Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4011/25 (H.K.)

Odluka donesena 19. 02. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4011/25

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

19. 02. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-4011/25, rješavajući zahtjev H.K. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine– prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev H.K. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. H.K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Miroljub Radomirović advokat iz Tuzle, podnio je 3. septembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 32 0 P 343532 25 Rev 2 od 5. juna 2025. godine i presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu. Kantonalni sud) broj 32 0 P 343532 24 Gž 2 od 10. januara 2025. godine. Apelant je podnio i zahtjev kojim je tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi odložio izvršenje navedene presude Kantonalnog suda do okončanja postupka po apelaciji.

2. Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 343532 23 P 2 od 25. oktobra 2024. godine odbijen je tužbeni zahtjev H.K. (u daljnjem tekstu: tužiteljica) da se utvrdi da sporne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu koju su u braku stekli apelant i tužiteljica te da sud obaveže apelanta da trpi i prizna da se tužiteljica upiše u zemljišne knjige kao suvlasnica sa dijelom ½. Tužbeni zahtjev je odbijen jer tužiteljica nije dokazala da su sporne nekretnine stečene u toku trajanja bračne zajednice jer proizlazi da je kao njihov vlasnik upisan apelant sa dijelom 1/1.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 P 343532 24 Gž 2 od 10. januara 2025. godine, protiv koje je odbijena revizija presudom Vrhovnog suda broj 32 0 P 343532 25 Rev 2 od 5. juna 2025. godine, između ostalog, djelimično je uvažena tužiteljicina žalba, prvostepena presuda preinačena i utvrđeno da sporne nekretnine čine bračnu stečevinu tužiteljice i apelanta te je apelant dužan da trpi i prizna da se tužiteljica upiše kao suvlasnica sa dijelom 1/2. Kantonalni sud je naveo da je u postupku utvrđeno da je brak između apelanta i tužiteljice zaključen 2011. godine, razveden 2019. godine a da su sporne nekretnine postale dio njihove imovine 2012. godine odnosno za vrijeme trajanja braka. S obzirom da apelant nije dokazao da sporne nekretnine predstavljaju njegovu posebnu imovinu to one shodno čl. 252. i 254. Porodičnog zakona predstavljaju bračnu stečevinu apelanta i tužiteljice.

4. Apelant navodi da su mu osporenim odlukama prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni prava. Apelant smatra da Ustavni sud treba donijeti privremenu mjeru kojom bi odložio izvršenje navedene presude Kantonalnog suda do donošenja odluke o apelaciji. Kao razloge za donošenje privremene mjere apelant navodi flagrantno kršenje njegovih ustavnih prava i jer bi izvršenjem te presude nastala neotklonjiva šteta jer je sporne nekretnine dao na poslugu preciziranom privrednom društvu za obavljanje njegove djelatnosti pa to društvo ne bi više moglo poslovati bez saglasnosti tužiteljice ukoliko bi se ona upisala kao suvlasnica spornih nekretnina.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

6. Ustavni sud prvenstveno naglašava da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedine raspoložive mjere u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentirati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je za Ustavni sud neprihvatljivo da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom na to da se takvi razlozi ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-5066/22 od 28. januara 2023. godine, tačka 10, dostupna na www.ustavnisud.ba). U vezi s tim Ustavni sud ukazuje da sama mogućnost da će tužiteljica biti upisana kao suvlasnica na spornoj nekretnini ne ukazuje da će biti dovedeno u pitanje poslovanje pravne osobe, odnosno da će na taj način biti nanesena šteta koju neće biti moguće otkloniti. Prema tome, Ustavni sud ukazuje da argumentacijom koju je apelant naveo nisu ponuđeni relevantni razlozi i dokazi zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

7. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere smatra neosnovanim, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove odluke.

8. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesene apelacije.

9. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4011/25 (H.K.) | Sudska praksa | Aktio