Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5035/25 („Grawe osiguranje“ a. d. Banja Luka)

Odluka donesena 19. 02. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5035/25

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

19. 02. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-5035/25, rješavajući zahtjev „Grawe osiguranje“ a. d. Banja Luka za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine–prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev „Grawe osiguranje“ a. d. Banja Luka za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. „Grawe osiguranje“ a. d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 19. novembra 2025. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 57 0 Ps 137093 25 Rev od 8. oktobra 2025. godine. Apelant je podnio i zahtjev kojim je tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi odložio izvršenje osporene presude Vrhovnog suda do okončanja postupka po apelaciji.

2. Presudom Okružnog privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 57 0 Ps 137093 21 Ps od 12. marta 2024. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužitelj) da sud obaveže apelanta i ostale tužene da mu solidarno isplate novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom. U postupku je utvrđeno da se preciziranog dana desila saobraćajna nezgoda u kojoj su učestvovala četiri vozila. Utvrđeno je da je jedan od vozača isključivi krivac za nezgodu i da njegovo vozilo nije bilo osigurano kod apelanta ni ostalih tuženih. Taj vozač je povrijeđen u nezgodi i liječio se u više bolnica a tužitelj je platio troškove liječenja. Imajući u vidu navedeno Okružni privredni sud je istakao da je članom 66. Zakona o zdravstvenom osiguranju i članom 31. stav 1. Zakona o obaveznom osiguranju u saobraćaju Republike Srpske propisano da osiguravajuća kuća odgovara za troškove liječenja tužiteljevih osiguranika koje je uzrokovano upotrebom vozila osiguranog kod osiguravajuće kuće ali u okviru odgovornosti svog osiguranika. Kako niti jedno od vozila osiguranih kod apelanta i tuženih nema doprinos nastanku nezgode to je neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev.

3. Presudom Višeg privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ps 137093 24 Pž od 24. oktobra 2024. godine djelomično je uvažena tužiteljeva žalba i prvostepena presuda preinačena u dijelu u kojem je tužitelj obavezan da apelantu i tuženim naknadi troškove postupka i taj iznos je smanjen. U preostalom dijelu tužiteljeva žalba je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

4. Presudom Vrhovnog suda broj 57 0 Ps 137093 25 Rev od 8. oktobra 2025. godine tužiteljeva revizija je djelomično uvažena i nižestepene presude su preinačene na način da je apelant obavezan da tužitelju isplati potraživani novčani iznos sa zakonskom kamatom dok je u odnosu na ostale tužene revizija odbijena. Vrhovni sud je istakao da nižestepeni sudovi nisu uzeli u obzir da je apelant pravni sljednik osiguravajuće kuće kod koje je bilo osigurano vozilo čiji je vozač skrivio nezgodu i čije je liječenje tužitelj platio. Stoga postoji apelantova obaveza da tužitelju isplati novčani iznos za troškove liječenja tog vozača.

5. Apelant navodi da su mu osporenom presudom Vrhovnog suda prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni prava. Apelant smatra da Ustavni sud treba donijeti privremenu mjeru kojom bi odložio izvršenje osporene presude Vrhovnog suda do donošenja odluke o apelaciji. Kao razlog za donošenje privremene mjere apelant navodi kršenje ustavnih prava zatim da bi mu njenim provođenjem nastala velika finansijska šteta kao i da bi nastala pravna nesigurnost jer se u Bosni i Hercegovini svakodnevno dogodi oko 100 saobraćajnih nezgoda pa bi izvršenje omogućilo tužitelju da traži regresnu naknadu od osiguravatelja za svaku saobraćajnu nezgodu pa i onu u kojoj je lice koje ju je skrivilo u suštini samo sebe povrijedilo.

6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijetiu interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

7. Ustavni sud prvenstveno naglašava da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedine raspoložive mjere u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentirati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je za Ustavni sud neprihvatljivo da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom na to da se takvi razlozi ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-5066/22 od 28. januara 2023. godine, tačka 10, dostupna na www.ustavnisud.ba).

8. U vezi s tim Ustavni sud ukazuje da argumentacijom koju je apelant naveo nisu ponuđeni relevantni razlozi i dokazi zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

9. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere smatra neosnovanim, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesene apelacije.

11. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5035/25 („Grawe osiguranje“ a. d… | Sudska praksa | Aktio