Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-480/23 (Udruženje filmskih radnika u Bosni i Hercegovini)
Odluka donesena 11. 06. 2026.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Procesna odluka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-480/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 06. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 11. juna 2026. godine, u predmetu broj AP-480/23, rješavajući apelaciju Udruženja filmskih radnika u Bosni i Hercegovini, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Udruženja filmskih radnika u Bosni i Hercegovini podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 036990 22 Uvp od 24. novembra 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Udruženje filmskih radnika u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Andrea Zubović-Devedžić, Indir Osmić, Mirna Milanović-Lalić i Jasmina Suljović, advokati iz Sarajeva, podnio je 27. januara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 036990 22 Uvp od 24. novembra 2022. godine i S1 3 U 036990 21 U od 27. juna 2022. godine.
2. Rješenjem Instituta za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Institut) broj IP-03-47-5-288/16 GM od 21. aprila 2016. godine, između ostalog, oduzeta je Dozvola Instituta broj IP-03-47-5-05881/15 VT od 16. oktobra 2015. godine, koja je bila izdata apelantu.
3. Odlučujući o apelantovom alternativnom zahtjevu (za oglašavanje rješenja ništavim ili o poništenju rješenja po pravu nadzora ili o ukidanju rješenja po pravu nadzora), Rješenjem Žalbenog savjeta pri Savjetu ministara Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Žalbeni savjet) broj UPŽV-09-
07-3-118/16 od 30. avgusta 2016. godine oglašeno je ništavnim rješenje iz prethodne tačke ove odluke.
4. Rješenjem Žalbenog savjeta broj UPŽV-09-07-3-118/16 od 13. decembra 2016. godine ukinuto je po pravu nadzora rješenje tog organa iz prethodne tačke ove odluke.
5. Rješenjem Žalbenog savjeta broj UP2ŽV-09-07-3-118 16 od 20. avgusta 2020. godine u cijelosti je oglašeno ništavnim rješenje Žalbenog savjeta od 13. decembra 2016. godine. U obrazloženju, Žalbeni savjet se pozvao na stav Suda BiH zauzet u presudi tog suda broj S1 3 U 023589 16 U od 17. septembra 2018. godine prema kojem Žalbeni savjet nije nadležan za postupanje u konkretnoj pravnoj stvari. Osim toga, Žalbeni savjet se pozvao na odredbe člana 256. stav (1) tač. 1) i 3) Zakona o upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZUP) kojima je propisano da se ništavnim oglašava rješenje koje je u upravnom postupku doneseno u stvari iz sudske nadležnosti, u stvari o kojoj se uopšte ne može rješavati u upravnom postupku ili čije izvršenje uopšte nije moguće. Žalbeni savjet je naveo da je, posljedično navedenom, neodrživo da pravno egzistira rješenje Žalbenog savjeta od 13. decembra 2016. godine, jer je doneseno na osnovu rješenja istog organa od 30. avgusta 2016. godine koje je poništeno presudom Suda BiH od 17. septembra 2018. godine.
6. Presudom Suda BiH od 27. juna 2022. godine odbijena je apelantova tužba podnesena protiv rješenja Žalbenog vijeća iz prethodne tačke ove odluke. U obrazloženju, sud se, između ostalog, pozvao na odredbe člana 2. Odluke o formiranju Žalbenog savjeta kojim je propisano da je Žalbeni savjet nadležan da rješava po žalbi protiv prvostepenog rješenja organa uprave Bosne i Hercegovine, ukoliko posebnim zakonom za odlučivanje o žalbi nije utvrđena nadležnost nekog drugog organa. Naime, sud je istakao da je, u vezi s tim, odredbama člana 11. Zakona o kolektivnom ostvarivanju autorskog i srodnih prava jasno propisano da protiv odluke Instituta nije moguće izjaviti žalbu, ali se može pokrenuti upravni spor pred Sudom BiH. Dakle, Žalbeni savjet je donio rješenje od 13. decembra 2016. godine u stvari u kojoj nije bio nadležan za postupanje, pa je isti organ to rješenje pravilno oglasio ništavnim.
7. Presudom Suda BiH od 24. novembra 2022. godine odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke. U obrazloženju, sud se pozvao na odredbe člana 257. stav (3) ZUP-a kojima je, između ostalog, propisano da rješenje oglašava ništavnim organ koji ga je donio. Takođe, sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud primijenio relevantne propise, te je podržao zaključak tog suda prema kojem je Žalbeni savjet donio rješenje u stvari u kojoj nije bio nadležan za postupanje pa je, na osnovu navedenih odredaba ZUP-a, pravilno oglasio ništavnim to rješenje.
8. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana
13. Evropske konvencije. Apelant, u suštini, smatra da je Sud BiH u osporenim odlukama proizvoljno zaključio da nije postojala nadležnost Žalbenog savjeta, te da mu je na taj način uskraćeno pravo na djelotvoran pravni lijek.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
10. Razmatrajući apelantove navode Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje je li član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj.
11. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje je li član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv, sadržan u odgovoru na pitanje je li posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
12. Ustavni sud zapaža da apelant osporava presudu Suda BiH donesenu u upravnom sporu u kojem je konačno zaključeno da Žalbeni savjet nije bio nadležan za odlučivanje o apelantovom alternativnom zahtjevu za oglašavanje rješenja ništavim ili za poništenje rješenja po pravu nadzora ili za ukidanje rješenja po pravu nadzora. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da se u osporenoj odluci odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopustivosti vanrednih pravnih lijekova u upravnom postupku (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-2799/21 od 27. februara 2025. godine i AP-4524/21 od 23. februara 2022. godine, dostupne na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Dakle, iz navedenog proizlazi da se u osporenoj odluci nije odlučivalo o apelantovim „građanskim pravima i obavezama“ u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Imajući u vidu ovakav zaključak, Ustavni sud ukazuje da su i navodi o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, takođe ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. U skladu sa navedenom, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman