Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5614/25 (A.Dž. i drugi)

Odluka donesena 19. 02. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5614/25

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

19. 02. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetima br. AP-5614/25 i AP-5669/25, rješavajući zahtjeve A. Dž.1 i A. Dž. 2 za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi A. Dž.1 i A. Dž.2 za donošenje privremenih mjera.

OBRAZLOŽENJE

1. A. Dž.1 (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Jasmin Abdagić, advokat iz Cazina, podnio je 29. decembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Zaključka Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 20 0 Mal 085847 24 I od 15. decembra 2025. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 20 0 I 085847 25 Gž od 9. jula 2025. godine, Rješenja Općinskog suda broj 20 0 I 085847 24 I od 9. maja 2025. godine i Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 20 0 Mal 085847 24 I od 6. decembra 2024. godine. Apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje u predmetu Općinskog suda koji se vodi pod brojem 20 0 Mal 085847 24 I do donošenja konačne odluke po apelaciji. Apelacija je u Ustavnom sudu registrovana pod brojem AP-5614/25.

2. A. Dž.2 (u daljnjem tekstu: apelantica), posredstvom istog punomoćnika, podnijela je 29. decembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu kojom je osporila „postupanje Općinskog suda u Cazinu kojim nije odlučeno o prigovoru trećeg lica – supruge izvršenika, sada apelanta“. Također, apelantica je podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio provođenje izvršnog postupka u predmetu broj 20 0 Mal 085847 24 I do donošenja konačne odluke po apelaciji. Apelacija je u Ustavnom sudu registrovana pod brojem AP-5669/25.

3. S obzirom na to da se podnesene apelacije odnose na isto pitanje, predmet i postupak koji se vodio pred redovnim sudovima, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-5614/25.

Uvodna napomena

4. Apelant i apelantica su supružnici.

5. Presudom Općinskog suda broj 20 0 P 030520 18 P 2 od 24. maja 2019. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 20 0 P 030520 19 Gž od 15. januara 2020. godine, stavom I izreke naloženo je apelantu da prestane na ovakav ili sličan način da uznemirava tužioca A. Dž. (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) ili da ga ubuduće na isti ili sličan način uznemirava u izvršenju njegovih vlasničkih ovlaštenja pod prijetnjom novčane kazne. Zatim, stavom II izreke presude je utvrđeno da je apelant dužan predati tražiocu izvršenja u posjed slobodnu od lica i stvari porodično-stambenu kuću i to dio parcele u površini od 572 m2 koji se odnosi na porodičnostambeni objekat u površini od 128 m2 i zemljište u površini od 444 m2. Postupak u kojem su donesene osporene odluke

6. Tražilac izvršenja je podnio prijedlog za izvršenje Općinskom sudu protiv apelanta kao izvršenika. Prijedlog za izvršenje je podnesen na osnovu izvršne isprave – Presude Općinskog suda broj 20 0 P 030520 18 P 2 od 24. maja 2019. godine. Tražilac izvršenja je predložio da se odredi izvršenje tako da se apelantu ostavi rok od osam dana od dana prijema rješenja o izvršenju da tražiocu izvršenja preda u posjed slobodnu od lica i stvari porodično-stambenu kuću i to dio parcele u površini od 572 m2 koji se odnosi na porodičnostambeni objekat u površini od 128 m2 i zemljište u površini od 444 m2 uz prijetnju novčane kazne ako apelant ne postupi po nalogu suda.

7. Odlučujući o prijedlogu tražioca izvršenja, Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 20 0 Mal 085847 24 I od 6. decembra 2024. godine kojim je određeno predloženo izvršenje.

8. Rješenjem Općinskog suda broj 20 0 I 085847 24 I od 9. maja 2025. godine odbijen je apelantov prigovor izjavljen protiv Rješenja o izvršenju od 6. decembra 2024. godine kao neosnovan. U obrazloženju, Općinski sud je naveo da izvršni sud nije ovlašten ispitivati zakonitost odluke koja predstavlja izvršni naslov, niti je ovlašten raspravljati o činjenicama koje je izvršenik mogao iznositi u postupku u kojem je nastala izvršna isprava. Kako je sud ukazao, prijedlog za izvršenje je sačinjen u skladu sa odredbama člana 36. stav 1. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) i sadrži sve potrebne elemente. Također, sud je naveo da je tražilac izvršenja uz prijedlog za izvršenje dostavio izvršnu ispravu na osnovu koje je pokrenuto izvršenje i da su prijedlog za izvršenje i izvršna isprava usklađeni, te da je shodno tome određeno prinudno izvršenje. U odnosu na apelantove prigovore da je kuća čija se predaja traži jedina apelantova nekretnina u kojoj živi s porodicom i da bi izvršenje predstavljalo izbacivanje njega i njegove porodice na ulicu, te da je takva nekretnina izuzeta od izvršenja, Općinski sud je ocijenio da takvi prigovori nisu relevantni u izvršnom postupku. Kako je sud pojasnio, u konkretnom slučaju se radi o predaji nekretnine za koju je pravosnažnom izvršnom ispravom utvrđeno da nije apelantovo vlasništvo već tražioca izvršenja, te da se ona nalazi u apelantovom posjedu bez pravnog osnova i apelant ju je dužan predati tražiocu izvršenja.

9. Rješenjem Kantonalnog suda broj 20 0 I 085847 25 Gž od 9. jula 2025. godine odbijena je apelantova žalba podnesena protiv Rješenja Općinskog suda broj 20 0 I 085847 24 I od 9. maja 2025. godine. U obrazloženju, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud u osporenoj odluci dao valjane pravne razloge, te pravilno odbio apelantov prigovor protiv rješenja o izvršenju, pri čemu se zakonitost pobijanog rješenja ni apelantovim žalbenim navodima ne može dovesti u sumnju.

10. Kako proizlazi iz stanja u spisu, apelantica je kao treće lice, u smislu odredaba člana 51. ZIP-a izjavila prigovor Općinskom sudu (datum prigovora 14. novembar 2025. godine) u kojem je navela da je njeno pravo zahvaćeno izvršenjem u izvršnom postupku, te je prigovorila nedopuštenosti izvršenja na stvarima koje su obuhvaćene Rješenjem o izvršenju. Apelantica je u prigovoru navela da porodično-stambeni objekat predstavlja bračnu stečevinu, te je predložila da se utvrdi da nije dopušteno izvršenje na ½ suvlasničkog dijela.

11. Zaključkom Općinskog suda broj 20 0 Mal 085847 24 I od 15. decembra 2025. godine sudskom izvršiocu je naložen izlazak na lice mjesta i poduzimanje sljedećih radnji: ispražnjenje i predaja apelantove nekretnine (porodično-stambene kuće) tražiocu izvršenja, kako je sve bliže navedeno u zaključku. Općinski sud je ročište na licu mjesta za predaju nekretnine zakazao za 15. januar 2026. godine (četvrtak) u 10:00 časova.

12. Apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelantica se pozvala i na kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelantica je navela da je kao treće lice blagovremeno podnijela prigovor u kojem je istakla svoje suvlasničko pravo osporavajući dopuštenost izvršenja u dijelu koji se odnosi na predaju u posjed porodičnog stambenog objekta. U vezi s tim, apelantica je navela da o tom prigovoru sud nije donio odluku, niti je izvršenje obustavljeno ili odgođeno, već je izvršni postupak nastavljen i zakazano ročište za predaju. Smatra da je takvo postupanje suda arbitrarno i da joj je povrijeđeno pravo na pristup sudu, te je isključena iz postupka u kojem se odlučuje o njenoj imovini. Apelanti su naveli da u porodično-stambenom objektu žive sa porodicom duže od 20 godina i da im je to jedini dom. Apelanti su ukazali da se nalaze u stanju trajnog pravnog i faktičkog pritiska jer im u svakom momentu prijeti lišenje doma. Također su istakli da je porodično-stambeni objekat ranije bio štala, te da su oni taj objekat gradili, dograđivali i adaptirali (u namjenu za koju se sada koristi) tokom trajanja braka vlastitim sredstvima i da taj objekat predstavlja njihovu bračnu stečevinu. Pri tome su ukazali da se tražilac izvršenja nije protivio dogradnji i adaptaciji objekta. U odnosu na zahtjeve za privremenu mjeru, apelanti su naveli da bi provođenjem osporenog rješenja prije odlučivanja o navodima iz apelanticinog prigovora kao trećeg lica i apelacionim navodima, po njih i njihovu porodicu nastupila nenadoknadiva šteta jer bi bili prinudno iseljeni iz jedinog porodičnog doma i došlo bi do promjene faktičkog i pravnog stanja.

13. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

14. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnoga vođenja postupka.

16. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

17. Ustavni sud prvenstveno naglašava da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge potkrijepljene dokazima iz kojih bi Ustavni sud zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. U tom kontekstu, Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“ što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-7391/18 od 10. januara 2019. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja u predmetu Općinskog suda broj 20 0 Mal 085847 24 I, mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava.

18. Ustavni sud ukazuje da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje.

19. Ustavni sud zapaža da apelanti kao razlog za donošenje privremene mjere ističu da bi provođenjem izvršenja prije odlučivanja o navodima iz apelanticinog prigovora kao trećeg lica i apelacionim navodima, po njih i njihovu porodicu nastupila nenadoknadiva šteta jer bi bili prinudno iseljeni iz jedinog porodičnog doma, te bi došlo do promjene faktičkog i pravnog stanja.

20. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da osim tih navoda apelanti nisu ponudili takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio tražene privremene mjere. Ustavni sud smatra da apelanti ničim nisu dokazali da je u okolnostima ovog slučaja donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra zahtjeve apelanata za donošenje privremenih mjera neosnovanim.

21. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

22. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenim mjerama, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetnih apelacija.

23. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5614/25 (A.Dž. i drugi) | Sudska praksa | Aktio