Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3377/25 (M. B.)
Odluka donesena 19. 02. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3377/25
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
19. 02. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 19. februara 2026. godine, u predmetu broj AP-3377/25, rješavajući zahtjev Marka Bajića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. st. (1) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Marka Bajića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Marko Bajić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Marko Mikeš, advokat iz Banjaluke, podnio je 18. jula 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) br. 11 0 K 026092 20 Kvlz od 11. jula 2025. godine i 11 0 K 026092 20 Kž od 25. aprila 2023. godine i Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 K 026092 20 K od 12. juna 2022. godine. Apelant je od Ustavnog suda zatražio donošenje privremene mjere.
2. Presudom Okružnog suda broj 11 0 K 026092 20 K od 12. juna 2022. godine, koja je potvrđena Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 K 026092 20 Kž od 25. aprila 2023. godine, apelant je proglašen krivim da je radnjama opisanim u izreci presude kao saizvršilac, zajedno sa L. M., počinio krivično djelo teške tjelesne povrede iz člana 132. stav (3) u vezi sa stavom (1) i članom 37. Krivičnog zakonika Republike Srpske. Apelant je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.
3. Vrhovni sud je Presudom broj 11 0 K 026092 20 Kvlz od 11. jula 2025. godine odbio kao neosnovan zahtjev za zaštitu zakonitosti koji je apelantov branilac podnio protiv pravosnažne prvostepene presude.
4. Apelant smatra da su mu osporenim presudama povrijeđena prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine te iz čl. 5, 6. i 7. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. U suštini, apelant smatra da su redovni sudovi proizvoljno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo. U vezi s tim, apelant tvrdi da nije počinio krivično djelo za koje je osuđen. Apelant je ukazao i na neprofesionalno ponašanje jednog člana vijeća Okružnog suda. Osim toga, apelant je naveo i da mu je redovni sud proizvoljno odmjerio kaznu.
5. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će se naložiti odlaganje izvršenja kazne zatvora u trajanju od tri godine, koja mu je izrečena prvostepenom presudom.
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. st. (1) i (5) Pravila Ustavnog suda.
7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
8. Član 64. st. (1) i (5) Pravila Ustavnog suda glasi: (1)Ustavni sud može, na sopstvenu inicijativu ili na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, da odredi svaku privremenu mjeru za koju smatra da treba da je donese u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka. (5)Zahtjev za donošenje privremene mjere može da podnese učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16 ovih pravila pod uslovom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odlaganje izvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima, odnosno organima.
9. Ustavni sud zapaža da apelant nije posebno obrazložio zahtjev za donošenje privremene mjere, već smatra da njegovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. U vezi s tim, Ustavni sud prvo podsjeća da se relevantnim odredbama Zakona o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija („Službeni glasnik RS“ br. 263/2018 i 55/2023) uređuje, između ostalog, postupak odlaganja izvršenja kazne zatvora. Međutim, apelant nije dokazao da je tražio odlaganje izvršenja kazne zatvora od nadležnog organa, a to se, u smislu člana 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda, pokazuje kao neophodan preduslov za razmatranje zahtjeva za donošenje privremene mjere. Osim toga, Ustavni sud smatra da razlozi koje je apelant naveo kao osnov za donošenje privremene mjere, koji se tiču merituma predmeta, ne predstavljaju razloge niti dokaze koji bi ukazivali da je u konkretnom predmetu donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
10. Na osnovu navedenog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman