Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-321/25 (N.D.)
Odluka donesena 19. 02. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-321/25
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
19. 02. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-321/25, rješavajući zahtjev N. D. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev N. D. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. N. D. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilijaša, kojeg zastupa Advokatsko društvo s ograničenom odgovornošću „Nedžad E. Beća“ iz Sarajeva, podnio je 23. januara 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nepostupanja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 09 0 K 0464598 Kpp. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio „Kantonalnom sudu da odluči o prijedlogu Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) za određivanje mjera zabrane, imajući u vidu i razloge zbog kojih je vanraspravno vijeće tog suda odluke o mjerama ukidalo, i to u roku od tri dana od dana dostavljanja odluke“.
2. Tužilaštvo protiv apelanta i drugih poimenično označenih lica provodi istragu u predmetu broj T20 0 KTOV 0023695 24 zbog osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlaštenja iz člana 383. Krivičnog zakona FBiH (u daljnjem tekstu: KZ).
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 K 0464598 Kpp 48 od 30. oktobra 2024. godine apelantu je, u smislu odredbe člana 140. stav (1) Zakona o krivičnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZKP), izrečena mjera zabrane napuštanja boravišta, te, shodno odredbi člana 140a. stav (1) tač. a), b) i c), izrečene su mu mjere zabrane preduzimanja poslovnih aktivnosti, posjećivanja određenih mjesta i mjera zabrane sastajanja s određenim licima, sve bliže označeno u izreci rješenja.
4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 K 0464598 24 Kv 7 od 22. novembra 2024. godine djelimično je uvažena žalba apelantovog branioca te je ukinuto prvostepeno rješenje. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je prvostepenim rješenjem apelantu određena mjera zabrane napuštanja boravišta iz člana 140. stav (1) ZKP-a, kojom je apelantu zabranjeno da napusti općinu u kojoj se nalazi njegova adresa, te da je određeno da apelant ne smije napuštati mjesto prebivališta, odnosno svoj dom bez prethodnog odobrenja suda. Kantonalni sud je naveo da se pojam dom i mjesto prebivališta ne mogu poistovjetiti, te da je prvostepenim rješenjem određena mjera zabrane kojom se zabrana napuštanja boravišta i kretanja faktički ograničava na apelantov dom, a ne na njegovo prebivalište, kako je Tužilaštvo predložilo. Imajući to u vidu, Kantonalni sud je, shodno odredbi člana 337. stav (3) ZKP-a, djelimično uvažio žalbu apelantovog branioca, ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio na ponovno odlučivanje.
5. Apelant se pozvao na povredu prava na slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Osim toga, apelant ukazuje na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju. U suštini, apelant ističe da Kantonalni sud konstantno i uporno odugovlači sa svakom procesnom radnjom u krivičnom postupku, što se odražava i na njegovu egzistenciju. Apelant ističe da sudija za prethodni postupak nije postupio po uputstvu iz drugostepenog rješenja, odnosno da u ponovnom postupku nije donio odluku. U vezi s tim, apelant ukazuje da se nalazi u situaciji da ne želi izlaziti iz „kućnog pritvora“ iz straha da će nadležni organi taj izlazak tumačiti kao kršenje mjera zabrane te ga lišiti slobode do donošenja nove odluke, koja uprkos mnogobrojnim urgencijama nije donesena. S obzirom na to, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji njegov zahtjev za donošenje privremene mjere i naloži Kantonalnom sudu da u ponovnom postupku donese odluku.
6. Kantonalni sud je obavijestio Ustavni sud da je u ponovnom postupku doneseno rješenje kojim su apelantu određene mjere zabrane ( rješenje doneseno 7. februara 2025. godine te osporeno u predmetu broj AP-1336/25).
7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
9. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
10. Ustavni sud zapaža da apelant nije posebno obrazložio zahtjev za donošenje privremene mjere te da se razlozi koje je apelant naveo kao osnov tražene privremene mjere zapravo tiču merituma predmeta. Naime, Ustavni sud zapaža da apelant problematizira promptnost postupanja Kantonalnog suda u postupku određivanja mjera zabrane. Ustavni sud o tim navodima ne može odlučivati u ovoj fazi postupka jer bi time prejudicirao odlučenje o apelaciji. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je redovni sud nakon što je apelant podnio apelaciju (23. januar 2025. godine) u ponovnom postupku (7. februar 2025. godine) donio odluku, te je time, suštinski, iscrpljen predmet zahtjeva za donošenje privremene mjere. Imajući to u vidu, te okolnost da apelant nije ponudio razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere neophodno radi sprečavanja neotklonjivih štetnih posljedica, odnosno u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman