Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3276/25 (A. i A. I.)

Odluka donesena 19. 02. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3276/25

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

19. 02. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger, te sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP 3276/25, rješavajući zahtjev Almira Ibrišimovića i Anele Ibrišimović za donošenje privremene mjere, na temelju člana VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se zahtjev koji su podnijeli Almir Ibrišimović i Anela Ibrišimović za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Almir Ibrišimović i Anela Ibrišimović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Srebrenika, podnijeli su 14. jula 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 30 0 I 105631 25 Gž 2 od 10. aprila 2025. godine i Rješenja Općinskog suda u Srebreniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 30 0 I 105631 20 I od 17. decembra 2024. godine. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelanti su tražili da se naloži Općinskom sudu da u izvršnom predmetu broj 30 0 I 105631 20 I zastane sa svim izvršnim radnjama do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po ovoj i apelacijama broj AP 4483/23 i AP 5034/24, odnosno do okončanja parničnog postupka u predmetu broj 30 0 P 105758 20 P koji je trenutno u fazi ponavljanja postupka po rješenju Kantonalnog suda od 26. maja 2025. godine.

2. Rješenjem o dosudi Općinskog suda broj 30 0 I 105631 20 I od 17. decembra 2024. godine ponuđaču M.S. su dosuđene nekretnine (poslovna zagrada u privredi i zemljište; u daljnjem tekstu: sporne nekeretnine) kao dosadašnje suvlasništvo odnosno suposjed apelanata. Rješenjem je konstatovano da će se sporne nekretnine predati ponuđaču nakon što položi cijenu u iznosu od 82.000,00 KM. Općinski sud je svoju odluku utemeljio na odredbi člana 93. stav 1. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP).

3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 30 0 I 105631 25 Gž 2 od 10. aprila 2025. godine žalba apelanata je odbijena, te je osporeno rješenje iz prethodne tačke potvrđeno. Obrazloženo je da su neosnovani navodi da su sporne nekretnine deset puta vrijednije od visine potraživanja jer je sporna nekretnina procijenjena na iznos od 414.953,00 KM, a prodata je za iznos od 82.000,00 KM. Pri tome je naglašeno da je sporna nekretnina prodata na trećoj prodaji na kojoj, prema članu 89. stav (5) ZIP-a, nekretnina može biti prodata bez ograničenja najniže cijene u odnosu na utvrđenu vrijednost. Navedeno je da u konkretnom slučaju nije došlo do neproporcionalnog miješanja u imovinsko pravo apelanata. U vezi s tim navedeno je da je rješenje o izvršenju doneseno na temelju izvršne notarske isprave od 14. marta 2017. godine, odnosno sporazuma o vansudskoj nagodbi za isplatu duga sa klauzulom podvrgavanja neposrednom prinudnom izvršenju na cjelokupnoj imovini, koji su apelanti zaključili svojom voljom pristupivši na taj način dugu svoje majke i obavezavši se da će solidarno snositi sve obaveze za provođenje sporazuma.

4. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti smatraju da su postojale procesne smetnje u postupku prodaje u odnosu na ponuđača o kojima sudovi nisu vodili računa. Ukazuju da su im u izvršnom postupku bila uskraćena procesna prava zbog čega došlo do kršenja prava na pristup sudu. Navode da su sporne nekretnine procijenjene na iznos od 414.953,00 KM a da su prodate za 82.000,00 KM, što predstavlja neproporcionalno miješanje u njihovo pravo na imovinu. U vezi s tim pozvali su se na odluku Ustavnog suda broj AP 1955/19. U odnosu na zahtjev za donošenje privremene mjere apelanti su ponovili navode iz apelacije, te su naveli da se podnesenim apelacijama pokreću ozbiljna pitanja kršenja njihovih imovinskih prava što je dovoljno za usvajanje privremene mjere, posebno u okolnostima kada od izvršnog suda nemaju mogućnost tražiti obustavu postupka. Još su naveli da bi zbog nedonošenja odluka o podnesenim apelacijama, te namirenjem tražitelja izvršenje za apelante mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice.

5. Prilikom ispitivanja utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnoga vođenja postupka.

6. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Osim toga, Ustavni sud je brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke i druge zakonom određene izvršne isprave predstavlja dio prava na „pristup sudu“ što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri broj AP-2534/23 od 17. jula 2023. godine, tačka 7., dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke ili zakonom određene izvršne isprave mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je posebno neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava, s obzirom da se takvi razlozi ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-3941/23 od 28. septembra 2023. godine, tačka 11, dostupna na www.ustavnisud.ba).

7. Apelanti, osim razloga koji se tiču merituma spora, kao razlog za donošenje privremene mjere navode da u izvršnom postupku nemaju mogućnost da traže obustavu postupku, te da bi namirenjem tražitelja izvršenja za njih mogle nastupiti nesagledive posljedice. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da apelanti, u smislu člana 272. Zakona o parničnom postupku, mogu od parničnog suda tražiti određivanje sudske mjere osiguranja u cilju zaštite prava na spornim nekretninama. Imajući u vidu razloge koje su apelanti naveli u zahtjevu za donošenje privremene mjere, Ustavni sud smatra da apelanti nisu ponudili razloge i dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, razlozi koji se odnose na meritum spora ne mogu biti relevantan osnov za usvajanje zahtjeva. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je podneseni zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

8. Na temelju izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

9. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3276/25 (A. i A. I.) | Sudska praksa | Aktio