Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4414/25 (N. V.)
Odluka donesena 19. 02. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4414/25
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
19. 02. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-4414/25, rješavajući zahtjev Nebojše Vasilića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine– prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Nebojše Vasilića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Nebojša Vasilić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Boris Novković advokat iz Banja Luke, podnio je 3. oktobra 2025. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ps 134715 25 Pžip 2 od 28. augusta 2025. godine i rješenja Okružnog privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 57 0 Ps 134715 23 Ip od 9. aprila 2025. godine. Apelant je podnio i zahtjev kojim je tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi odložio provođenje izvršnih radnji pred Okružnim privrednim sudom u predmetu broj 57 0 Ps 134715 do okončanja postupka po apelaciji.
2. Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 134715 23 Ip od 30. januara 2023. godine dozvoljeno je izvršenje po prijedlogu „Mobi Monting“ d.o.o. Srbac (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) protiv „Win build“ d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: izvršenik) na osnovu pravosnažne presude Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 134715 21 Ps od 12. maja 2022. godine. Određeno je da će se izvršenje provesti prodajom stanova br. 1. i 15. koji se nalaze u preciziranoj zgradi u Banja Luci koji su izvršenikovo vlasništvo.
3. Zaključkom broj 57 0 Ps 134715 23 Ip od 29. augusta 2024. godine određeno je da će se izvršni postupak nastaviti protiv apelanta kao novog vlasnika stanova koji su predmet izvršenja. Navedeno je da je zabilježba o izvršenju provedena 6. aprila 2023. godine, a da je promjena vlasništva na stanovima u knjizi uloženih ugovora upisana 7. novembra 2023. godine dakle nakon zabilježbe rješenja o izvršenju. Navedeno je da će se zbog toga u smislu člana 72. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) kojim je propisano da promjena vlasnika nekretnine tokom izvršenja ne sprječava da se izvršenje nastavi protiv novog vlasnika do vrijednosti nekretnine, izvršenje nastaviti protiv apelanta.
4. Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 134715 23 Ip od 9. aprila 2025. godine izmijenjeno je rješenje o izvršenju od 30. januara 2023. godine na način da će se umjesto izvršenja na stanovima br. 1. i 15. izvršenje provesti na stanovima br. 4. i 14. u istoj zgradi. Okružni privredni sud je istakao da je u ovom predmetu izvršeno vještačenje građevinske struke radi određivanja vrijednosti stanova prije njihove prodaje i da je utvrđeno da stanovi nisu upisani pod br. 1. i 15. već pod br. 4. i 14. pa je stoga i izvršena navedena izmjena. Okružni privredni sud je naveo da ovim rješenjem nije izvršena promjena predmeta i sredstva izvršenja već samo usklađivanje rješenja sa stvarnim stanjem odnosno definiranje i identificiranje stanova na osnovu relevantne dokumentacije.
5. Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 134715 23 Ip od 10. aprila 2025. godine odbačen je kao nedozvoljen apelantov prigovor protiv navedenog rješenja o izmjeni koji je on izjavio u svojstvu trećeg lica. Navedeno je da je apelant stanove stekao u drugom izvršnom postupku koji je vodio protiv istog izvršenika te da stoga nema položaj trećeg lica već izvršenika u skladu sa članom
72. ZIP-a.
6. Rješenjem Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 134715 25 Pžip 2 od 28. augusta 2025. godine odbijene su žalbe izvršenika i apelanta protiv rješenja Okružnog suda od 9. i 10. aprila 2025. godine. Viši privredni sud je, između ostalog, naveo da je pravilan zaključak prvostepenog suda da apelant nema položaj trećeg lica već izvršenika jer je upisan kao vlasnik navedenih stanova koji su predmet izvršenja. Navedeno je da je apelant kupio navedene stanove opterećene zalogom pa je slijedom toga kao založni dužnik u smislu odredbi ZIP-a dužan da trpi izvršenje na tim nekretninama.
7. Apelant navodi da su mu osporenim odlukama prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni prava. Apelant smatra da Ustavni sud treba donijeti privremenu mjeru kojom bi odložio izvršne radnje u ovom postupku do donošenja odluke o apelaciji. Kao razloge za donošenje privremene mjere apelant navodi kršenje ustavnih prava te da bi mu prodajom stanova nastala neotklonjiva šteta.
8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
9. Ustavni sud prvenstveno naglašava da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedine raspoložive mjere u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentirati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je za Ustavni sud neprihvatljivo da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom na to da se takvi razlozi ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-5066/22 od 28. januara 2023. godine, tačka 10, dostupna na www.ustavnisud.ba).
10. U vezi s tim Ustavni sud ukazuje da argumentacijom koju je apelant naveo nisu ponuđeni relevantni razlozi i dokazi zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
11. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere smatra neosnovanim, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesene apelacije.
13. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman