Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1863/24 (S. K. i drugi)
Odluka donesena 19. 02. 2026.
- Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1863/24
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 02. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-1863/24, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Samija Kudra i Jasmin Fazlagić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Samija Kudra i Jasmin Fazlagić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 Dn 023178 23 Gž od 29. novembra 2023. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Samija Kudra i Jasmin Fazlagić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Damir Sadović i Amila Sadović“ iz Mostara, podnijeli su 30. aprila 2024. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 Dn 023178 23 Gž od 29. novembra 2023. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Čapljini – Zemljišnoknjižni ured (u daljnjem tekstu: Općinski sud) od 30. januara 2018. godine uspostavljen je zemljišnoknjižni uložak, te je dozvoljen upis prava vlasništva u korist lica H. V. na nekretnini pobliže opisanoj u izreci rješenja.
3. Rješenjem Općinskog suda od 18. aprila 2023. godine odbačen je prijedlog za povrat u prijašnje stanje apelanata sa žalbom protiv rješenja o uspostavi zemljišnoknjižnog uloška od 30. januara 2018. godine.
4. Rješenjem Kantonalnog suda od 29. novembra 2023. godine odbijena je žalba apelanata i potvrđeno prvostepeno rješenje. Kantonalni sud je u obrazloženju osporene odluke naveo da iz stanja spisa predmeta proizlazi da je prvostepeni sud 5. augusta 2016. godine objavio oglas kojim je bilo najavljeno uspostavljanje i zamjena zemljišne knjige za područje na kojem se nalaze i konkretne nekretnine, te da je u oglasu bilo naznačeno da zainteresirana lica koja polažu pravo na priznanje prava vlasništva ili nekog drugog prava na nekretninama to svoje pravo prijave u roku od 60 dana od dana objavljivanja oglasa. U vezi s tim, naveo je da je lice H. V. blagovremeno prijavio svoje pravo, dok su apelanti kao zainteresirana lica to propustili učiniti. Zatim je naveo da su apelanti 10. marta 2023. godine podnijeli prijedlog za povrat u prijašnje stanje, te da su uz prijedlog dostavili i žalbu na rješenje o uspostavljanju zemljišnoknjižnog uloška od 30. januara 2018. godine. Međutim, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno odbacio navedeni prijedlog apelanata shodno odredbi člana 329. stav (3) Zakona o parničnom postupku. Naime, ukazao je da je navedenom zakonskom odredbom propisano da se nakon 60 dana od dana propuštanja ne može tražiti povrat u prijašnje stanje. Stoga, kako je u konkretnom slučaju prošlo 60 dana od dana propuštanja, tj. apelanti su prijedlog podnijeli 2023. godine, a propuštanje se dogodilo 2016, odnosno 2018. godine, Kantonalni sud je zaključio da je neblagovremen prijedlog apelanata za povrat u prijašnje stanje. Osim toga, ukazao je i na odredbu člana 70. Zakona o zemljišnim knjigama kojom su propisane granice žalbe u postupcima uspostavljanja zemljišnoknjižnog uloška, te je istakao da se shodno navedenoj zakonskoj odredbi svi sporovi oko samog prava na nekretninama vode u postupcima pred redovnim sudovima.
5. Apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
8. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
9. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi Ustavni sud, između ostalih, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom postupku odlučivalo samo o tome jesu li ispunjeni formalni zakonski uvjeti da se dopusti povrat u prijašnje stanje, te u vezi s tim da se odluči o žalbi. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije raspravljano o „građanskim pravima ili obavezama“ apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud zaključuje da se nije odlučivalo ni o pravu na „imovinu“ apelanata u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP-1007/22 od 6. jula 2022. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). S obzirom na navedeno, Ustavni sud ukazuje da su i navodi apelanata o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi s pravom na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman