Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-56/26 (E. Ć.)

Odluka donesena 19. 02. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-56/26

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

19. 02. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-56/26, rješavajući zahtjev Esada Ćeske za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Esada Ćeske za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Esad Ćesko (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Sanel Podrug, advokat iz Sarajeva, podnio je 8. januara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 U 041415 25 Uvp od 21. novembra 2025. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 041415 22 U od 2. septembra 2025. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje rješenja Porezne uprave Federacije BiH, Kantonalnog poreznog ureda Sarajevo - Odsjek za inspekcijski nadzor (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) broj 13-9-02-15-20-

48-2/19 od 7. marta 2019. godine, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Rješenjem prvostepenog organa broj 13-9-02-15-20-48-2/19 od 7. marta 2019. godine, apelantu je utvrđena dodatna porezna obaveza na dohodak i kamate na porez na dohodak u ukupnom iznosu od 50.356,01 KM.

3. Rješenjem Federalnog ministarstva finansija (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ) broj 13-

15408/19 M.P. od 5. aprila 2022. godine odbijena je apelantova žalba podnesena protiv rješenja prvostepenog organa.

4. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 041415 22 U od 2. septembra 2025. godine, odbijena je apelantova tužba podnesena protiv rješenja drugostepenog organa.

5. Presudom Vrhovnog suda broj 09 0 U 041415 25 Uvp od 21. novembra 2025. godine, odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda. U obrazloženju, Vrhovni sud je istakao da je u postupku inspekcijskog nadzora utvrđeno da je na osnovu Ugovora o prijenosu poslovnog udjela od 5. decembra 2016. godine, apelant prenio osnivački udjel u društvu „Šipad“ d.o.o. Zagreb kupcu ,,SRE“ d.o.o. Sarajevo, ali kupac ugovoreni iznos od 200.000,00 EUR-a nije uplatio na način kako je određeno tim ugovorom. Naime, kako je obrazloženo, iznos od 391.166,00 KM (protuvrijednost 200.000,00 EUR-a) je doznačen na apelantov račun sa opisom „Pozajmica“, pa je na taj način apelant kao fizičko lice ostvario dohodak od prodaje imovinskih prava-osnivačkog udjela za koji nije podnio poreznu prijavu. Dakle, apelant na ovako ostvareni dohodak nije prijavio i uplatio porez na dohodak, čime je postupio suprotno odredbama člana 2. st. 1. i 3. tačka 1, člana 4. tačka 3. i člana 21. stav 1. Zakona o porezu na dohodak. Vrhovni sud je istakao da je inspekcijskim nadzorom također utvrđeno da je Ugovor o prijenosu udjela realiziran i kod Trgovačkog suda u Zagrebu, tj. upisana promjena člana društva i uprave, čime je apelant prestao biti osnivač i direktor društva „Šipad“ d.o.o. Zagreb. Vrhovni sud je istakao da je stoga, suprotno apelantovim navodima, primjenom naprijed citiranih odredba Zakona o porezu na dohodak, apelantu pravilno utvrđena dodatna porezna obaveza na dohodak, uvećano za iznos dospjele kamate.

6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Vezano za zahtjev za privremenu mjeru, apelant je istakao da odluka Ustavnog suda treba dati odgovor na sva pitanja koja su postavljena u apelaciji, a pogotovo na pitanje da li je prodaja udjela po Zakonu o porezu na dohodak, oporeziva ili ne. Apelant je dalje, u suštini, ponovio apelacione navode kojima je ukazivao na proizvoljnu primjenu odredbi Zakona o porezu na dohodak u osporenim odlukama, te kako su mu zbog toga povrijeđena prava na koja se pozvao u apelaciji. Apelant smatra da poreske obaveze, koje su mu utvrđene osporenim odlukama, nisu utemeljene i određene bilo kojim zakonom. Apelant je naglasio da je rješenje prvostepenog organa u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavom Federacije BiH i Protokolom broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i Zakonom o porezu na dohodak i Zakonom o privrednim društvima. Apelant smatra da je donošenje predložene privremene mjere posmatrano sa aspekta pravilne primjene Evropske konvencije, neophodno i opravdano. Smatra da bi izvršenje rješenja prvostepenog organa nanijelo nenadoknadivu štetu apelantu koja bi se teško mogla popraviti, pogotovo jer je apelant penzioner sa minimalnim primanjima. Pri tome, apelant je istakao da odlaganje nije protivno javnom interesu, niti bi se odlaganjem nanijela nenadoknadiva šteta prvostepenom organu.

7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

8. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

9. Ustavni sud primjećuje da apelant donošenje privremene mjere vezuje za apelacione navode o meritumu predmeta i tvrdnju da bi izvršenje rješenja prvostepenog organa nanijelo nenadoknadivu štetu apelantu, pogotovo jer je penzioner sa minimalnim primanjima. Međutim, Ustavni sud ukazuje da ovakvom argumentacijom nisu ponuđeni relevantni razlozi i dokazi zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem. Naime, apelant nije ponudio bilo kakve argumente koji bi pokazali da nema druge imovine dovoljne za isplatu duga. Stoga, u ovome predmetu nema ništa što bi ukazivalo da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenje postupka kako to propisuje člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

10. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-56/26 (E. Ć.) | Sudska praksa | Aktio