Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-80/24 (I. H.)

Odluka donesena 14. 05. 2026.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Dosjelost
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-80/24

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 05. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-80/24, rješavajući apelaciju Ismete Hifziefendić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Angelika Nußberger, potpredsjednica

Helen Keller, sudija

Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudija

Larisa Velić, sudijana sjednici održanoj 14. maja 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Ismete Hifziefendić podnesena protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 85 0 P 087443 23 Gž od 9. novembra 2023. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ismeta Hifziefendić (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Jaramaz“ iz Doboja, podnijela je 4. januara 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 P 087443 23 Gž od 9. novembra 2023. godine i Presude Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 85 0 P 087443 20 P od 31. decembra 2022. godine. Apelantkinja je dopisom od 14. novembra 2025. godine urgirala donošenje odluke o apelaciji.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i tužioca G. L. (u daljnjem tekstu: tužilac) zatraženo je 2. i 5. decembra 2025. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Okružni sud, Osnovni sud i tužilac su dostavili odgovore na apelaciju te su navedeni odgovori 6. januara 2026. godine dostavljeni apelantkinjinom punomoćniku radi eventualnog izjašnjenja. Apelantkinjin punomoćnik nije dostavio izjašnjenje na dostavljene odgovore.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Tužilac je 4. marta 2020. godine podnio Osnovnom sudu tužbu protiv apelantkinje radi predaje u posjed nepokretnosti. U zahtjevu je naveo da je uknjiženi vlasnik nepokretnosti k. č. broj 4991, površine 447 m², upisane u PL broj 3736 k. o. Doboj, kojoj po starom premjeru odgovara parcela broj 509/22, upisana u ZK uložak broj 3747 k. o. Doboj (u daljnjem tekstu: sporne nepokretnosti), te je tražio da mu apelantkinja preda u posjed dio sporne nepokretnosti u površini od 7,26 m² koji nezakonito drži u posjedu, ukloni limenu ploču dimenzija 3,30×3,00 m s dijela sporne nepokretnosti, kao i dio mermernog stuba u širini od 5 cm. Apelantkinja je u odgovoru na tužbu osporila tužbeni zahtjev i istakla protivtužbeni zahtjev kojim je tražila da sud utvrdi da je održajem stekla pravo svojine na dijelu sporne nepokretnosti, što je tužilac dužan da prizna i trpi da se apelantkinja upiše kao vlasnik i posjednik dijela sporne nepokretnosti u površini od 8-10 m².

6. Presudom Osnovnog suda broj 85 0 P 087443 20 P od 31. decembra 2022. godine apelantkinja je obavezana da tužiocu preda u posjed dio sporne nepokretnosti i ukloni limenu ploču (stav I izreke), dok je odbijen zahtjev kojim je tužilac tražio da apelantkinja ukloni dio mermernog stuba (stav II izreke). Odbijen je apelantkinjin protivtužbeni zahtjev (stav III izreke) i obavezana je apelantkinja da tužiocu naknadi troškove postupka (stav IV izreke). U obrazloženju presude je navedeno da među strankama nije sporno da je tužilac vlasnik i posjednik sporne nepokretnosti, dok je apelantkinja posjednik i pretpostavljeni vlasnik susjedne parcele k. č. broj 4990, upisane u PL 1215 k. o. Doboj, te je sporno da li apelantkinja nezakonito drži u posjedu dio sporne nepokretnosti u površini od 7,26 m². Osnovni sud je ukazao na odredbu člana 312. Zakona o stvarnim pravima ( u daljnjem tekstu: ZSP) kojim je propisano da je državina zakonita ako je zasnovana na valjanom pravnom osnovu. Takođe, ukazano je i na odredbu člana 17. ZSP-a kojom je propisan sadržaj prava svojine, odnosno dužnost svakoga da se uzdržava od povrede prava svojine. U vezi s tim, sud je obrazložio da apelantkinji nedostaje valjani pravni osnov za državinu, odnosno da se sporno zemljište od 1959. godine (kada je nacionalizovano) vodi kao društvena svojina i posjed, dok se od 4. aprila 2019. godine vodi kao svojina i posjed tužioca. Naime, obrazloženo je da iz provedenih dokaza (saslušanja stranaka, svjedoka, uviđaja na licu mjesta i pismenog nalaza vještaka geodetske struke) proizlazi da je tužilac u postupku javnog nadmetanja kupio sporne nepokretnosti od Grada Doboja te se na osnovu ugovora o prodaji od 27. marta 2019. godine uknjižio kao njihov vlasnik i posjednik. Takođe, iz materijalnih dokaza, uviđaja na licu mjesta i nalaza vještaka geodetske struke, između ostalog, proizlazi da je apelantkinja limenom pločom pregradila dio sporne parcele tužioca u površini od 7,26 m², kao i da dio apelantkinjinog mermernog stuba ulazi u tužiočevu parcelu oko 5 cm. Sud je poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještaka uz obrazloženje da je urađen u skladu s datim zadatkom i pravilima struke, dok nije cijenio izjave poimenično označenih svjedoka jer su apelantkinjini bliži srodnici. Istaknuto je da je apelantkinja prestala da bude savjesna kada je 24. aprila 2017. godine izvadila kopiju katastarskog plana u kojem je vidljiva međa između njene i sporne nepokretnosti – parcele, odnosno kada joj je geometar, kojeg je angažovao tužilac, na licu mjesta 5. aprila 2019. godine pokazao među i stavio do znanja da dio sporne nepokretnosti pripada tužiocu. Takođe, iz iskaza stranaka i svjedoka proizlazi da je apelantkinja znala da joj ne pripada pravo na sporni dio nepokretnosti budući da je postavljena limena ploča bila sporna odmah nakon njenog postavljanja 2014. godine kada je nadležna inspekcija naložila uklanjanje limene ploče. Zaključeno je da apelantkinja ničim nije dokazala da je sporni dio nepokretnosti držala u uvjerenju da je vlasnica te parcele. S obzirom na to da su sporne nepokretnosti u zakonitom i savjesnom posjedu tužioca, sud je primjenom odredbi člana 58. stav 1. i člana 52. stav 1. u vezi sa članom 17. stav 1. ZSP-a usvojio tužiočev tužbeni zahtjev. Odbijen je tužiočev zahtjev u dijelu kojim je tražio uklanjanje dijela mermernog stuba iz razloga što nije ekonomski opravdano i bez značaja je za ostvarivanje njegovog prava na predaju u posjed. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom odredbi čl. 383, 386, 387. i 396. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), Advokatskom tarifom i uspjehom stranaka u sporu.

7. Presudom Okružnog suda broj 85 0 P 087443 23 Gž od 9. novembra 2023. godine odbijena je apelantkinjina žalba i potvrđena je prvostepena presuda u st. I, III i IV izreke. U obrazloženju presude sud je naveo da apelantkinja osporava prvostepenu presudu u označenom dijelu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U vezi s tim, Okružni sud je ponovio utvrđeno činjenično stanje te je podržao odlučenje prvostepenog suda. Suprotno apelantkinjinim navodima, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud u skladu s odredbom člana 8. ZPP-a savjesno i brižljivo ocijenio sve provedene dokaze i pravilno izveo zaključak o odlučnim činjenicama. Naime, nesporno je utvrđeno da je tužilac spornu nepokretnost kupio od Grada Doboja, odnosno da se u skladu s odredbom člana 53. ZSP-a uknjižio kao vlasnik i posjednik sporne nepokretnosti, dok se jedan dio te nepokretnosti nalazi u apelantkinjinoj državini. U vezi s tim je obrazložio da je prvostepeni sud pravilno zaključio da tužilac kao vlasnik i posjednik sporne nepokretnosti, u skladu s odredbom člana 126. ZSP-a, ima pravo da traži od apelantkinje predaju u posjed dijela sporne nepokretnosti i uklanjanje limene ploče kao u stavu I prvostepene presude. Takođe je podržao zaključak prvostepenog suda da apelantkinja na dijelu sporne nepokretnosti nije stekla pravo svojine održajem jer nije dokazala da su ispunjeni uslovi za sticanje prava svojine na ovaj način. Naime, stupanjem na snagu ZSP-a u januaru 2009. godine počeli su da teku rokovi za sticanje prava svojine održajem na nepokretnostima u društvenoj/državnoj svojini propisani članom 58. ZSP-a. U vezi s tim je obrazloženo da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da je apelantkinja 2014. godine postavila limenu ploču na dio sporne nepokretnosti koja se od 1959. godine vodi kao društvena svojina i posjed, a od aprila 2019. godine kao svojina i posjed tužioca. Dakle, prvostepeni sud je pravilno zaključio da apelantkinja nije dokazala činjenicu da je 10 godina bila u zakonitom i savjesnom posjedu sporne nepokretnosti prije tužiočevog upisa, odnosno 20 godina savjesnog posjeda nakon stupanja na snagu ZSP-a. Takođe, ocijenjen je kao neosnovan apelantkinjin navod u vezi s valjanošću tužiočevog upisa prava svojine na spornoj nepokretnosti iz razloga što apelantkinja nije dokazala da je stavljen van snage ugovor o prodaji spornih nepokretnosti ili sprovođenje tog ugovora u javnim evidencijama. Potvrđena je i odluka o troškovima postupka koju je prvostepeni sud donio u skladu s relevantnim odredbama ZPP-a, Advokatskom tarifom i uspjehom stranaka u postupku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelantkinja smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, apelantkinja u suštini ponavlja navode koje je iznosila u parničnom postupku, te ističe da je izostala savjesna i zakonita ocjena izvedenih dokaza, koja je rezultirala nezakonitim usvajanjem tužiočevog tužbenog zahtjeva. Navodi da je dio sporne nepokretnosti u posjedu njene porodice duže od 100 godina, pa i nakon nacionalizacije, te da je Opština od njenih prednika izuzela samo dio zemljišta, dok je sporni dio ostao u posjedu apelantkinjine porodice. Takođe, smatra da je Opština nezakonito povećala parcelu koju je prodala tužiocu, odnosno da je dio njene parcele nezakonito pripojen parceli koja je prodata tužiocu. Smatra da Opština nije mogla prodati tužiocu parcelu koja prema zabrani visokog predstavnika nije mogla biti u prometu, odnosno da je ugovor o prenosu svojine na tužioca apsolutno ništavan. Apelantkinja je navela da je pola grada Doboja izgrađeno na zemljištu koje je bilo svojina njenih pravnih prednika bez ikakve naknade, te da njena porodica danas „posjeduje kuću i okućnicu i ništa više“. Takođe navodi da je tužilac „član povlaštene porodice u Doboju“ koji može bez ikakvog pravnog osnova „cijepati parcele i činiti sve druge malverzacije kako bi se osigurala korist i želje nekog od člana te porodice“. Smatra da se pažljivim čitanjem izvedenih dokaza može zaključiti da su sudovi donijeli presude u tužiočevu korist, a na njenu štetu.

b) Odgovori na apelaciju

9. Okružni sud je u odgovoru naveo da ostaje pri činjeničnim i pravnim zaključcima iz odluke te da nisu povrijeđena apelantkinjina navedena prava.

10. Osnovni sud je u odgovoru ukazao na predmet spora i donesene odluke bez posebnog izjašnjenja na navode apelacije.

11. Tužilac je u odgovoru naveo da su apelantkinjini navodi neosnovani, odnosno da su osporene presude pravilne i zakonite, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

12. Zakon o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 124/08, 3/09 – ispravka, 58/09, 95/11, 60/15, 18/16 – odluka USRS, 107/19, 1/21 – odluka USRS i 119/21 – odluka USRS)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:

Sadržaj prava svojine

Član 17. (1) Svojina je stvarno pravo, koje vlasniku daje ovlašćenje da slobodno i po svojoj volji stvar drži, koristi i s njome raspolaže, a svakoga od toga prava isključi u granicama određenim zakonom. (2) Svako je dužan da se uzdržava se od povrede prava svojine drugog lica.

Pravni osnovi sticanja

Član 52. stav (1) (1) Sticalac prava svojine na nepokretnosti na osnovu pravnog posla, zakona, nasljeđivanja, pravosnažne odluke suda ili konačne odluke drugog nadležnog organa, ovlašćen je da zahtijeva upis stečenog prava svojine u javnu evidenciju.

Sticanje uknjižbom

Član 53. stav (1) (1) Pravo svojine na nepokretnostima na osnovu pravnog posla stiče se uknjižbom u javnu evidenciju, ako zakonom nije drugačije određeno.

Sticanje održajem

58. st. (1) i (2) (1) Samostalni držalac stiče održajem pravo svojine na nepokretnosti, ako mu je državina zakonita i savjesna, a nije pribavljena silom, prijetnjom ili zloupotrebom povjerenja, istekom deset godina neprekidnog držanja. (2) Samostalni držalac nepokretnosti, čija je državina savjesna, stiče održajem svojinu na nepokretnosti istekom dvadeset godina neprekidnog držanja.

Vlasničke tužbe

Član 126. (1) Vlasnik ima pravo da zahtijeva vraćanje stvari od lica u čijoj se državini stvar nalazi, a od lica koje ga protivpravno uznemirava da prestane sa uznemiravanjem. (2) Prava na vraćanje stvari i na prestanak uznemiravanja ne zastarijevaju.

Oblici državine

Član 312. stav (1) (1) Državina je zakonita ako se zasniva na valjanom pravnom osnovu (pravo na državinu).

13. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 – odluka USRS, 45/09 – odluka USRS, 49/09, 61/13, 109/21 – odluka USRS i 27/24 ) u relevantnom dijelu glasi:

Član 8.

Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud na osnovu slobodne ocjene dokaza. Sud će savjesno i brižljivo ocijeniti svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno.

VI.Dopustivost i meritum

14. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uslove dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

15. Apelantkinja navodi da je osporenim odlukama prekršeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

16. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

17. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

18. Ustavni sud zapaža da apelantkinja povredu prava na pravično suđenje vidi u proizvoljnoj ocjeni dokaza i posljedično tome proizvoljnoj primjeni materijalnog prava.

19. U vezi s apelantkinjinim navodima, Ustavni sud ukazuje da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. s daljnjim referencama, dostupnu na www.ustavnisud.ba).

20. Ustavni sud ukazuje da iz obrazloženja osporenih odluka proizlazi da su redovni sudovi u osporenim odlukama dali dovoljnu i jasnu ocjenu izvedenih dokaza, na osnovu kojih su donijeli odluku o djelimičnoj osnovanosti tužiočevog tužbenog zahtjeva. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja tokom postupka imala mogućnost da predlaže dokaze, da je sud te dokaze cijenio u skladu sa ZPP-om, te da je Osnovni sud dao obrazloženje o tome zašto je poklonio vjeru nalazu vještaka, odnosno zašto nije prihvatio iskaze pojedinih svjedoka koje je predložila apelantkinja. Redovni sudovi su, suprotno apelantkinjinim navodima, dali relevantne i dovoljne razloge u vezi s pitanjem savjesnosti i zakonitog tužiočevog posjeda, odnosno utvrđenja da je spornu nepokretnost kupio od Grada Doboja, nakon čega se, shodno odredbi člana 53. ZSP-a, uknjižio kao njen vlasnik i posjednik te da stoga u smislu člana

126. ZSP-a „ima pravo zahtijevati vraćanje stvari od lica u čijoj se državini stvar nalazi“.

Pri tome su redovni sudovi, uz ukazivanje na relevantne odredbe ZSP-a, detaljno obrazložili zašto u datim okolnostima nije osnovan apelantkinjin protivtužbeni zahtjev za sticanje prava svojine održajem, budući da apelantkinja izvedenim dokazima nije dokazala da je posjed dijela sporne nepokretnosti bio zakonit i savjestan.

21. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelantkinjinih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju osporenih odluka dali relevantne i dovoljne razloge za svoje odlučenje kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili „očigledno nerazumna“. Takođe, suprotno apelantkinjinim navodima, Ustavni sud zapaža da predmet postupka okončanog osporenim odlukama nije navodno, kako to apelantkinja tvrdi, nezakonito povećanje parcele koju je Opština prodala tužiocu, kao ni ocjena zakonitosti prenosa svojine na spornoj nepokretnosti na tužioca. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelantkinja nije postavila takav protivtužbeni zahtjev, niti je tužila Opštinu, iako se suština njenih tvrdnji zapravo odnosi na navodno nezakonito postupanje Opštine. Stoga, apelantkinjino očito nezadovoljstvo osporenim odlukama ne pokreće per se pitanja u vezi s pravom na pravično suđenje. Takođe, apelantkinja ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u sprovedenom postupku prekršena neka druga procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na apelantkinjinu štetu.

22. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantkinjini navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije neosnovani.

Ostali prigovori

23. Apelantkinja smatra da joj je u postupku povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelantkinja tvrdnje o povredi tog prava, u suštini, zasniva na istim navodima koje je istakla u vezi s pravom na pravično suđenje, koje je Ustavni sud već razmatrao u prethodnim tačkama ove odluke i zaključio da su neosnovani. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ništa iz čega bi se moglo zaključiti da je apelantkinjino pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

VII.Zaključak

24. Ustavni sud zaključuje da nije prekršeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da su redovni sudovi u osporenim odlukama dali dovoljnu i jasnu ocjenu izvedenih dokaza, te kada su dali obrazloženja koja se ne mogu smatrati proizvoljnim u pogledu primjene relevantnih odredbi ZSP-a na utvrđeno činjenično stanje.

25. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

26. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-80/24 (I. H.) | Sudska praksa | Aktio