Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3880/25 (D.P.)

Odluka donesena 19. 02. 2026.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3880/25

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 02. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i suci Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. veljače 2026. godine, u predmetu broj AP-3880/25, rješavajući apelacije D. P., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio D. P. protiv rješenjā Republičkog javnog tužiteljstva Republike Srpske br.: T12 0 KTPR 0002452 25 od 10. lipnja 2025. godine

T12 0 KTPR 0002453 25 od 10. lipnja 2025. godine

T12 0 KTP 0002498 25 od 24. lipnja 2025. godine

T12 0 KTPR 0002481 25 od 24. lipnja 2025. godine

T12 0 KTPR 0002629 25 od 16. rujna 2025. godine zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-3880/25

1. D. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke podnio je 21. kolovoza 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Republičkog javnog tužiteljstva Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Republičko tužiteljstvo) broj T12 0 KTPR 0002452 25 od 10. lipnja 2025. godine.

2. Postupajući po apelantovoj prijavi, donesena je naredba o neprovedbi istrage 18. ožujka 2025. godine. Rješenje glavnog okružnog tužitelja u Banjaluci je doneseno 9. travnja 2025. godine. Osporenim rješenjem Republičkog tužiteljstva od 10. lipnja 2025. godine odbijen je kao neutemeljen prigovor apelanta kao oštećenog izjavljen protiv navedenog rješenja od 9. travnja 2025. godine. U obrazloženju rješenja Republičko tužiteljstvo je navelo da je apelant 26. kolovoza 2022. godine Tužiteljstvu podnio kaznenu prijavu protiv odgovornih osoba u pravnoj osobi ZP „Elektrokrajina“ a.d. Banjaluka zbog izvršenja kaznenih djela: povreda prava radnika iz radnog odnosa iz članka 209. Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS), zlouporaba službenog položaja ili ovlasti iz članka 315. i nesavjestan rad u službi, jer mu je postupanjem odgovornih osoba u „Elektrokrajini“ nanesena šteta koja se sastoji u dugu u banci po osnovi kredita koji nije mogao plaćati jer mu je prestao radni odnos. U svezi s tim dalje je navelo da je nadležno tužiteljstvo pravilno utvrdilo da prijavljena djela nisu kaznena djela.

2. AP-3881/25

3. Apelant iz Banjaluke podnio je 21. kolovoza 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Republičkog tužiteljstva broj T12 0 KTPR 0002453 25 od 10. lipnja 2025. godine.

4. Povodom kaznene prijave apelanta kao oštećenog protiv pravne osobe JZU „Centar za socijalni rad” i odgovornih osoba zbog kaznenog djela zlouporabe službenog položaja odgovorne osobe iz članka 249. stavak 1. KZRS i kaznenog djela nesavjestan rad u službi iz članka 322. tog Zakona, donesena je naredba o neprovedbi istrage jer prijavljena djela nisu kaznena djela. Apelant je prijavu temeljio na tome da mu je uskraćena jednokratna novčana pomoć kao osobi s invaliditetom. Rješenjem glavnog okružnog javnog tužitelja u Banjaluci od 7. travnja 2025. godine odbijena je apelantova pritužba protiv navedene naredbe. Osporenim rješenjem Republičkog tužiteljstva od 10. lipnja 2025. godine odbijen je kao neutemeljen prigovor apelanta kao oštećenog izjavljen protiv rješenja od 7. travnja 2025. godine.

3. AP-4255/25

5. Apelant iz Banjaluke podnio je 20. rujna 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Republičkog tužiteljstva broj T12 0 KTP 0002498 25 od 24. lipnja 2025. godine.

6. Osporenim rješenjem od 24. lipnja 2025. godine odbijena je kao neutemeljena apelantova pritužba podnesena protiv naredbe o neprovedbi istrage od 14. svibnja 2025. godine. U obrazloženju rješenja Republičko tužiteljstvo je navelo da je apelant 9. travnja 2025. godine podnio Vrhovnom sudu Republike Srpske „ožalbeni zahtjev“ kojim se žali na nesavjesno postupanje i zlouporabu službenog položaja sudaca Vrhovnog suda Republike Srpske, S. Ć., B. V. i M. B., odnosno da su prijavljeni suci učinili kazneno djelo zlouporabe službenog položaja ili ovlasti iz članka 315. KZRS i samovlašća iz članka 314. KZRS, te da mu je nanesena šteta. Ukazao je da „ožalbeni zahtjev” apelanta koji je podnio Vrhovnom sudu Republike Srpske po svom sadržaju predstavlja kaznenu prijavu podnesenu protiv sudaca Vrhovnog suda Republike Srpske i koja je kao takva i tretirana od Posebnog odjeljenja Republičkog tužiteljstva. U svezi s tim, ukazao je da je pritužba zbog toga što je postupajući sudac pravilno utvrdio da se iz prijave i pratećih spisa nije moglo zaključiti da je postojala osnova sumnje da su prijavljene osobe počinile kazneno djelo.

4. AP-4256/25

7. Apelant iz Banjaluke podnio je 20. rujna 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Republičkog tužiteljstva broj T12 0 KTPR 0002481 25 od 24. lipnja 2025. godine.

8. Naredba o neprovedbi istrage je donesena 10. ožujka 2025. godine. Rješenje glavnog okružnog tužitelja u Banjaluci je doneseno 23. travnja 2025. godine. Osporenim rješenjem Republičkog tužiteljstva od 10. lipnja 2025. godine odbijen je kao neutemeljen prigovor apelanta kao oštećenog izjavljen protiv rješenja od 23. travnja 2025. godine. U obrazloženju rješenja Republičko tužiteljstvo je navelo da je 22. studenog 2024. godine Tužiteljstvo BiH dostavilo Okružnom tužiteljstvu u Banjaluci akt od 15. studenog 2024. godine u prilogu kojeg je dostavljen akt naslovljen kao „Demanti”, koji je podnio apelant putem zvanične e-mail adrese Tužiteljstva BiH. U svezi s tim dalje je naveo da je apelant u tom aktu naveo da je direktor ZP „Elektrokrajina” a.d. Banjaluka D. Č. Novinskoj agenciji „Srna” dao izjavu u kojoj je rekao da u „Elektrokrajini“ a.d. Banjaluka nema radnika koji ne dolaze na posao, a primaju plaće, da je ta izjava neistinita i nesavjesna. Republičko tužiteljstvo je navelo da je pravilna odluka nadležnog tužiteljstva da u tom slučaju neće provoditi istragu jer je očigledno da prijavljeno djelo nije kazneno djelo. U svezi s tim dalje je naveo da je postupajući tužitelj pravilno utvrdio da nisu postojale osnove sumnje da je prijavljena osoba učinila kazneno djelo.

5. AP-5045/25

9. Apelant iz Banjaluke podnio je 22. studenog 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Republičkog tužiteljstva broj T12 0 KTPR 0002629 25 od 16. rujna 2025. godine.

10. Rješenjem glavnog okružnog javnog tužitelja u Banjaluci od 18. srpnja 2025. godine odbijena je kao neutemeljena apelantova pritužba na naredbu o neprovedbi istrage od 4. lipnja 2025. godine. Osporenim rješenjem od 16. rujna 2025. godine odbijen je kao neutemeljen prigovor apelanta kao oštećenog izjavljen protiv rješenja od 18. srpnja 2025. godine. U obrazloženju rješenja Republičko tužiteljstvo je navelo da je tužitelj pravilno utvrdio da nema osnova sumnje da je R. Š. počinio kazneno djelo davanja lažnog iskaza iz članka 335. KZRS i kazneno djelo klevete iz članka 208a KZRS za koje je u pogledu prijavljenih radnji naveo da nije kazneno djelo. Osim toga je naveo da su neutemeljeni navodi iz prigovora da tužiteljstvo nije u potpunosti riješilo sve prijavljene osobe i radnje jer je u potpunosti postupljeno po podnijetoj prijavi, a u odnosu na prijavljeni događaj i prijavljene druge osobe u Okružnom javnom tužiteljstvu u Banjaluci u tijeku je postupanje po prijavama podnositelja i po tim prijavama će se donijeti javnotužiteljska odluka.

11. S obzirom na to da sve navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3880/25.

12. Iako apelant u apelaciji broj AP-3880/25 nije naveo povredu prava, Ustavni sud smatra da se apelant žali na povredu prava kao u ostalim apelacijama, odnosno na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava da ne bude podvrgnut mučenju ili nehumanom i ponižavajućem postupku ili kazni iz članka II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 3. Europske konvencije.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

14. Razmatrajući pitanje jesu li u konkretnim slučajevima na apelanta primjenjive garancije iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud zapaža da se postupci u kojima su donijete osporene odluke odnose na „utemeljenost kaznene optužbe“ protiv treće osobe, u kojoj se apelant pojavljuje u ulozi podnositelja kaznene prijave, odnosno oštećenog. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da u kaznenim postupcima članak 6. Europske konvencije garantira pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se „utvrđuje [...] utemeljenost bilo kakve kaznene optužbe“, zato što se samo takva osoba može smatrati „žrtvom“ u smislu tog članka. Obrnuto tumačenje članka 6. Europske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantiralo i nekome ko traži utvrđivanje utemeljenosti kaznene optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezične okvire tumačenja navedenog članka 6. (vidi Ustavni sud, između ostalih, odluke o dopustivosti br. AP-19/02 od 17. ožujka 2004. godine, AP-2641/17 od 7. rujna 2017. godine i AP-3809/20 od 12. siječnja 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije ne obuhvaća pravo na pokretanje kaznenog postupka protiv trećih osoba. S obzirom na to da članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi opseg zaštite od članka 6. Europske konvencije, slijedi da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da se osporenim odlukama u kojima je odlučivano o utemeljenosti kaznenih prijava protiv trećih osoba nije odlučivalo ni o pravu apelanta da ne bude podvrgnut mučenju ili nehumanom i ponižavajućem postupku ili kazni iz članka II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 3. Europske konvencije. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju tog prava također ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3880/25 (D.P.) | Sudska praksa | Aktio