. godine dostavljeni apelantovom punomoćniku na izjašnjenje. Međutim, izjašnjenje nije dostavljeno u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Presudom Općinskog suda broj 68 2 P 011607 20 P 3 od 23. travnja 2021. godine, donesenom u ponovnom postupku, obvezan je apelant da tužiteljici na ime naknade materijalne štete na njezinom vozilu isplati novčani iznos preciziran u izreci presude (stavak I.). Obvezana je tužiteljica da apelantu na ime izmakle dobiti isplati novčani iznos preciziran u izreci presude (stavak II.).
6. Općinski sud je u obrazloženju naveo da je tužiteljica, vozeći magistralnim putem u noćnim satima, naišla na stado apelantovih životinja koje su prelazile taj put, te da je svojim vozilom ostvarila kontakt s više životinja, od kojih je jedna pretrpjela teže povrede. Sud je naveo da je nalaz i mišljenje vještaka veterinarske struke J. G. prihvatio kao stručan i pouzdan, te da na taj nalaz i mišljenje nije bilo posebnih prigovora. Dalje je naveo da je nalaz i mišljenje vještaka prometne struke M. G., kao i njegov dopunski nalaz i mišljenje i izjavu danu na glavnom ročištu prihvatio kao stručne i pouzdane, osim u dijelu u kojem je vještak naveo da tužiteljičina brzina „nije bila neprilagođena“. U svezi s tim, sud je istaknuo da je ograničenje brzine na konkretnoj dionici puta bilo 60 km/h, a da je tužiteljica vozila 77,5 km/h, pa je zaključio da je vozila brže nego što je bilo dozvoljeno. Dalje je naveo da je iskaze svjedoka D. D. i A. T. prihvatio samo djelomično, i to u pogledu činjenice da su oni gonili stoku s ispaše preko magistralnog puta. Međutim, njihove iskaze nije prihvatio u dijelu u kojem su se izjasnili gdje su se točno nalazili jer su u tom dijelu bili „kontradiktorni, konfuzni i nejasni“. Osim toga, njihovi iskazi u tom dijelu nisu bili potkrijepljeni dokumentacijom s očevida, niti prometnim vještačenjem. Prema tome, sud je naveo da se apelantova odgovornost u konkretnom slučaju temelji na propustu D. D. da, shodno odredbama članka 104. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama u BiH (u daljnjem tekstu: ZOSP), poduzme potrebne radnje da omogući siguran prelazak životinja s jedne strane magistralne ceste na drugu. Također, sud je zaključio da tužiteljičina odgovornost u konkretnom slučaju postoji zbog neprilagođene brzine. Stoga, sud je zaključio da je, imajući u vidu sve navedeno, doprinos tužiteljice i apelanta u nastaloj šteti po 50 %.
7. Osporenom presudom apelantova žalba je odbijena kao neutemeljena. Tužiteljičina žalba je djelomično uvažena i preinačen je stavak I. prvostupanjske presude tako što je apelant obvezan tužiteljici na ime naknade materijalne štete na njezinom vozilu isplatiti iznos od 8.191,61 KM umjesto iznosa od 5.851,15 KM. Preinačen je stavak II. prvostupanjske presude tako što je obvezana tužiteljica da apelantu na ime izmakle dobiti za jednu životinju isplati iznos od 1.657,70 KM umjesto iznosa od 2.762,50 KM.
8. Sud je u obrazloženju, između ostalog, ukazao na nalaz i mišljenje vještaka prometne struke koji je u tom nalazu i mišljenju naveo da je za mjesto nezgode vrijedila sigurnosna brzina od oko 70 km/h s oborenim svjetlima (kratkim). Sud je naveo da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da su i tužiteljica i apelant doprinijeli nastaloj šteti, ali da je apelantov doprinos u pogledu nastale štete, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, veći od 50 %. U svezi s tim, sud se pozvao na izvješće o počinjenom prekršaju s prometnom nezgodom Policijske stanice Tomislav-Grad od 1. rujna 2016. godine. Naime, sud je ukazao da je u navedenom izvješću konstatirano da je D. D. odveo apelantovu stoku na ispašu, da se oni nisu vratili u predvečerje, te da ih je apelant tražio. Prema tome, kako je to sud dalje obrazložio, ne samo da apelantova stoka nije bila pod njegovim nadzorom nego se smatralo da je izgubljena, pa je apelant tražio i stoku i D. D. Dalje, sud je naveo da D. D. nije omogućio prelazak stoke na magistralnom putu i u noćnim uvjetima na siguran način. Međutim, ocjenjujući tužiteljičinu odgovornost, odnosno doprinos za nastalu štetu, sud se pozvao, između ostalog, i na odredbe članka 43. ZOSP-a prema kojima je tužiteljica bila dužna brzinu kojom se kretala prilagoditi uvjetima puta. Također, pozvao se na odredbe članka 93. navedenog Zakona prema kojima za osvjetljavanje puta vozači vozila po pravilu upotrebljavaju duga svjetla u noćnim uvjetima. Imajući u vidu sve navedeno, sud je zaključio da je apelantov doprinos u nastaloj šteti 70 %, a tužiteljičin 30 %.
IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije
9. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant, u biti, smatra da je Kantonalni sud pri donošenju osporene odluke proizvoljno primijenio propise i pogrešno utvrdio činjenično stanje. Naročito osporava zaključak suda u pogledu njegovog doprinosa prometnoj nezgodi. U svezi s tim, apelant ističe da je Kantonalni sud „na jednostran način“ utvrdio da je tužiteljica odgovorna 30 %, a da je on odgovoran 70 % i da je on na taj način oštećen. Također, apelant osporava nalaz i mišljenje vještaka prometne struke u dijelu u kojem je vještak naveo da znak ograničenja brzine od 60 km/h nije vrijedio na mjestu prometne nezgode, te u dijelu u kojem je vještak naveo da je tužiteljica vozila s oborenim svjetlima, jer je to suprotno iskazu svjedoka. Naime, navodi da sud nije uvažio ni iskaze D. D. i A. T. koji su naveli da su životinje pod njihovim nadzorom prelazile magistralnu cestu. U svezi s tim, apelant ističe da su ti svjedoci naveli da su drugi sudionici u prometu vidjeli da životinje prelaze magistralni put i da su zaustavili vozila čekajući da goniči stoke pretjeraju životinje preko prometnice, a tužiteljica nije smanjivala brzinu kretanja svog vozila, već je vozeći pod dugim svjetlima htjela „vožnjom cik-cak između krava“ proći bez smanjivanja brzine kretanja vozila.b)Odgovori na apelaciju
10. Kantonalni sud se pozvao na obrazloženje iz osporene presude te je naveo da u postupku nisu povrijeđena prava na koja se apelant pozvao u apelaciji.
11. Općinski sud je naveo da su neutemeljeni apelantovi navodi i predložio da se apelacija odbije kao neutemeljena.
12. Tužiteljica je dostavila podnesak koji je, izvan žalbenog roka, uputila Kantonalnom sudu koji je odlučivao o žalbi protiv prvostupanjske presude. U podnesku je, u biti, osporila utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu njezinog doprinosa prometnoj nezgodi, te je navela da činjenično stanje nije potpuno niti pravilno utvrđeno.
V.Relevantni propisi
13. Zakon o osnovama sigurnosti prometa na cestama u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH“ br. 6/06, 75/06 – ispravak, 44/07, 84/09, 48/10, 48/10 – Završne odredbe Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za evidentiranje u cestovnom prijevozu, 18/13, 8/17, 89/17, 9/18, 46/23, 88/23 i 35/26)
U konkretnom slučaju primjenjuje se neslužbeni pročišćeni tekst Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH“ br. 6/06, 75/06 – ispravak, 44/07, 84/09, 48/10 i 48/10 – Završne odredbe Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za evidentiranje u cestovnom prijevozu) sačinjen u Ustavnom sudu, koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
4. Brzina Članak 43. stavak (1) (1) Vozač je dužan prilagoditi brzinu kretanja vozila svojstvima i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, gustoći prometa, prometnim znacima i drugim prometnim uvjetima, tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju pod navedenim uvjetima može predvidjeti.
Članak 93. (1) Za osvjetljavanje ceste vozač motornog vozila, u pravilu, upotrebljava duga svjetla. (2) Vozač motornog vozila za osvjetljavanje ceste uporabljivati kratka svjetla umjesto dugih svjetala:
1) prije mimoilaženja s drugim vozilom na udaljenosti s koje prosudi da svjetlom svojeg vozila zasljepljuje vozača vozila koje mu dolazi ususret, a pri mimoilaženju s drugim vozilom - kad vozač tog vozila upali kratka svjetla ili kad izmjeničnim paljenjem i gašenjem svjetala upozorava da mu duga svjetla smetaju, uvijek na udaljenosti manjoj od 200 m;
2) za vrijeme kretanja za drugim vozilom na udaljenosti od najmanje 100 m kako ne bi dugim svjetlima svojeg vozila zasljepljivao vozača vozila ispred sebe;
3) za vrijeme dok vozilom prolazi pokraj organizirane kolone ili povorke pješaka;
4) kada se kreće cestom koja se prostire neposredno pokraj plovnog puta ili pokraj željezničke ili tramvajske pruge - ususret s plovilom, odnosno s vozilom koje se kreće po tračnicama a koje nailazi iz suprotnoga smjera. (3) Noću, kao i danju u slučaju smanjene vidljivosti, vozač motornog vozila za vrijeme vožnje mora imati na vozilu upaljena najmanje kratka svjetla za osvjetljavanje ceste.
VI.Dopustivost i meritum
14. Ustavni sud zapaža da apelacija ispunjava uvjete propisane člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz članka 18. stavak (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neutemeljena, u smislu odredbe članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.
15. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
16. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
17. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...]
18. U svezi s navodima kojima apelant problematizira način na koji su redovni sudovi primijenili pravo, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Europski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te da stoga neće, prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije (kojem korespondira članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, predstavka broj 52871/13, točka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. lipnja 2022. godine, toč. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).
19. Osim toga, pravo na obrazloženu odluku predstavlja neodvojiv dio prava na pravično suđenje i ono obvezuje sudove da obrazlože svoje odluke. Naime, nedostatak dovoljnih i relevantnih razloga u sudskoj odluci može ukazivati, između ostalog, na arbitrarno sudsko odlučivanje. Međutim, to ne znači i obvezu sudova da detaljno odgovore na svaki argument koji stranke iznesu u postupku, već moraju odgovoriti na one argumente koji su ključni i odlučujući za donošenje odluke (vidi, npr. Europski sud, Petrović i drugi protiv Crne Gore, presuda od 17. srpnja 2018. godine, predstavka broj 18116/15, točka 41., i Ustavni sud, npr. Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-81/21 od 2. studenog 2022. godine, stavak 23. s daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).
20. Vraćajući se na konkretan predmet, Ustavni sud ukazuje da apelant smatra da mu je pravo na pravično suđenje povrijeđeno, u biti, zbog toga što je Kantonalni sud proizvoljno utvrdio procent njegove odgovornosti u prometnoj nezgodi u visini od 70 %.
21. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u obrazloženju osporene odluke istaknuo da je apelantov doprinos u pogledu nastale štete, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, veći od 50 %. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da obrazloženje Kantonalnog suda nije jasno, posebno imajući u vidu da Kantonalni sud zaključuje da je tužiteljica prekoračila ograničenje brzine, a onda tu okolnost stavlja na teret apelantu ističući da se tužiteljica kretala „relativno prilagođenom brzinom“. Dalje, Ustavni sud zapaža da se Kantonalni sud, ocjenjujući tužiteljičinu odgovornost, odnosno doprinos za nastalu štetu, pozvao, između ostalog, na odredbe članka 93. ZOSP-a prema kojima, kako je to Kantonalni sud obrazložio u osporenoj odluci, za osvjetljavanje puta vozači vozila po pravilu upotrebljavaju duga svjetla u noćnim uvjetima. Međutim, i tu Kantonalni sud utvrđuje da je tužiteljica imala obvezu prilagoditi vožnju uvjetima na putu imajući u vidu činjenicu da je vozila noću, ali unatoč tome konstatira da je njezina odgovornost manja od njegove.
22. Konačno, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud ukazao na nalaz i mišljenje vještaka prometne struke koji je u tom nalazu i mišljenju naveo da je za mjesto nezgode vrijedila sigurnosna brzina od oko 70 km/h s oborenim svjetlima (kratkim). Međutim, Ustavni sud dalje zapaža da Kantonalni sud to nije doveo u svezu sa svojim zaključkom iz prethodne točke ove odluke (da je tužiteljica trebala koristiti duga svjetla u noćnim uvjetima). Također, Kantonalni sud, kako proizlazi iz osporene presude, u konkretnom slučaju nije ni izvodio zaključak o tome da li je tužiteljica prilikom prometne nezgode zapravo imala upaljena duga ili kratka svjetla. Proizlazi, dakle, da Kantonalni sud zapravo nije razjasnio je li tužiteljica bila obvezna koristiti kratka ili duga svjetla, te koja je svjetla koristila, a nije razjasnio ni u kojoj mjeri i zbog čega je taj eventualni propust doprinio prometnoj nezgodi, odnosno visini doprinosa u pogledu nastale štete.
23. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da Kantonalni sud u obrazloženju osporene presude nije dao adekvatno obrazloženje za zaključak da je apelantov doprinos u nastaloj šteti 70 %, a tužiteljičin 30 %, te da je prilikom donošenja osporene odluke proizvoljno primijenio relevantne odredbe ZOSP-a. Stoga, Ustavni sud smatra da navedeno obrazloženje ne zadovoljava standarde koje predviđa pravo na pravično suđenje.
24. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da je osporenom presudom prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak
1. Europske konvencije. VII.Zaključak
25. Ustavni sud zaključuje da je došlo do kršenja prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u situaciji kada iz obrazloženja osporene presude Kantonalnog suda proizlazi da taj sud nije dao adekvatno obrazloženje za zaključak u pogledu doprinosa stranaka nastaloj šteti, te kada je proizvoljno primijenio relevantne odredbe ZOSP-a na konkretan slučaj.
26. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
27. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman