Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2602/25 (M. B. i drugi)

Odluka donesena 19. 02. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2602/25

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

19. 02. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-2602/25, rješavajući zahtjev Mileta Bujića i dr, za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Mileta Bujića, Save Bujić i Slobodanke Užarević za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Mile Bujić, Sava Bujić i Slobodanka Užarević (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva i Istočnog Sarajeva, koje zastupa Milan Đukić advokat iz Banja Luke, podnijeli su 7. juna 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 047447 23 Gž 2 od 22. januara 2025. godine. Apelanti su podnijeli i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom su tražili da Ustavni sud odloži izvršenje navedene presude Kantonalnog suda u dijelu u kojem su obavezani da tuženim naknade troškove postupka do okončanja postupka po apelaciji.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 047447 20 P 3 od 27. januara 2023. godine djelimično je usvojen tužbeni zahtjev apelanata i obavezane su precizirane osiguravajuće kuće (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantima na ime naknade nematerijalne štete zbog smrti bliske osobe isplate precizirane novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka. Odbijen je dio tužbenog zahtjeva apelanata kojim su tražili da im tuženi isplate novčani iznos na ime materijalne štete. Utvrđeno je da se dogodila saobraćajna nesreća u kojoj je poginuo bliski srodnik apelanata (u daljnjem tekstu: srodnik apelanata) pri čemu nije bilo doprinosa srodnika apelanata nastanku nesreće. Vozač koji je skrivio nesreću oglašen je krivim za počinjenje krivičnog djela-teško djelo protiv bezbjednosti saobraćaja i izrečena mu je zatvorska kazna. Imajući u vidu navedeno te uzimajući u obzir Kriterije Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine na osnovu kojih se određuje visina naknade nematerijalne štete, Općinski sud je u smislu relevantnih odredbi Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) obavezao tužene da apelantima isplate naknadu nematerijalne štete. U odnosu na zahtjev za naknadu materijalne štete Općinski sud je naveo da apelanti nisu dokazali da su imali troškove za izgradnju nadgrobnog spomenika niti koje su troškove imali vezano za sahranu poginulog srodnika.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 047447 23 Gž 2 od 22. januara 2025. godine usvojena je žalba tuženih i prvostepena presuda preinačena u usvajajućem dijelu i taj dio tužbenog zahtjeva je odbijen. U preostalom, odbijajućem dijelu prvostepena presuda je potvrđena. Presudom su obavezani apelanti da tuženim naknade troškove postupka. Kantonalni sud je istakao da prvostepeni sud nije riješio pitanje prigovora nedostatka pasivne legitimacije tuženih kao ni prigovor zastare potraživanja. Navedeno je da su apelanti upućeni na parnicu radi rješavanja imovinsko pravnog zahtjeva ali da nisu shodno članu 390. stav 2. ZOO-a pokrenuli tu parnicu u roku od tri mjeseca od pravosnažnosti krivične presude već godinu i više nakon toga. Navedeno je i da se u ovom predmetu ne može primijeniti privilegirani zastarni rok iz člana 377. ZOO s obzirom da se taj rok može primijeniti samo na lice koje je pravosnažno osuđeno krivičnom presudom ali ne i na treća lica u ovom slučaju na osiguravajuće kuće.

4. Apelanti smatraju da im je osporenom presudom Kantonalnog suda prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelanti vide u proizvoljnoj primjeni prava i pogrešno utvrđenim činjenicama. Navode da Kantonalni sud nije uzeo u obzir činjenice predmeta, pravosnažnu krivičnu presudu i relevantne zakonske odredbe prema kojim je morao biti usvojen njihov tužbeni zahtjev. Smatraju da su im zbog toga prekršena navedena ustavna prava. Također smatraju da zbog argumentacije vezane za kršenje ustavnih prava Ustavni sud treba donijeti privremenu mjeru kojom bi odložio izvršenje navedene presude u dijelu u kojem su apelanti obavezani na naknadu troškova postupka tuženim do okončanja postupka po apelaciji jer to zahtijevaju interesi stranaka.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

6. Ustavni sud naglašava da je za Ustavni sud neprihvatljivo da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava, s obzirom da se takvi razlozi ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri.

Ustavni sud zapaža da apelanti razloge za donošenje privremene mjere vezuje za navode o kršenju ustavnih prava. U vezi s tim Ustavni sud ukazuje da argumentacijom koju su apelanti naveli nisu ponuđeni relevantni razlozi i dokazi zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenje postupka kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere neosnovan.

7. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

8. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2602/25 (M. B. i drugi) | Sudska praksa | Aktio