Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-64/26 ("Lipnik" d.o.o. Gacko)

Odluka donesena 19. 02. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-64/26

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

19. 02. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-64/26, rješavajući zahtjev „Lipnik“ d.o.o. Gacko za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćen tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev „Lipnik“ d.o.o. Gacko za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. „Lipnik“ d.o.o. Gacko (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Mirsad Sipović, advokat iz Sarajeva, podnio je 9. januara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 3 U 045632 25 Uvp od 10. novembra 2025. godine i S1 3 U 045632 23 U od 13. maja 2025. godine, Rješenja Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, Banjaluka (u daljnjem tekstu: UIO BiH) broj 01/4-UP/II-29/20 od 28. februara 2023. godine, Rješenja Odsjeka za kontrolu velikih poreskih obveznika UIO BiH (u daljnjem tekstu: Odsjek) broj 04/4-1/III-17-I-UP/I-4-000035-

12/7 od 12. decembra 2019. godine, te Rješenja Grupe za kontrolu velikih poreskih obveznika UIO BiH (u daljnjem tekstu: Grupa) br. 04/4-1/III-17-1-UP/I-4-000035-9/17 od 23. oktobra 2019. godine i 04/5-3/III-17/000223-4/11 od 17. februara 2012. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Sudu BiH i UIO BiH da odlože izvršenje navedenih presuda i rješenja dok Ustavni sud ne donese odluku o meritumu.

2. Grupa je donijela rješenje broj 04/5-3/III-17/000223-4/11 od 17. februara 2012. godine kojim je apelantu utvrđen razrez indirektnih poreza u iznosu od 115.547,00 KM (u daljnjem tekstu: sporni iznos) za poreski period od 1. novembra 2009. godine do 30. juna 2011. godine, te je naložena uplata utvrđene obaveze pod prijetnjom prinudne naplate. U obrazloženju rješenja Grupa je navela da je nakon obavljenog postupka kontrole poslovanja apelanta izvršila korekciju ulaznog PDV-a u poreskim prijavama za navedeni poreski period i naložila plaćanje dodatno utvrđene obaveze u navedenom iznosu. Pri tome je istakla da je ta obaveza nastala kao rezultat fakturisanja prometa koji se nije desio tj. fiktivnog prometa u smislu člana 64. Zakona o PDV-u, s ciljem da se prevarom izbjegne plaćanje PDV-a.

3. Grupa je, u postupku obnove, donijela rješenje broj 04/4-1/III-17-1-UP/I-4-000035-9/17 od 23. oktobra 2019. godine kojim je ostavljeno na snazi rješenje tog organa od 17. februara 2012. godine.

4. Odsjek je donio rješenje broj 04/4-1/III-17-I-UP/I-4-000035-12/7 od 12. decembra 2019. godine kojim je odbijena apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Grupe od 23. oktobra 2019. godine.

5. UIO BiH je donijela rješenje broj 01/4-UP/II-29/20 od 28. februara 2023. godine kojim je odbijena kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Odsjeka od 12. decembra 2019. godine. UIO BiH je u obrazloženju rješenja, pored ostalog, navela da je u postupku kontrole ulaznih faktura apelanta utvrđeno da je apelant po fakturama dobavljača „Elipsa“ d.o.o. Posušje (u daljnjem tekstu: „Elipsa“) i „Tradicija“ d.o.o. Posušje (u daljnjem tekstu: „Tradicija“)iskoristio pravo na odbitak ulaznog PDV u određenom iznosu. Dalje, istakla je da je kod tih dobavljača izvršena informativna kontrola i da je konstatovano da je kao apelantov dobavljač „Elipsa“ kafu koju je fakturisao apelantu nabavljao od društva „Aralija“ d.o.o. Prijedor, (u daljnjem tekstu: „Aralija“) pri čemu to pravno lice nema evidentiranih ulaznih faktura za nabavku sirove kafe. Također, UIO BiH je navela da je utvrđeno da je apelant od pravnog lica „Tradicija“ primio fakturu za nabavku kafe na kojoj je evidentiran ulazni PDV i za koja dobra je ispostavio izlazne fakture kupcu „Ikers“ d.o.o. Tuzla, a koje fakture, nisu zavedene u KUF te su nepoznate.

6. Sud BiH je presudom broj S1 3 U 045632 23 U od 13. maja 2025. godine odbio apelantovu tužbu protiv rješenja Uprave od 28. februara 2023. godine. U obrazloženju presude Sud BiH je citirao relevantne odredbe Zakona o PDV, Pravilnika o primjeni Zakona o PDV-u, te Zakona o postupku indirektnog oporezivanja. Dalje, ukazao je da apelant po fakturama „Elipsa“ i „Tradicija“ nije mogao ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza, nakon utvrđenja nepravilnosti u poslovanju kod navedenih pravnih lica te „Aralija“ . Naime, Sud BiH je naveo da fakture pobliže označene u zapisniku o kontroli od 24. januara 2012. godine, a koje čine sastavni dio spisa, nisu nastale kao rezultat stvarnog prometa, odnosno stvarne nabavke. Samim tim, Sud BiH je obrazložio da je pravilan i zaključak da u ovom slučaju nije izvršena isporuka dobara-kafe i da se radi o fiktivnom prometu iz člana 64. Zakona o PDV-u, pri kojem je apelant obavljao poslovne djelatnosti s ciljem da prevarom izbjegne plaćanje PDV-a. Također, Sud BiH je ukazao da je apelant prilikom prijema faktura od svojih dobavljača bio dužan da provjeri da li oni, osim što su upisani u registar PDV obveznika, ispunjavaju i ostale obaveze koje slijede iz tog statusa, jer u protivnom snosi rizik dodatnog razreza PDV-a.

7. Sud BiH je presudom broj S1 3 U 045632 25 Uvp od 10. novembra 2025. godine odbio apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Suda BiH od 13. maja 2025. godine. U obrazloženju presude Sud BiH je naveo da je pobijana presuda vijeća za upravne sporove pravilna i zakonita, te da prihvata razloge odbijanja tužbenog zahtjeva date u obrazloženju pobijane presude. Dalje, Sud BiH je obrazložio da tumačenje odredbi zakona koje je provelo vijeće za upravne sporove tog suda dovelo je do pravilne primjene Zakona o PDV-u. Naime, Sud BiH je ukazao da je sve ostale zaključke iz osporene presude odnosno rješenja organa uprave, koji čine pravno jedinstvo, kao pravilne u potpunosti prihvatio, a kojima je odgovoreno na sve prigovore koji se i u zahtjevu ponavljaju.

8. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Također smatra da je prekršena zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije kao i opšta zabrana diskriminacije iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelant ukazuje na kršenje prava iz čl. 7. i 17. Opće deklaracije o ljudskim pravima, čl. 2. i 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i čl. 2.-4. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. U suštini, apelant navodi da su organi uprave i Sud BiH proizvoljno utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo, te da osporene odluke nisu dovoljno obrazložene, pri čemu nisu uzete u obzir tvrdnje i njegovi navodi kao ni priloženi dokazi, te su odluke donesene na njegovu štetu, a u korist UIO BiH. S obzirom na to, apelant predlaže donošenje privremene mjere-da se naloži Sudu BiH i UIO BiH da odlože izvršenje navedenih presuda i rješenja kojim su utvrđene obaveze apelantu u spornom iznosu, koji je nastao korekcijom izlaznog i ulaznog PDV-a iskazanog u poreznim prijavama PDV za određeni period, te odloži provođenje prinudne naplate tog iznosa.

9. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1)Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

10. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

11. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da apelant nije posebno obrazložio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom traži da se naloži organima uprave i Sudu BiH odlaganje izvršenja rješenja i presuda, te da se odloži provođenje prinudne naplate spornog iznosa. Stoga proizilazi da apelant taj zahtjev vezuje za navode koji se tiču o meritumu predmeta o čemu Ustavni sud ne može odlučivati u ovoj fazi postupka. Imajući to u vidu, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne razloge i dokaze koji bi ukazivali da je u datim okolnostima donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenje postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

12. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-64/26 ("Lipnik" d.o.o. Gacko) | Sudska praksa | Aktio