Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-646/25 (E. D.)
Odluka donesena 19. 02. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-646/25
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
19. 02. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i suci Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-646/25, rješavajući zahtjev Enesa Delića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Enesa Delića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Enes Delić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lukavca, kojeg zastupa Drago Reljić, advokat iz Tuzle, podnio je 14. februara 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 126 0 K 218928 24 Kž od 14. novembra 2024. godine. Apelant je od Ustavnog suda zatražio donošenje privremene mjere.
2. Presudom Općinskog suda u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 126 0 K 218928 23 K od 7. marta 2024. godine (u daljnjem tekstu: prvostepena presuda), koja je u dijelu odluke o kazni i odluci o imovinskopravnom zahtjevu, preinačena presudom Kantonalnog suda od 14. novembra 2024. godine, apelant je proglašen krivim da je počinio krivično djelo zloupotrebe povjerenja iz člana 297. stav 2 u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Također, apelant je obavezan da oštećenom S. B. isplati iznos od 57.343,33 KM, na ime materijalne štete, u roku od 30 dana, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Apelant je proglašen krivim što je u svojstvu punomoćnika S. B., u predmetu Općinskog suda broj 32 0 1337338 18 I, naplatio novčani iznos od 57.343,33 KM, po osnovu naknade za eksproprisane nekretnine, na svoj transakcijski račun, ne obavijestivši o tome davaoca punomoći, S. B. Dalje je utvrđeno da je S. B., nakon što je saznao za to, dao punomoć advokatu N. S. da ga dalje zastupa u predmetu, a apelant je navedena novčana sredstva uplatio na transakcijski račun preminule advokatice M. Ć..Apelant je na taj način, postupio suprotno odredbama člana 32. stav 1. Zakona o advokaturi FBiH. Apelant je na taj način, kako je zaključeno, pribavio nasljednicima advokatice M. Ć., protupravnu imovinsku korist u iznosu od 57.343,33 KM, istovremeno oštetivši davaoca punomoći S. B. za navedeni iznos.
4. Apelant smatra da su mu osporenim presudama povrijeđena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u biti, navodi da nije počinio radnje krivičnog djela za koje je osuđen. Ukazuje na povredu objektivnog identiteta optužnice. Smatra da je redovni sud proizvoljno primijenio materijalno i procesno pravo i da je pogrešno utvrdio činjenice. Ističe da redovni sudovi nisu vodili računa o tome da je advokat M. Ć. od oštećenog otkupila navedeno zemljište, a time i prava koja postoje u vezi tog zemljišta, bez obzira na stanje upisa. Apelant navodi da je tokom krivičnog postupka, ukazivao da je advokat M. Ć. finansirala postupak koji je vođen u Općinskom sudu, radi naknade štete te da je taj postupak vodila u svoje ime i za svoj račun, iako se formalno tu pojavljivao oštećeni S. B., kao nosilac prava. Navodi i da su se povodom dosuđenog iznosa od 57.343,33 KM, vodili i još vode i drugi postupci te da postoji mogućnost da oštećeni u više navrata naplati navedeni iznos, po raznim osnovima. U prilog tome, apelant je istakao da taj novac pripada Rudniku uglja „Kreka“ d.o.o. Tuzla na osnovu presude Općinskog suda broj 126 0 P 220635 23 P od 1. februara 2024. godine. Stoga je apelant predložio da se odredi mjera osiguranja i privremena mjera osiguranja kojom će se oštećenom zabraniti pokretanje i vođenje izvršnog postupka te naplata imovinskopravnog zahtjeva ili naložiti sudu odlaganje postupka izvršenja presude Kantonalnog suda od 14. novembra 2024. godine.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
7. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. U konkretnom slučaju apelant zahtjev za donošenje privremene mjere temelji na istim argumentima na kojima temelji tvrdnje o povredi ustavnih i konvencijskih prava na koja se pozvao u apelaciji, koje se odnose na meritum predmeta. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Stoga Ustavni sud smatra da razlozi koje je apelant naveo kao osnovu za donošenje privremene mjere, koji se tiču merituma predmeta, ne predstavljaju razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neutemeljen.
9. Na temelju izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman