Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4910/25 (B.A.)
Odluka donesena 19. 02. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4910/25
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
19. 02. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger, te sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP 4910/25, rješavajući zahtjev B. A. za donošenje privremene mjere, na temelju člana VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se zahtjev koji je podnio B. A. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. B. A. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupaju Draženka Jurišić i Josip Bokšić, advokati iz Mostara, podnio je 12. novembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Zaključka Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 I 262409 22 I od 16. oktobra 2025. godine.
2. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant je predložio da se Općinskom sudu i svim drugim organima naloži da obustave izvršenje u predmetu broj 58 0 I 262409 22 I do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji broj AP 2881/25 koju je apelant podnio 23. juna 2025. godine protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 I 262409 25 Gž od 9. aprila 2025. godine.
3. Podneskom od 19. novembra 2025. godine apelant je ispravio zahtjev za donošenje privremene mjere tako što se ispravljenim zahtjevom traži da se Općinskom sudu naloži da odloži izvršenje u predmetu broj 58 0 I 262409 22 I koje je određeno prijedlogom za izvršenje od 9. avgusta 2022. godine na temelju izvršne notarske isprave od 29. novembra 2013. godine i ugovora o zasnivanju hipoteke od 30. marta 2011. godine radi izvršenja novčanog potraživanja u iznosu od 26.707,97 KM s prijedlogom da se izvršenje provede zabilježbom, procjenom i prodajom nekretnina u apelantovom vlasništvu (u naravi polje, kuća, dvorište i njiva; u daljnjem tekstu: sporne nekretnine) do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji broj AP 2881/25.
4. Rješenjem Općinskog suda broj 58 0 I 262409 22 I od 30. juna 2025. godine konstatovano je da su na trećem ročištu održanom 10. decembra 2024. godine sporne nekretnine prodate kupcu M. T. za iznos od 81.000,00 KM., te da se banka (tražitelj izvršenja) iz navedenog iznosa namiruje u cijelosti, a da će se višak prodajne cijene vratiti apelantu nakon pravosnažnosti rješenja. Apelant je protiv navedenog rješenja o namirenju podnio žalbu Kantonalnom sudu u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) o kojem Kantonalni sud još nije odlučio, kako proizlazi iz odgovora tog suda.
5. Na osnovu pravosnažnog rješenja o dosudi spornih nekretnina od 31. januara 2025. godine Općinski sud je donio Zaključak broj 58 I 262409 22 I od 16. oktobra 2025. godine kojim je za dan 20. novembar 2025. godine zakazao predaju spornih nekretnina kupcu na način pobliže označen u dispozitivu zaključka.
6. Iz odgovora Općinskog suda proizlazi da je taj sud na apelantov zahtjev zaključkom od 19. novembra 2025. godine odložio predaju spornih nekretnina kupcu na neodređeno vrijeme.
7. Apelant smatra da mu je osporenim zaključkom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na dom iz člana II/f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Apelant posebno ukazuje da je vještak procijenio sporne nekretnine u iznosu od 306.500,00 KM, a da su nekretnine zbog duga u iznosu od 26.707,97 KM prodate za 81.000,00 KM, što je neproporcionalno. U vezi s tim apelant se pozvao na praksu Ustavnog suda u predmetima broj AP 4204/22 i AP 1955/19. U odnosu na zahtjev za donošenje privremene mjere apelant smatra da su navodi apelacije dovoljni za donošenje privremene mjere. Još je naveo da sporne nekretnine predstavljaju njegov jedini dom u kojem živi sa porodicom, a da je Općinski sud spornim zaključkom odredio datum da se njegov jedini dom preda kupcu.
8. Prilikom ispitivanja utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnoga vođenja postupka.
9. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Osim toga, Ustavni sud je brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke i druge zakonom određene izvršne isprave predstavlja dio prava na „pristup sudu“ što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri broj AP-2534/23 od 17. jula 2023. godine, tačka 7., dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke ili zakonom određene izvršne isprave mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je posebno neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava, s obzirom da se takvi razlozi ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-3941/23 od 28. septembra 2023. godine, tačka 11, dostupna na www.ustavnisud.ba).
10. U vezi s donošenjem privremene mjere apelant, osim razloga koji se tiču merituma spora, navodi da sporne nekretnine predstavljaju njegov jedini dom a da je unatoč tome sud odredio datum deložacije. Ustavni sud zapaža da iz odgovora Općinskog suda proizlazi da je deložacija na apelantov zahtjev odložena (vidi tačku 6 ove odluke). Pri tome, Ustavni sud ponovo naglašava da razlozi koji se odnose na meritum spora ne mogu biti relevantan osnov za usvajanje zahtjeva. U okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio razloge i dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je podneseni zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
11. Na temelju izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman