Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1314/25 (R. L.)

Odluka donesena 19. 02. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1314/25

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

19. 02. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine u predmetu broj AP-1314/25, rješavajući zahtjev Rajka Lečića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Rajka Lečića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Rajko Lečić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, kojeg zastupa Nina Kisić, advokat iz Sarajeva, podnio je 24. marta 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenjâ Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 2 K 048245 24 Kv 11 od 12. februara 2025. godine i S1 2 K 048245 25 Krn 19 od 5. februara 2025. godine . Apelant je zatražio i donošenje privremene mjere.

2. Osporenim rješenjem Suda BiH od 5. februara 2025. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Suda BiH od 12. februara 2025. godine, apelantu, protiv kojeg se vodi istraga zbog krivičnog djela organiziranog kriminala u vezi sa neovlaštenim prometom akciznih proizvoda su, umjesto mjere pritvora određene mjere zabrane. Apelantu je izrečena mjera zabrane napuštanja boravišta, i to kuće na opisanoj adresi u Trebinju te je određeno da se njegovo kretanje ograničava na njegov dom. Određeno je da navedenu adresu, apelant ne smije napuštati bez prethodnog odobrenja Suda BiH, izuzev ukoliko ga napušta, da bi se pojavio u ovoj krivično pravnoj stvari po pozivu Suda BiH ili Tužilaštva. Određeno je da se u slučaju da je hitno potrebno da napusti mjesto boravišta, apelant može obratiti Sudu BiH sa obrazloženim zahtjevom, o kojem će Sud odlučiti u svakom konkretnom slučaju. Apelantu su određene i mjere zabrane putovanja, na način da mu se zabranjuje putovanje izvan Bosne i Hercegovine. Također, određena je i mjera zabrane sastajanja sa određenim licima, odnosno sastajanje i svaki oblik međusobne komunikacije sa osumnjičenim licima i svjedocima u predmetu (sva druga lica sa kojima su kako se osnovano sumnja komunicirali u vezi sa izvršenjem krivičnih djela putem Sky aplikacije, kao i sva lica koja su bila predmet razgovora i komunikacija putem Sky aplikacije). Određeno je da će se navedene mjere zabrane primjenjivati, počev od 6. februara 2025. godine, te da mogu trajati dok za to postoji potreba, a najduže do pravomoćnosti, odnosno do drugačije odluke Suda. Određeno je da će Sud vršiti kontrolu opravdanosti mjera svaka dva mjeseca.

3. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i član 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Apelant navodi da nije bilo osnova da mu Sud BiH odredi mjeru zabrane napuštanja boravišta, u neograničenom periodu. Smatra da je Sud BiH arbitrarno utvrdio navodnu opasnost od bjekstva, jer za određivanje mjera zabrane nisu bili ispunjeni uvjeti. U prilog tome, apelant ističe da je Sud BiH ranije odbio da mu produži pritvor radi opasnosti od bjekstva. Ukazuje da su ga i na pomen ocu i na dva tretmana koja su mu odobrena, odveli pripadnici MUP RS. To je, kako apelant navodi, kod njega prouzrokovalo ne samo stres, nego i sramotu i poniženje.

4. U zahtjevu za donošenje privremene mjere, apelant je ukazao da određene mjere zabrane, predstavljaju prekomjerno ograničenje njegovih ljudskih prava, posebno prava na slobodu i sigurnost osobe, te da mjere zabrane nisu u skladu sa principima proporcionalnosti i nužnosti, pogotovo jer su određene na neodređeno vrijeme. Apelant je naveo da boluje od dijabetesa, što zahtijeva redovnu medicinsku njegu i kontrolu. Apelant je istakao da se, uz dostavljene nalaze (otpusno pismo nakon bolničkog liječenja) obratio Sudu BiH sa zahtjevom da mu se dozvoli odlazak u laboratoriju radi kontrole šećera u krvi i drugih parametara, te nastavak liječenja kod zubara, koje zahtjeve je Sud BiH odbio, nakon protivljenja Tužilaštva. U spomenutoj medicinskoj dokumentaciji jasno se navodi potreba za redovnim liječenjem, testiranjima i zdravstvenim nadzorom, što je od presudne važnosti za očuvanje zdravlja apelanta. Apelant je preložio da Ustavni sud suspenduje ili ublaži mjere zabrane koje su trenutno na snazi prema apelantu, uključujući ukidanje kućnog pritvora ili postavljanje razmjernijih mjera.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

7. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

8. U konkretnom slučaju apelant zahtjev za donošenje privremene mjere temelji na tvrdnjama da će zbog njegovog zdravstvenog stanja, za njega nastati teško popravljiva šteta. Međutim, apelant nije dostavio dokaze koji bi nedvojben potvrdili ove njegove navode. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant u konkretnom slučaju nije ponudio takve razloge, niti dokaze koji bi Ustavnom sudu u ovom trenutku bili dovoljni da bi donio traženu privremenu mjeru, odnosno koji bi ukazivali da je u takvim okolnostima donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

9. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1314/25 (R. L.) | Sudska praksa | Aktio