Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3887/25 (J. S.)
Odluka donesena 19. 02. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3887/25
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
19. 02. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-3887/25, rješavajući zahtjev Josipa Skoke za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. st. (1) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Josipa Skoke za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Josip Skoko (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupa Kemo Kapur, advokat iz Sarajeva, podnio je 22. augusta 2024. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine BiH (u daljnjem tekstu: apelaciono vijeće) broj S1 2 K 031903 19 Kž 3 od 5. juna 2025. godine. Apelant je od Ustavnog suda zatražio donošenje privremene mjere. Apelant je 20. oktobra 2025. godine dopunio apelaciju.
2. Presudom Suda BiH broj S1 2 K 031903 21 K od 27. decembra 2024. godine, koja je potvrđena Presudom apelacionog vijeća broj S1 2 K 031903 19 Kž 3 od 5. juna 2025. godine, apelant je proglašen krivim da je radnjama, opisanim u izreci, počinio krivično djelo pranja novca iz člana 209. stav 3. u vezi sa stavom 1. u vezi sa članom 29. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine. Apelant je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine. Osim toga, apelant je obavezan da nadoknadi troškove krivičnog postupka, čiju će visinu sud utvrditi posebnim rješenjem.
3. Rješenjem Suda BiH broj S1 2 k 031903 25 IKs od 8. oktobra 2025. godine odbijena je apelantova molba za odgađanje izvršenja kazne zatvora zbog zdravstvenih razloga. Sud BiH je naveo da je radi utvrđivanja osnovanosti apelantove molbe proveo vještačenje apelantove medicinske dokumentacije po vještaku medicinske struke. Vještak je dostavio pismeni nalaz i mišljenje da apelant „nije obolio od teže akutne bolesti“, zbog čega je Sud BiH zaključio da apelantova molba, u smislu člana 145. stav 1. tačka 1. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera (u daljnjem tekstu: ZIKS) nije osnovana. Osim toga, Sud je ukazao i da apelant tokom boravka na izdržavanju kazne zatvora ima osiguranu zdravstvenu zaštitu i da ne može biti uskraćen za sve vidove zdravstvene zaštite i liječenja, uključujući i pravo na hospitalizaciju.
4. Apelant smatra da su mu osporenim presudama povrijeđeni pravo iz člana II/2. i člana II/3. tač. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. i 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) te pravo iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je istakao da je postupak protiv njega vođen na nezakonit način. U prilog tome naveo je da redovni sud nije istinito i potpuno utvrdio činjenice, slijedom čega je proizvoljno primijenio materijalno i procesno pravo. Smatra da je neosnovan zaključak suda da se u radnjama koje je preduzimao može utvrditi da je učestvovao u izvršenju predikatnog krivičnog djela pranja novca. Ističe i da presude nemaju adekvatno obrazloženje o odlučnim činjenicama. Naveo je i da sud nije cijenio dokaze odbrane na jednak način kao dokaze optužbe. Apelant je ukazao i da je sud trebao primijeniti načelo in dubio pro reo i donijeti presudu kojom apelanta oslobađa optužbe. Ukazao je i da je odluka o kazni donesena proizvoljno.
5. S obzirom na navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud odredi privremenu mjeru kojom se pobijana odluka ukida, te da se ujedno naloži Sudu BiH izvođenje dokaza i provođenje postupka na zakonit način. Apelant je naveo da bi izvršenje kazne zatvora moglo dovesti do nastanka štete koja se ne bi mogla nadoknaditi niti na drugi način spriječiti, posebno imajući u vidu da je jedini hranilac četveročlane porodice koja je na samom rubu egzistencije. Apelant je istakao da svakog trenutka očekuje uputni akt za izdržavanje zatvorske kazne od četiri godine, pa stoga neće imati mogućnosti da doprinese svojoj porodici, koja je kreditno opterećena, živi kao podstanari i nema drugih izvora prihoda.
6. Apelant je u dopuni apelacije naveo da je dobio uputni akt kojim se upućuje na izdržavanje kazne zatvora u Zavod za izvršavanje krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera BiH u Istočnom Sarajevu, počevši od 8. oktobra 2025. godine. Ukazao je da je Sud BiH odbio njegovu molbu za odgodu izvršenja kazne zatvora, uz paušalno obrazloženje. Naveo je da je na to rješenje uložio žalbu predsjedniku Suda BiH.
7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. st. (1) i (5) Pravila Ustavnog suda.
8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
9. Član 64. st. (1) i (5) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijetiu interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka. (5) Zahtjev za donošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16. ovih pravila pod uvjetom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odgađanje izvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima, odnosno organima.
10. U konkretnom slučaju apelant zahtjev za donošenje privremene mjere zasniva na stavu da bi zbog upućivanja na izdržavanje kazne zatvora po njega „nastupile štetne posljedice“. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je članom 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda propisano da zahtjev za podnošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom, pod uvjetom da je prethodno, u skladu sa zakonskim mogućnostima koje ima, tražio odlaganje izvršenja odluke redovnih sudova u postupku koji je vođen pred tim sudovima. Smisao navedene odredbe Pravila je da stranke prije obraćanja Ustavnom sudu iskoriste zakonske mogućnosti koje im stoje na raspolaganju u postupku pred redovnim sudovima (vidi Odluku o privremenoj mjeri broj AP-3911/14 od 18. decembra 2014. godine, stav 20, dostupnu na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud prvo podsjeća da se relevantnim odredbama ZIKS-a uređuje, između ostalog, postupak odgađanja izdržavanja kazne zatvora. Ustavni sud zapaža da je apelant navedenu mogućnost samo djelimično iscrpio podnošenjem zahtjeva za odlaganje izvršenja kazne zatvora jer je na rješenje kojim je njegova molba odbijena uputio žalbu. Međutim, apelant nije obavijestio Ustavni sud o tome kakva je odluka donesena o toj njegovoj žalbi, odnosno o tome da li je iscrpio sve mogućnosti propisane odredbama ZIKS-a, što se u smislu člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda pojavljuje kao preduvjet odlučivanju o zahtjevu za donošenje privremene mjere.
11. Osim toga, Ustavni sud smatra da razlozi koje je apelant naveo kao osnov za donošenje privremene mjere, koji se tiču merituma predmeta, ne predstavljaju razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je u konkretnom predmetu donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
12. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman