Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-55/26 (M.A.)
Odluka donesena 19. 02. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-55/26
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
19. 02. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine u predmetu broj AP-55/26, rješavajući zahtjev M. A. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev M. A. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. M. A. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Alen Nakić, advokat iz Sarajeva, podnio je 7. januara 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) br. 65 0 K 1153385 25 Kv 8 od 31. decembra 2025. godine i 65 0 K 1153385 25 Kpp 41 od 27. decembra 2025. godine. Apelant je od Ustavnog suda zatražio donošenje privremene mjere.
2. Osporenim rješenjima apelantu je određen pritvor u trajanju od jednog mjeseca, koji se računa od 25. decembra 2025. godine. Apelantu je pritvor određen zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivična djela zloupotrebe položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ) i primanja nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu utjecajem iz člana 382. stav 2. KZ-a u vezi sa čl. 31. i 54. KZ-a i zbog razloga propisanih članom 146. stav 1. tač. b) i c) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP), odnosno postojanja koluzione i iteracijske opasnosti. Istovremeno, odbijen je kao neosnovan prijedlog Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo da se apelantu odredi mjera pritvora i zbog razloga propisanih članom 146. stav 1. tačka a) ZKP-a, odnosno zbog opasnosti od bjekstva.
3. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i st. 3. i 4, člana 6. st. 1. i 2, kao i člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant ističe da su osporena rješenja nezakonita zbog pogrešne primjene odredbi člana 146. stav 1. tač. b) i c) ZKP-a. U prilog tome apelant pojašnjava da osporena rješenja ne sadrže konkretne razloge o odlučnim činjenicama, i to kako onih koje se tiču postojanja osnovane sumnje tako i onih koje se tiču postojanja koluzione i iteracijske opasnosti. Nadalje, apelant smatra da iz provedenih dokaza ne proizlazi postojanje osnovane sumnje niti posebnih razloga za pritvor. Osim toga, apelant smatra da sud nije izvršio brižljivu analizu njegovih žalbenih navoda budući da je o žalbi odlučio istog dana kada je i predata, imajući u vidu obimnost prvostepenog rješenja (51 strana), njegove žalbe (17 strana) i radnog vremena suda (do 14 sati). Konačno, apelant je ukazao i na kršenje pretpostavke nevinosti u prvostepenom rješenju, u dijelu u kojem je obrazlagana iteracijska opasnost.
4. Obrazlažući zahtjev za donošenje privremene mjere, apelant je naveo da mu je zbog proizvoljne primjene procesnog i materijalnog prava u postupku donošenja osporenih rješenja nanesena nenadoknadiva šteta i povrijeđena njegova prava iz člana 5. Evropske konvencije. Apelant je posebno ukazao da osnovanost zahtjeva proizlazi iz činjenice što okolnosti ovog predmeta otvaraju ozbiljna ustavna pitanja i u pogledu poštovanja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije, koje je opširno opisao u apelaciji. Pri tome je istakao da, zbog trajanja postupka po apelaciji, u kojem bi se utvrdila povreda njegovih prava, nastala šteta ne bi bila otklonjena plaćanjem naknade nematerijalne štete, te bi bez nje i sam postupak po apelaciji izgubio svoj smisao. Stoga je predložio da Ustavni sud, s ciljem sprečavanja nastupanja daljnjih nepopravljivih posljedica po njega, usvoji privremenu mjeri i „obustavi izvršenje“ osporenih rješenja, te naloži KPZ-u Sarajevo da ga pusti na slobodu.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
7. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijetiu interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio njegovo puštanje iz pritvora, koji mu je određen na osnovu osporenih odluka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. Ustavni sud zapaža da apelant nije posebno obrazložio zahtjev za donošenje privremene mjere, već smatra da njegovi navodi o kršenju prava na ličnu slobodu i sigurnost te prava na pravično suđenje predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud ukazuje da iako takvi navodi, eventualno, mogu pokrenuti ozbiljna ustavna pitanja, oni sami po sebi ne mogu predstavljati argument za donošenje privremene mjere. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi ukazivalo da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra neosnovanim apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
9. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman